Smireno priđite bijeloj točki, uzmite vremena, udahnite i - zabijte gol. Zvuči jednostavno, zar ne? Ali kao što se pokazalo u završnici Europskog prvenstva 2020, zabiti gol iz jedanaesterca u trenucima kad se odlučuje o putniku u sljedeću fazu natjecanja i nije tako jednostavan zadatak i možete biti sigurni da će barem jedan igrač zaboraviti osnovne principe zabijanja gola s udaljenosti od jedanaest metara i poslati svoju reprezentaciju doma.

To je možda pomalo brutalan način gledanja na stvari. Kad u jednažbu ubacite pritisak hodanja od centra igrališta do bijele točke, možda prema grupi neprijateljski raspoloženih protivničkih navijača i prema sigurno kvalitetnom protivničkom vrataru, pa kad shvatite da promašajem možete donijeti veliko razočaranje milijunima svojih sunarodnjaka, onda taj naizgled jednostavan zadatak postaje vrlo kompliciran i pravi izazov. I onda promašite.

"Imao sam par desetljeća vremena za razmišljati o tome." kaže engleski izbornik Gareth Southgate, bez ironije, na pitanje o svom promašaju s bijele točke u raspucavanju protiv Njemačke u polufinalu Eura 1996., koji je okončao nade nacije u osvajanje velikog trofeja.

Roberto Baggio je iskusio pravu agoniju kad je loptu s bijele točke u finalu Svjetskog prvenstva 1994. godine poslao preko gola i tako donio naslov prvaka svijeta Brazilu. "Osjećaj ogorčenosti je i danas isti kao i 1994. Nije nestao i mislim da nikada neće nestati." rekao je Baggio 2017. o svom promašaju.

Bez obzira na to kako raspucavanje prođe ili koliko jedanaesteraca bude iskorišteno, uvijek postoji taj jedan igrač kojega suigrači na kraju moraju tješiti. I to nikada nije vratar - uz rijetke iznimke poput vratara Manchester Uniteda Davida De Gee, koji nije uspio obraniti niti jedan od jedanaest protivničkih udaraca da bi na kraju sam promašio udarac s bijele točke za poraz svoje momčadi u nedavnom finalu Europa lige.

Vratar praktički nema što izgubiti u raspucavanju jedanaesteraca, osim ako je i on jedan od onih koji moraju izvesti jedanaesterac.

"Iz perspektive vratara, jedanaesterci su manje prijetnja, a više izazov i prilika da se postane heroj." kaže specijalist za sportsku psihologiju Tom Young za ESPN.

Eric Steele, bivši trener vratara Manchester Uniteda, slaže se s Youngom i kaže kako su promjene pravila, kao što je ono da vratar mora imati jednu nogu na gol crti pod strogim nadzorom VAR tehnologije, dovele do toga da su se izgledi za uspjeh značajno pomjerili prema izvođaču i udaljili od vratara: "Nekad je to bio duel 50-50, a mislim da je danas 70-30 u korist izvođača."

Do sada je na EURU 2020 dosuđeno 16 jedanaesteraca, od čega je realizirano tek 9, ali kad se tome pridodaju penali izvedeni nakon završetka utakmica u knock-out fazi, taj odnos se mijenja u korist izvođača. Na Svjetskom prvenstvu 2018. dosuđeno je 29 penala, od čega su iskorištena 22, tako da su vratari očito u gubitničkoj ulozi.

"Sada imate igrače kao što su Bruno Fernandes ili Marcus Rashford, koji jednostavno lagano idu prema lopti i gledaju ravno u vratara prije nego što opucaju loptu, toliko su samouvjereni. Ali napadači sada znaju da mogu to napraviti jer, ako udare loptu dovoljno jako i precizno, sigurno će zabiti gol." kaže Steele.

Ali, na svakom velikom natjecanju, pojavi se po jedan 'Southgate' ili 'Baggio', tako da zabijanje gola s bijele točke nije toliko jednostavno kao što bi statistika mogla sugerirati, iako se puno vremena troši i na treninzima i na analizama kako bi se igrači pripremili za uspjeh pri izvođenju penala.

Izvođenje penala se više ne prepušta slučaju, od igrača se više ne očekuje da jednostavno odaberu stranu i ne mijenjaju namjere, kao što je bila mantra prije nego što je u igru ušla detaljna analiza i psihologija. I izvođačima penala i vratarima se danas daje svaka moguća informacija kako bi im se pomoglo da nadmudre protivnika, ali nogometaši nisu računala, tako da ljudske pogreške uvijek igraju ulogu.

"2008. godine Manchester United je koristio podatke iste njemačke kompanije kao i Chelsea. Oni su u svojoj bazi imali preko 16.000 jedanaesteraca i mi smo surađivali s njima za sve utakmice Lige prvaka i plaćali smo za pakete podataka. Tako je u finalu Lige prvaka 2008. svaki igrač Chelsea pucao u lijevu stranu gola Edwina van der Saara dok nije došao red na Nicolasa Anelku. U Chelseau su procijenili kako je Edwin imao problem braniti penale u svoju lijevu stranu i svi su osim Anelke pucali na tu stranu, a on se odlučio za drugu. Edwin je obranio njegov udarac i postao heroj. Anelku su apsolutno pokopali u Chelseau jer je išao protiv informacija koje su imali." rekao je Steele.

Ponekad i vratar i igrač znaju u koju će stranu udarac ići, čak i prije nego što je lopta udarena. Izvođač ima svoju rutinu, a vratar zna sve o tome, tako da to postaje igra živaca.

Engleski kapetan Harry Kane, koji je u karijeri zabio 44 od 51 udarca s bijele točke, nije promašio penal otkako mu je vratar reprezentacije Kosova Arijanet Murić obranio udarac u kvalifikacijama za EURO 2020 u rujnu 2019. Napadač Tottenhama će gotovo sigurno biti prvi izvođač u momčadi Garetha Southgatea ako do toga dođe u polufinalu ili eventualnom finalu, a u razgovoru za The Times je priznao kako njegova rutina izvođenja jedanaesteraca više nije nikakva tajna.

"Moj prilaz lopti je uvijek isti. Uz današnju tehnologiju, vratari znaju da neki igrači drugačije prilaze lopti ako će pucati u svoju desnu stranu u odnosu na lijevu. Zbog toga ja pokušavam to izbaciti iz jednadžbe. Ako pogode stranu u koju ću pucati, pouzdam se u snagu udarca i nadam se da će biti precizan, tako da ga ne mogu obraniti. Osjećam se kao da sam uvijek ja taj koji ima kontrolu. Mogu pucati desno, mogu lijevo, mogu se odlučiti za udarac po sredini gola. Imam istu rutinu svaki put kad izvodim penal, uvijek je isto. To onemogućuje vratarima da me proučavaju, jer nemaju što proučavati." kaže Kane.

Kao što Kaneov pristup pokazuje, psihologija je kod izvođenja jedanaesteraca jednako važna kao i tehnika. Imati mentalnu snagu uvijek se držati dobro oprobane rutine je ključno u trenucima kad je pritisak najveći. A psiholog Young, autor knjige "Stvaranje lidera", kaže kako svi igrači, bili oni specijalisti za izvođenje penala ili ne, mogu biti uspješni ako prate neke osnovne principe.

"Sjećam se da je jedan trener govorio kako nema smisla trenirati izvođenje penala jer na treningu ne možete replicirati pritisak s utakmice. Bio je u pravu, naravno da ne možete, ali možete pokušati. Ja bih tražio od igrača da vježbaju prilaz lopti i to vide kao jedan element svoje rutine. Najbolji igrači koriste prilaz lopti kao svoju prednost, preuzimaju kontrolu u kritičnim trenucima i ugrađuju to u svoju rutinu. Kad sljedeći put dođe do raspucavanja penala, obratite pozornost na hod i vidjet ćete različite pristupe." tvrdi Young.

Na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, nakon što su prethodno šest puta zaredom poraženi u penalima, Englezi nisu ništa prepuštali slučaju pripremajući se za knock-out fazu natjecanja, a u drugoj rundi su pobijedili Kolumbiju na penale rezultatom 5:4.

"2018. godine Engleska je u svoj stručni stožer uključila psihologa i mislim da se moglo vidjeti da su radili na penalima. Svaki igrač je imao konzistentnu rutinu specifičnu za sebe. Obratite pozornost na disanje ili brzinu kojom prolaze kroz svoju rutinu. Igrači koji inače ne izvode jedanaesterce u svojim klubovima obično brže prođu kroz taj proces kako bi on što prije završio. Psiholog Geir Jordet je proučio sve jedanaesterce koji su ikada izvedeni na Europskim prvenstvima, Svjetskim prvenstvima i Ligi prvaka. Jedan od zaključaka je da igrači koji okrenu leđa vrataru (izbjegavanje pogleda) dok se pripremaju za izvođenje penala imaju veću vjerojatnost da će promašiti. Također, što igrač brže reagira na sudački znak za izvođenje, ima veću vjerojatnost promašaja. Sve su te stvari dio igračeve pripreme, posebno ako nisu naviknuti na izvođenje penala. Stoga, suočite se s vratarom i zapamtite da sudačka zviždaljka nije startni pištolj!"

Jamie Carragher je bio karakteristični igrač koji inače ne izvodi penale kad se dobrovoljno javio da puca penal protiv Portugala u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2006. Stoper Liverpoola je zabio dva gola iz dva penala koje je prethodno izveo u klubu, ali ta dva penala su bila njegovo kompletno iskustvo s bijele točke. Ipak, nakon što je bio impresivan na treningu, odabran je za jednog od izvođača penala protiv Portugala - i promašio.

"Uveden sam u igru u 118. minuti samo kako bih izveo penal. Mislim da nisam ni dotaknuo loptu prije izvođenja penala. Zapravo sam ja zabio svoj penal, ali nisam čekao da sudac da znak, tako da sam ga morao ponoviti i pomislio sam, 'Whoa, što ću sad?' Počeo sam brinuti o tome hoće li vratar znati gdje ću pucati. Stoga sam se odlučio drugi put pucati u drugu stranu i on mi je obranio udarac." kaže Carragher.

Tijekom razdoblja koje je proveo u Unitedu, Steele je pripremao vratara Bena Fostera za raspucavanje penala protiv Tottenhama u finalu Liga kupa 2009. godine pokazujući mu snimke prethodnih penala koje su izvodili igrači Spursa. Foster je nakraju obranio udarac Jamiea O'Hare, što je Unitedu bilo dovoljno za osvajanje trofeja.

"Ljudi su pokušavali tvrditi kako smo varali. Sve je u detaljima, ali na kraju se sve svodi na osobni izbor. Možete imati sve informacije na svijetu, ali i dalje se morate osloniti na vratarev osjećaj te večeri."

Raspucavanje iz penala je nogometni ekvivalent ruskog ruleta, u smislu da na kraju jednostavno negdje mora poći na loše. Netko mora promašiti.

Iako znaju da su izgledi na strani izvođača, vratari znaju da njihovi vlastiti trikovi mogu utjecati na to da igrač promaši metu ili udari loptu dovoljno slabo da penal bude obranjen. Legendarni vratar Liverpoola Bruce Grobbelaar je ostao poznat po "špageti nogama" za vrijeme finala Kupa Europskih prvaka protiv Rome 1984. godine, kad se pretvarao da mu koljena klecaju prije samog udarca s bijele točke. Liverpool je pobijedio nakon promašaja Bruna Contija i Francesca Grazianija. Ali, takve taktike ne funkcioniraju uvijek. Engleski vratar Joe Hart je pokušavao omesti reprezentativce Italije u četvrtfinalu EURA 2012 praveći grimase i proizvodeći glasne zvukove. Samo je ispao smiješan, a Andrea Pirlo ga je dodatno ponizio zabivši 'Panenku' iz odlučujućeg penala.

"Kad sam radio s Peterom Schmeichelom, on bi govorio kako je za izvođača penala to dug put. On se nikada ne bi miješao dok igrač ne bi ušao u šesnaesterac, a onda bi se fokusirao i pokazao svoju veličinu. Koliko im toga prolazi kroz glavu? Kad da nešto kažete ili napravite? Kad radim s vratarima, kažem im da moraju reagirati kad igrač priđe na 20 metara. Ali vjerujem da moraju ostati što je moguće veći. Pepe Reina i Peter Schmeichel su imali tu veliku snagu. Schmeichel se ne bi prerano bacao, on bi namjerno ostajao što je moguće veći što je duže moguće."

Young također vidi ključna područja na kojima vratari mogu omesti izvođače u trenucima neposredno prije udaranja lopte: "U Jordetovom istraživanju, otkrili su kako je veća vjerojatnost da će igrač promašiti ako ga vratar natjera da duže čeka na izvođenje penala. Stoga obratite pažnju na to kako vratari nekad polako ostavljaju ručnik iza gola ili piju vodu."

Engleska pobjeda protiv Kolumbije 2018. godine pokazala je da čak i momčadi s najgorim učinkom s bijele točke mogu prebroditi svoju povijest. Godinu dana kasnije, Engleska je pobijedila u još jednom raspucavanju, u utakmici za treće mjesto u UEFA Ligi Nacija.

Ipak, neke su momčadi tradicionalno bolje od drugih. Njemačka je pobijedila u šest svojih posljednjih raspucavanja i nije izgubila niti jedno od 1976. godine, kad je legendarni penal Antonina Panenke, koji danas nosi njegovo ime, donio pobjedu Čehoslovačkoj u finalu Europskog prvenstva.

A Carragher, koji je dva puta dobio raspucavanje s Liverpoolom, priznaje kako je u klupskom dresu imao taj osjećaj nepobjedivosti kakav nikada nije iskusio s Engleskom, kad su penali u pitanju: "Nikad nisam izgubio na penale s Liverpoolom i uvijek sam bio uvjeren da ćemo pobijediti kad dođe do penala. S Engleskom je drugačije. Osjećate da ćete izgubiti prije nego što ste i počeli. Možda je to bio čisto psihološki problem, jer smo u Liverpoolu znali da imamo pobjedničku povijest iz penala. To nikad nismo imali s Engleskom."

Psiholog Young ima poruku za igrače koji će u završnici Europskog prvenstva izvoditi jedanaesterce: "Nemojte zanemariti strah. Mislim da je jedna od pogrešnih filozofija koje se često provlače kroz psihologiju da je sve u pozitivnom načinu razmišljanja. Morate sebi priznati sve misli i osjećaje koje imate, a koji vam ne pomažu, umjesto da ih potiskujete. Nervoza je jedan način na koji prepoznajemo da se spremamo za izvedbu. Zatražio bih od igrača da se koncentrira na to da zadrži racionalan način razmišljanja, da se koncentrira na ono što može kontrolirati (rutinu, brzinu i plan) i potencijalno koristi tehnike disanja i smirivanja kako bi ostao u trenutku. Ključ je da su prakticirali sve te elemente kroz određeno razdoblje, a ne da se od igrača očekuje da se samo pojavi tamo i odradi posao kad treba. Ako su dobro pripremljeni i ako prate svoju rutinu, napravili su sve što mogu. Ne možete garantirati pravi rezultat, ali ste dali sebi bolju šansu da uspijete."