Nogometne menadžerske igre su cesto popularne, može se reci izrazito popularne, iz jednog jednostavnog razloga - nogometni fanovi, cak i oni jako oskudnog nogometnog znanja, cesto vjeruju kako bi napravili bolji posao od trenutnog nesposobnog trenera njihove omiljene momcadi. U slucaju agentinske reprezentacije, moguce je da su cak i u pravu.

Bio on na kraju uspješan ili ne, sigurno je kako bi teško bilo naci jednu osobu koja bi taj posao obavljala sa manje ljudskog dostojanstva od nekad velikog nogometaša, Diega Armanda Maradone, covjeka koji je u svojoj prvoj godini na klupi reprezentacije više razmišljao kao otac, nego kao nogometni trener.

Na konferenciji za novinare nakon pobjede protiv Urugvaja u posljednjem kolu kvalifikacija za svjetsko prvenstvo argentinski novinari su konacno do kraja izgubili strpljenje sa Maradonom. Vjerojatno ni neki od posebno iritantnih 'gansta' repera ne bi sa lakocom skupio toliko 'mrzitelja' koliko Maradona tvrdi da ih ima, ali do sada su oni uglavnom bili produkt njegovog drogama oštecenog uma.

Od prvog dana kada je preuzeo reprezentaciju Maradona se buni zbog onih dijelova argentinskih medija koji su sumnjali u njega još otkako je bio dijete. Ako je vjerovati Maradoni, to je zapravo svaki argentinski novinar. Isti su to oni novinari koji su ga u posljednja dva desetljeca nazivali najboljim nogometašem na svijetu i cesto ga oslovljavali sa 'Bog'. Ipak, isti ti novinari sada su poceli govoriti i o nakaradnosti njegovog razmišljanja.

Jedna misao o kojoj se raspravlja još od te konferencije za novinare je Maradonina tvrdnja kako plan igre u utakmici protiv Urugvaja nije bio previše defanzivan. Bez obzira na njegove tvrdnje, pocetna postava i izmjene napravljene za vrijeme utakmice su pokazale znacajan odmak od sna o totalno napadackoj igri koju su tijekom ovih kvalifikacija razbili Brazil, Paragvaj, Ekvador i posebno spektakularno Bolivija.

Carlos Bilardo, covjek koji je 1986. godine osvojio naslov prvaka svijeta sa Argentinom, a sada je 'koordinator za reprezentacije', viðen je u blizini terena za vrijeme drugog poluvremena utakmice u Montevideu. Mnogi se pitaju je li on taj koji je upravljao strategijom momcadi i sugerirao izmjene igraca. Bilardova poznata 'pobijedi po svaku cijenu' filozofija viðena je kao korak unatrag kada je prošle godine postavljen pored (ili možda iznad) Maradone, a moguce je da se to pokazalo i tocnim.

Za Maradonu slijedi sastanak sa predsjednikom argentinskog nogometnog saveza Juliom Grondonom, što je najavio sam izbornik nakon pobjede protiv Perua, a prije utakmice protiv Urugvaja, buduci da 'su se dogodile neke stvari sa kojima nije sretan'. Stvari poput Grondoninog odbijanja da za pomocnog trenera prihvati Oscara Ruggerija, relativno neuspješnog trenera, ali Maradoninog dobrog prijatelja.

Maradona možda cak niti nece voditi reprezentaciju Argentine na svjetsko prvenstvo sljedeceg ljeta, ali je dao veliku nadu svim ljubiteljima menadžerskih igrica. Ako covjek njegovog mentaliteta može biti izbornik jedne od najjacih nogometnih reprezentacija na svijetu... pa, možda ima nade za sve zaljubljenike u nogomet i igrice da i njima jednog dana nešto slicno poðe za rukom.