Bio je 22. lipnja 1986. godine, četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Meksiku. Argentina protiv Engleske. Stadion je bio napunjen, vrištalo je više od 100 tisuća navijača. Diego Armando Maradona stajao je na travnjaku, lagano pognut, s loptom uz nogu, promatrajući protivničku obranu. Svi znaju tko je on, ali nitko ne može predvidjeti što će se dogoditi u idućih 60 minuta.

“Božja ruka” i gol stoljeća

U 51. minuti utakmice, Maradona je ušao u kazneni prostor i rukom pospremio loptu u mrežu. Suci nisu primijetili, Englezi su protestirali, ali gol je priznat. Maradona se nije branio – samo je znao da je to trenutak koji će svijet pamtiti. Samo četiri minute kasnije, započeo je seriju driblinga koju je završio fantastičnim golom, prolazeći više engleskih igrača gotovo sam, balansirajući između snage i tehnike. Taj gol je kasnije proglašen golom stoljeća, a on je postao legenda koja nadmašuje sve granice običnog nogometaša.

Stil igre kroz priču

Maradona nije bio samo igrač golova, već umjetnik na terenu. Njegova sposobnost kontrole lopte u malom prostoru, brzina odlučivanja i kreativnost činile su ga gotovo nemogućim za obranu. Svaka utakmica s njim bila je kao predstava – ne znaš što će napraviti, ali znaš da će biti nezaboravno. Njegova strast za igrom bila je zarazna, a njegova osobnost neukrotiva, što ga je činilo liderom i ikonom.

Nasljeđe

Maradonina karijera bila je prepuna uspona i padova, od briljantnih nastupa u Napoliju, gdje je osvojio prve naslove Serie A za klub, do izazova izvan terena. Ipak, trenutak protiv Engleske ostaje simbol njegove genijalnosti i sposobnosti da mijenja tok povijesti nogometa. Diego Maradona nije bio samo igrač – bio je fenomen čija priča nadilazi sport i postaje legenda za cijeli svijet.