U danima prije Michela Platinija i Zinedinea Zidanea, miljenik francuskih navijača bio je Raymond Kopa. Nizak rastom (168cm), ali izrazito nadaren, učinkoviti playmaker s talentom za prolaženje pored protivničkih braniča pomogao je Reimsu da se domogne vrha francuskog nogometa, prije nego što je s madridskim Realom okusio europski uspjeh 1957., 1958. i 1959. godine.

Najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Švedskoj 1958. godine, unatoč tome što je na tom natjecanju sudjelovao i stanoviti Pele, Kopa je zasjao uz suigrača Justa Fontainea i te godine osvojio Zlatnu loptu. Legendarni bivši igrač progovorio je za službenu stranicu FIFA-e o svojoj slavnoj karijeri, od svojih najranijih dana u Angersu do vremena slave u Reimsu i Madridu, te je podijelio svoje mišljenje o današnjem nogometu.

Raymond, možete li početi tako što ćete nam reći što radite ovih dana?
 - Sve ide dobro. U ovom trenutku vrijeme u mirovini provodim između Korzike i Angersa. Ja sam sretan čovjek. Sve što je važno u ovo vrijeme, s obzirom na moje godine, je da ostanem zdrav, a na tom planu je sve u redu, što se tiče mene i onih oko mene.

Imate li i dalje strast prema nogometu?
 - Prirodno je da pozorno pratim vijesti iz nogometa, iako moram priznati da sam svoju strast uvijek radije pratio igrajući nego gledajući nogomet. Ipak, to me ne sprječava da budem počasni predsjednik Stade de Reimsa. To je moj klub u Francuskoj.

Vaše ime je neizbježno usko povezano s Reimsom. Kako je bilo vidjeti klub ponovno u Ligue 1 nakon 33 godine izbivanja?
 - To je donijelo zadovoljstvo velikom broju ljudi, ne samo meni, nego i brojnim navijačima. Naravno, bio sam tamo kako bih proslavio promociju. Počeli smo sezonu dobro i čak smo u jednom trenutku bili peti i sve je išlo dobro. Onda smo izgubili pet od sedam utakmica i ubrzo se našli u problemima.

U vašim igračkim danima Reims je bio jedna od najjačih momčadi u nogometu. Osvojili ste s tim klubom nekoliko naslova prvaka Francuske i igrali finale Kupa Prvaka, ali koja vam je najdraža uspomena iz tog vremena?
 - To je moj dolazak u klub, to što su me oni otkrili u vrijeme kad sam dvije godine igrao za Angers u drugoj ligi. Reims mi je ponudio priliku da igram na najvišoj razini dobrih deset godina. Oni su bili izniman klub i davali su u francusku reprezentaciju više igrača nego ijedan drugi klub.

Nakon Reimsa ste igrali u Real Madridu. Kakva je pozadina tog transfera?
 - Transferi poput toga su bili rijetki u to vrijeme. Prodan sam po vrlo visokoj cijeni - 52 milijuna franaka. Ne znam točno koliko bi to iznosilo danas, ali u to vrijeme to je bila vrijednost tri kuće. U svakom slučaju, Reims je imao koristi od tog novca, još su više ojačali momčad kupovinom trojice reprezentativaca - Justa Fontainea, Rogera Piantonija i Jeana Vincenta. Tako sam uspio biti od neke koristi! Kažem to jer je bilo ljudi koji su me kritizirali, govorili kako sam izdaio Reims. Ja sam zapravo volio Reims, a oni su u to vrijeme bili drugi najveći klub u Europi. Real je bio jedini klub ispred njih, tako da je moja odluka da odem u Madrid bila logična. I bila je to dobra odluka, također, jer sam u Madridu proveo tri divne godine.

U Realu ste se priključili igračima poput Ferenca Puskasa, Alfreda Di Stefana i Francisca Genta. Koji vas je od njih najviše impresionirao?
 - Moj idol je uvijek bio Ferenc Puskas. Za njega sam doznao vrlo rano, dok sam još bio u Reimsu. Kad smo osvojili prvi naslov prvaka 1953. godine, klupski čelnici su nas počastili putovanjem u London kako bismo gledali utakmicu između Engleske i Mađarske. Bila je to nagrada za osvajanje lige i tada sam otkrio Puskasa. Njemu je bilo teško kad je tek došao u Real. Trebalo mu je vremena da se prilagodi, naravno, ali španjolski novinari su bili nestrpljivi i brzo su ga počeli kritizirati. Ja sam govorio: 'Samo pričekajte, talent ne nestaje preko noći.' Svi znamo što se dogodilo nakon toga. On je postao najbolji strijelac u Španjolskoj. Svaki vratar bi se počeo tresti kad bi se on primakao na 35 metara od gola. Nije imao samo vrlo jak udarac, nego je znao opucati i nevjerojatnom preciznošću. Ali ne brinite, nisam zaboravio ni Di Stefana. Zapravo, on je taj o kojem ljudi još uvijek najviše pričaju.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Osvojili ste Zlatnu loptu 1958., tri naslova europskog klupskog prvaka, dva naslova prvaka Španjolske i nekoliko naslova prvaka u Francuskoj. Koji nam naslov najviše znači?
 - Osvajanje Zlatne lopte je bio doista vrhunac. Taj trofej mi je najdraži, jer je zaokružio godinu ispunjenu osvajanjem drugih trofeja. Nikad ne bih dobio tako veliko priznanje bez osvajanja naslova prvaka Španjolske, osvajanja Kupa Prvaka i trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu. 1958. je bila moja godina.

Kao bivši igrač Reala, pratite li još uvijek španjolski nogomet?
 - Naravno. Posebno me je zanimalo tko će osvojiti Zlatnu loptu, jer su u konkurenciji tri igrača iz La Lige. Mislim da je Lionel Messi zaslužio osvojiti, ali ne smijete zaboraviti da on ono što radi ne radi sam. Da biste igrali dobro, morate imati kvalitetne igrače oko sebe. To je vrijedilo za mene, a to vrijedi i za Messija.

Sličnosti između vas i Messija ne završavaju na tome. Poput vas, i on nije posebno visok, ali njegova vještina driblinga i oko za gol su često ono što stvaraju razliku na terenu.
 - Da, postoje sličnosti. Mi smo identično visoki, a moje jake strane su bile dribling, brzina i preciznost. Čast mi je što me uspoređuju s njim. Neki ljudi također kažu da je današnja momčad Barcelone nalik na nekadašnju momčad Reimsa, ali mogu vam reći da je momčad Reala u kojoj sam igrao bila barem jednako dobra kao i Barcelona danas. Izgubio sam samo jednu utakmicu u tri godine provedene u Madridu. Da, bila je to najgora moguća utakmica za izgubiti, jer je to bio poraz rezultatom 1:0 od Atletica, ali bili smo, iskreno, nepobjedivi u to vrijeme.

Što mislite o rivalstvu između Reala i Barcelone?
 - Real je još uvijek korak ispred! Mislim da Barcelona mora pričekati još nekoliko godina prije nego što uspiju stići Realov popis trofeja. Moram priznati da Katalonci u ovom trenutku igraju bolji nogomet, ali to nas nije spriječilo da imamo fantastičnu sezonu prošle godine. Stvari ipak u ovom trenutku ne izgledaju lijepo za nas, jer je šesnaest bodova razlike velika prednost.

S obzirom da se na Real referirate kao 'mi', čini se da ste u srcu još uvijek igrač Reala.
 - Apsolutno. Još uvijek volim otići u Madrid. Sjednem na avion čim dobijem poziv. Uvijek osjećam da su ljudi tamo sretni kad me vide.

Što mislite o trenutnoj reprezentaciji Francuske?
 - Za mene je najvažnije kako se ophodite prema reprezentaciji. Ono što se posljednjih godina događalo u francuskoj reprezentaciji je bilo neprihvatljivo i ja sam bio prvi koji je to kritizirao. Ali u Francuskoj još ima igrača koji su sposobni ostvariti sjajne stvari na terenu, kao što su to nedavno dokazali. Nadam se svim srcem da će se to nastaviti.

Tijekom godina, Francuska je imala sreću da u svojoj reprezentaciji ima vas, Michela Platinija i Zinedinea Zidanea da vučete konce. Koga vidite kao sljedećeg tko može popuniti tu ulogu?
 - Ja nisam mogao raditi ono što su Platini ili Zidane radili na terenu, ali s druge strane, ni oni nisu mogli ono što je Kopa radio. U svakom slučaju, jako sam cijenio te igrače. Po mom mišljenju, sljedeći još nije rođen.