Samo je nekoliko trenera dosegnulo vrhunsku razinu, a tek rijetki su toliko uspješni kao Louis van Gaal. Šezdesetdvogodišnji trener je osvajao prvenstva u Njemačkoj, Španjolskoj i rodnoj Nizozemskoj, te Ligu prvaka i UEFA Superkup.

Sada, nakon što je svoju reprezentaciju Nizozemske odveo na Svjetsko prvenstvo u Brazilu bez poraza u kvalifikacijskoj skupini, van Gaala u Brazilu očekuju dvoboji protiv aktualnog svjetskog prvaka Španjolske, te Čilea i Australije.

Međutim, u razgovoru za službenu stranicu FIFA-e odmaknuo se od te teme i progovorio o svojoj trenerskoj filozofiji, o igračima kojima je pronašao odgovarajuću poziciju na terenu, poput Bastiana Schweinsteigera, zašto je Pep Guardiola u njegovoj Barceloni bio sjajan kapetan, te zašto izbornički posao zna biti frustrirajući.

Što biste rekli da je ono što vas razdvaja od drugih trenera?
 - Mislim da je to moja filozofija, jer ona vezuje igrače uz moje treninge, a u svojoj karijeri sam imao puno igrača koji su bili fascinirani tom filozofijom. Oni uživaju u tim treninzima, jer su oni napadački, tehnički i taktički orijentirani. Tako mogu pokazati svoje kvalitete više nego na bilo koji drugi način.

Kakve karakteristike tražite od svojih igrača?
 - Karakteristike proizilaze iz moje vizije. Morate igrati kao momčad, a ne kao individualci. Zbog toga se uvijek vraćam na viziju, onda na momčad, a tek onda na to koji se igrači uklapaju u moj 4-3-3 sustav, jer ja uvijek tako igram. Ako se mladi igrač može uklopiti u taj sustav, onda ću ga izabrati. Ako se radi o starijem igraču, to me ne brine, godine nisu važne.

U Barceloni ste dali priliku za debi igračima poput Xavija i Inieste. Jeste li posebno uživali gledajući kako su njihove karijere procvale?
 - Naravno. Kad vidim kako Barcelona igra s četvoricom mojih igrača, kao i Bayern, to me čini sretnim i ponosnim. Ali Xaviji, Inieste, Motte, Mülleri i Alabe su se uklapali u profil potreban za svoju poziciju. Na primjer, razgovarao sam s Alabom o poziciji lijevog beka. On nije želio igrati tu. On je odgajan kao vezni igrač, ali ja sam imao slobodnu poziciju za njega, zbog ozljeda, i pomislio sam da on može odraditi taj posao. Nakon puno priče, na kraju je zaigrao tamo, jer je želio pomoći momčadi. Gdje igra sada? Na lijevom beku!

Što možete reći o taktičkoj evoluciji Bastiana Schweinsteigera?
 - On se za mene nije uklapao na poziciju lijevog krila. Kad sam ja stigao u klub, razgovarao sam sa svakim igračem o njegovoj poziciji, njegovoj osobnosti, momčadi, suradnji sa suigračima. Rekao sam Bastianu, 'Mislim da ti trebaš igrati u sredini.' U to vrijeme smo igrali s dva središnja vezna i jednim brojem deset, a to je bio Thomas Müller. On je zaigrao na poziciji središnjeg veznog i shvatio da tu uživa u igri više nego ikada. Sada igra na toj poziciji kod Guardiole. Nema puno igrača koji imaju široku orijentaciju. Takvi igrači mogu igrati i na poziciji središnjeg veznog i na poziciji playmakera, ali onda morate to trenirati. Schweinsteiger nikada nije igrao tu, tako da je nakon dva tjedna treninga i dvije utakmice osjetio da može napraviti više nego ikada. Zbog toga je filozofija taj povezujući faktor.

Još jedan od vaših igrača u Bayernu, Thomas Müller, je igrao za amatersku i U19 momčad kluba, a onda par godina kasnije dobije Zlatnu kopačku i nagradu za najboljeg mladog igrača na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. Što ste vi prvo vidjeli u njemu?
 - Kad ja dođem u novi klub, uvijek želim zadržati jednog trenera iz postojećeg stručnog stožera, a ta osoba u Bayernu je bila Herman Kerland, koji i sada radi u stožeru Pepa Guardiole. Želio sam znati tko dolazi iz omladinske škole, a on je čovjek koji mi je rekao: 'Müller, Badstuber i Alaba. To su ti igrači.' Stoga sam ih uključio u rad s prvom momčadi, pratio sam ih i onda odlučio gdje će igrati. Također, Badstuber je originalno igrao kao lijevi bek, a ja sam ga prebacio na mjesto stopera.

Kakve ste kvalitete vidjeli u mladom Carlesu Puyolu da ste ga postavili za kapetana i koje su uopće kvalitete koje tražite od kapetana svoje momčadi?
 - To je više zasnovano na karakteristikama osobe, što mi je vrlo značajno. Ja biram kapetana, ne igrači. Ja sam uvijek birao kapetane svojih momčadi. Ja sam taj koji mora živjeti s njima i dati im veću odgovornost. Ja moram cijeniti tog igrača zbog njegove osobnosti, identiteta. Moji kapetani su uvijek vrlo profesionalni, ali također jako ambiciozni i iskreni. Sve te kvalitete možete pronaći kod igrača koje sam birao za kapetane.

A godine tu nisu važne?
 - Godine nisu važne. Kad sam ja došao u Barcelonu, Guardiola je imao 27 godina. Tradicija je u Španjolskoj bila da su kapetani najstariji igrači. Ja sam mu želio dati odgovornost i prenijeti svoju filozofiju na njega. Ja moram 'kliknuti' sa svojim kapetanima. Rekao sam Pepu, 'Ti moraš biti moj kapetan.' On je rekao, 'Ne, ne.' Ja sam mu rekao, 'Ja biram kapetana, a ti razumiješ igru na isti način kao i ja.' Zbog toga sam ga imenovao kapetanom. Možete vidjeti što je on danas.

Nedostaje li vam svakodnevni rad s igračima?
 - Svaki dan. Nekad sam bio učitelj tjelesnog odgoja, jer sam volio komunicirati s mladim ljudima. Sada moram birati, promatrati, gledati, a priliku za kontakt s igračima imamo samo oko osam puta godišnje. To je ono što mi se ne sviđa. Ali sad je vrijeme da započnemo pripreme za Svjetsko prvenstvo!