Dvadesetsedmogodišnji stoper madridskog Reala Sergio Ramos po četvrti je put zaredom izabran u najboljih jedanaest u izboru FIFA/FIFPro World XI, odnosno njegovih kolega profesionalnih nogometaša, a tom prilikom je za službenu stranicu FIFA-e odgovorio na niz pitanja, od trenutne situacije u svom klubu, do društvenih problema koji pogađaju njegovu zemlju.

2014. godina obećava puno toga, s različitim klupskim natjecanjima u tijeku i Svjetskim prvenstvom u Brazilu kao šlagom na torti. Je li Svjetsko prvenstvo to što godinu čini posebnom?
 - Da, naravno. Ovo će biti sjajna godina s puno izazova i ciljeva za ostvariti. Ja moram dati sve od sebe kako bih dao maksimum i za svoju reprezentaciju i za Real Madrid, s kojim se borimo na tri fronta (La Liga, Copa del Rey i Liga prvaka). Dužnost nam je boriti se za ta tri trofeja. Naravno, s obzirom da je ovo godina svjetskog prvenstva, to je čini posebnom. Međutim, za mene je važan i mjesec svibanj, u kojem ću, uz Božju pomoć, postati otac. Što još mogu tražiti od života? Zbog svega toga, doista se veselim 2014. godini.

Dakle, prvo beba, a onda još jedan trijumf na Svjetskom prvenstvu?
 - Nadam se da će tako biti. Mi i španjolski narod smo imali veliku sreću iskusiti pobjedu na svjetskom prvenstvu. Bilo je teško to ostvariti, tako da će i obraniti naslov biti komplicirano. Puno je vrhunskih momčadi i sve imaju za cilj preuzeti naslov prvaka od nas.

Ždrijeb vas je smjestio u skupinu s Nizozemskom, momčadi koju ste porazili u finalu u Južnoj Africi 2010. godine. Što vam je prošlo kroz glavu kad ste vidjeli kuglicu s njihovim imenom?
 - Puno uspomena. Tijekom godina smo igrali protiv puno različitih momčadi, ali s Nizozemcima je uvijek malo drugačije, zbog tog finala, koje nam je bilo prvo i također naš prvi naslov prvaka svijeta. Na papiru su oni jedni od favorita i mogu računati na igrače velike kvalitete. Kad ih vidite sa sobom u skupini... pa, jasno je da smo se nadali manje teškom protivniku, ali opet, i skupina s manje renomiranim protivnicima vam može zakomplicirati stvari i možete ispasti. Morate imati potpuni respekt prema svim reprezentacijama na prvenstvu, jer da biste bili svjetski prvak, morate pobijediti najbolje protivnike.

Govoreći o vrhunskim momčadima, Brazil vas je lagano pobijedio u finalu prošlogodišnjeg Kupa Konfederacija. Je li vas taj rezultat iznenadio i kakvo je vaše viđenje te utakmice?
 - Nekad se morate suočiti s činjenicama, a oni su zaslužbeno pobijedili u toj utakmici. S tim u mislima, moramo učiti iz tog poraza. Možda mi nismo ušli u tu utakmicu na najbolji mogući način - fizički možda nismo bili na vrhuncu forme, dok oni jesu i igrali su vrlo dobar nogomet. Također je istina da su imali brojčanu prednost (Gerard Pique je isključen u 68. minuti) i to je puno dopronijelo visini poraza. Međutim, ne smijemo tražiti isprike. Oni su bili bolji od nas i zaslužili su pobjedu. Ljepota nogometa je u tome što uvijek dobijete priliku za osvetu i to vas tjera naprijed, iako nikad ne znate kad će ta prilika doći. Mi moramo biti spremni u slučaju da se opet susretnemo s Brazilom, onda ćemo ih nekako pokušati iznenaditi i kazniti, što nismo uspjeli prošle godine.

U tom finalu ste imali tu nesreću da ste promašili jedanaesterac u drugom poluvremenu. Jeste li nešto naučili iz toga?
 - Odluka o tome tko će izvesti jedanaesterac se donosi u određenom trenutku, ovisno o stanju potencijalnih izvođača i o tome koliko se samouvjereno osjećaju. Ja sam želio preuzeti odgovornost, ali pokušavši biti precizan, imao sam tu nesreću da sam pogodio stativu. Njihov vratar je čekao s biranjem strane, nesumnjivo nakon što je vidio neke moje ranije penale :)), i ja sam promašio. Te se stvari događaju u nogometu. Neki sjajni igrači su promašivali s bijele točke, tako da jednostavno te situacije morate ostaviti iza sebe. Naravno, učite iz njih i sve je to stjecanje iskustva, ali da se ista situacija ponovi sutra, ja bih opet bez problema preuzeo odgovornost.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Kao obrambeni nogometaš u dvije napadački orijentirane momčadi kakve su Real Madrid i Španjolska, je li vam izazov to što u određenim trenucima niste u središtu događanja?
 - Defanzivna stabilnost je također jedan od ključeva uspjeha momčadi. U tom smislu, obrambeni igrači moraju dobro surađivati s veznim igračima i napadačima, tako da je ključno da svi radimo zajednički, vrlo koncentrirano i da dobro pokrivamo jedni druge. Uz sve to, nekad vam se čini da nešto propuštate kad samo stojite pozadi, posebno za igrače poput mene, koji žele biti uključeni, sudjelovati u napadu i dolaziti pred gol. Nekad se jednostavno morate strpiti, ali kad vaša momčad pobijedi, osjećate se vrlo zadovoljno zbog rada kojim ste tome doprinijeli. Kad imate puno igrača koji predstavljaju veliku prijetnju prema naprijed, da im se i obrambeni igrači priključe u napadu, ne bi nitko ostao u obrani.

Govoreći o Realu, je li se puno toga promijenilo nakon što je Carlo Ancelotti zamijenio Josea Mourinha?
 - Ne bi bilo pošteno uspoređivati ih, jer je svaki trener individua sa svojom vlastitom filozofijom, osobnošću i načinom rješavanja stvari. Svi su oni različiti. Mi smo s Mourinhom imali i dobra i loša razdoblja. Ancelotti je dobro poznat po svom dosadašnjem životopisu, po svemu što je osvojio i svom poznavanju igre. On je također bio profesionalni nogometaš, tako da se može staviti u poziciju igrača. U tom pogledu, on stvara dobru kemiju u momčadi i ima jako dobar odnos s igračima. Mislim da od njega ove sezone možemo puno toga naučiti i imati uspješnu godinu.

Je li teško prilagoditi se na novog trenera nakon dugog razdoblja rada s drugim?
 - Da budem iskren, nije. Svi teneri žele iste stvari, a to je pobjeđivati i dobiti najbolje moguće izvedbe od svojih igrača. Iako nije uvijek lako slagati se sa svakim igračem i upravljati svlačionicom koja je puna igrača različitih nacionalnosti, kultura i nogometnih filozofija, svi mi težimo istim ciljevima. Zbog toga, prilagodba ne bi trebala biti veliki problem.

Govoreći o momčadi, jeste li uvijek glavni DJ u svlačionici?
 - Taj posao radim već godinama :)), iako me možda sada već neki od mlađih igrača, poput Marcela ili Jesea, izguruju. Danas, 'djeca' dolaze sa svojom vrstom glazbe, tako da ja to radim manje i koncentriram se na druge stvari. Istina je, ipak, da ja uvijek volim imati sreću, mir i sklad i dobro prijateljstvo u svlačionici. Te stvari su ključne kako biste bili uspješni.

Koliko je za vaš klub postala opsesija osvajanje desetog naslova prvaka Europe?
 - Pa, jasno je da je to natjecanje koje se iznimno cijeni u klubu i prošlo je puno vremena otkako smo posljednji put osvojili taj trofej. Nisam siguran je li to opsesija, ali želja za osvajanjem je veća nego u bilo kojem drugom natjecanju. Mislim da bi bilo pogrešno kad bi to postala opsesija. Moramo ići korak po korak, kao što smo to radili i prethodnih godina, kad smo igrali polufinale i zamalo se plasirali u finale. Ako odemo do samog kraja - tim bolje, zar ne? To je teško, ali Real Madrid ima obvezu boriti se do smrti za taj trofej.

I na kraju, što ste prije nekoliko tjedana poželjeli za Novu godinu?
 - Ja nisam tip osobe koja puno traži, posebno u današnje vrijeme, uz sve ekonomske probleme koji pogađaju našu zemlju. Morate to uzeti u obzir, imati osjećaj solidarnosti i prilagoditi se realnosti. Poželio sam svim dobro zdravlje, te da svi sačuvaju svoje nade i snove, jer nam nitko ne smije zabraniti sreću. Ništa ne košta sanjati. Ipak, nemoguće je ignorirati situaciju u zemlji - ja imam prijatelje koji su nezaposleni i druge koji imaju puno problema. Međutim, uz težak rad i žrtvovanje, na kraju možete ostvariti ciljeve koje ste sami pred sebe postavili.