Nije nikakvo pretjerivanje reći kako je James Rodriguez iza sebe ostavio godinu koju će teško zaboraviti. Mladić iz kolumbijske Cucute je već s 23 godine ostvario stvari o kojima većina nogometaša, čak i onih vrhunskih, može samo sanjati.
Najprije je zasjao svojim igrama na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, koje je okončao kao najbolji strijelac, a onda je ostvario i transfer iz snova u madridski Real, nakon čega je početkom ove godine uslijedila i nagrada Puskas za najljepši gol prošle godine.
Teško da ste mogli imati bolju godinu nego što je bila 2014. Jeste li mogli zamisliti takvu godinu prije dvanaest mjeseci?
- Uvijek razmišljate o ostvarivanju napretka, a ja sam sanjao da ću jednom biti ovdje gdje sam sada. Ali sada kad sam to ostvario i igram za tako veliki klub kakav je Real Madrid, sve o čemu razmišljam jeste o nastavku igranja ovdje još puno godina.
Što vas je iznenadilo kod dolaska u Real Madrid?
- Jedna je stvar gledati ga izvana, ali kad dođete ovdje tek onda shvatite stvarnu veličinu stvari - to je nešto potpuno drugo. Uvijek sam Real Madrid smatrao velikim klubom, ali sad kad sam unutra, mogu vam reći da je ovo najveći klub na svijetu, bez sumnje.
Toliko je toga rečeno i napisano o Cristianu Ronaldu i njegovoj osobnosti, ali kako je zapravo dijeliti svlačionicu s njim i biti njegov suigrač?
- Cristiano je izvanredan, i na terenu i izvan njega. Po mom mišljenju, on je zaslužio tu Zlatnu loptu za sve što je napravio u 2014. godini, ali je ipak ostao sasvim skroman. Mi imamo jako dobar odnos. Svi znaju koliko je on vrijedan na terenu, ali impresivno ga je gledati i kako trenira i radi izvan terena. Tu vidite pravog Cristiana i shvatite zašto je tu gdje jeste.
Jeste li se navikli na život u Madridu?
- Madrid je šarmantan grad, imate što raditi cijeli dan svakog dana. Sve je otvoreno! Nudi vam sve što biste mogli poželjeti. I moja obitelj i ja smo jako sretni ovdje. Ne može biti bolje.
Nakon što ste napustili Kolumbiju već kao tinejdžer, što vam najviše nedostaje iz domovine?
- Nedostaje vam sve: vaši ljudi, vaša hrana... Ali, moram reći da sam navikao živjeti u inozemstvu, jer je već prošlo šest ili sedam godina otkako sam otišao - iako uvijek želite biti blizu svojih prijatelja i obitelji.
U domovini se puno ljudi pita hoće li vas jednog dana vidjeti kako igrate u kolumbijskoj ligi.
- To nije nešto o čemu zapravo razmišljam. Ako se dogodi, dobro, ako ne, sačekat ćemo i vidjeti. Bilo bi lijepo završiti karijeru u Kolumbiji, iako je jasno da je to još jako daleko.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Vratimo se u 2014. Kad biste mogli izdvojiti jedan trenutak iz godine, koji bi to trenutak bio i zašto?
- To je teško pitanje, ali kad bih morao birati, rekao bih Svjetsko prvenstvo u brazilu. To je nešto što će zauvijek ostati u meni, a i u puno drugih kolumbijskih ljudi. Svi u domovini su pratili svaki naš korak, nadali se da možemo napraviti povijest. Nikad prije nismo izborili plasman u četvrtfinale i zbog toga će to uvijek ostati u mom sjećanju.
A tu je i ta sitnica - vaš gol protiv Urugvaja, koji vam je donio nagradu Puskas...
- Da, to me je učinilo jako sretnim. Počeo sam razmišljati o toj nagradi odmah nakon što sam postigao gol i hvala Bogu to se i ostvarilo. Činjenica da je javnost glasala za mene tu nagradu čini posebnom, jer je to bilo otvoreno glasovanje. Imam samo riječi zahvale za njih. Teško će biti nadmašiti taj gol, posebno s obzirom na to da je postignut na maracani i na Svjetskom prvenstvu, ali nastavit ću pokušavati.
Jeste li pratili glasovanje?
- Druga dva gola su bili također doista dobri, tako da sam znao da će biti teška borba. Sanjao sam o osvajanju nagrade i nasreću taj se san ostvario.
U Brazilu 2014. ste postigli još jedan sjajan gol, onaj protiv Japana...
- Od svih golova koje sam postigao na Svjetskom prvenstvu taj mi se najviše sviđa. To je bila duga lopta na koju sam trčao, nakon čega sam uspio zaobići posljednjeg braniča lažnjakom i prebaciti je preko vratara. Osim gola koji sam postigao protiv Urugvaja, taj mi je donio najviše zadovoljstva s osobnog stajališta. Taj je zahtijevao više tehnike nego onaj protiv Urugvaja, gdje sam bio okrenut leđima golu i opucao volejem izdaleka. Ovaj je zahtijevao delikatan dodir, što je puno kompliciranije.
Za Kolumbiju je avantura na Svjetskom prvenstvu završila protiv domaćina Brazila. Gledajući unatrag sada, čega se sjećate iz te utakmice?
- Bila je to neobična utakmica, s puno prekršaja i prekida. Oni su krenuli vrlo žestoko na mene, ali to je sada prošlost. Ono što je bitno je da smo ušli u povijest i da imamo mladu momčad koja može nastaviti to činiti. Ova momčad ima veliku želju da napravi prave stvari i osvoji puno toga.
Možda se možete osvetiti u Rusiji 2018.?
- Ne, ne radi se o osveti, nego o svakodnevnom napretku. Ako ponovno naletimo na njih, to bi bila samo prilika.
{adselite}
