Dok gledate Tonija Kroosa u akciji, teško je povjerovati da mu je tek 25 godina. Tehnički i taktički nadareni veznjak upravlja igrom svojih momčadi s nevjerojatnom zrelošću i već je dugo nezamjenjiv dio i svoje njemačke reprezentacije i svog kluba, ranije minhenskog Bayerna, a sada madridskog Reala.


Kroosove igre iz prošle godine dovele su ga u elitnu skupinu igrača koji su prepoznati kao najbolji na svijetu, a važnost njegove uloge na putu njemačke reprezentacije do naslova svjetskog prvaka prošlog ljeta teško je dovoljno istaknuti. Momčad Joachima Löwa je na svjetskom prvenstvu ukupo odradila 4.157 uspješnih dodavanja, više od bilo koje druge reprezentacije, a samo Kroos je bio odgovoran za njih 537. U finalu protiv Argentine, Kroos je svoje suigrače pronašao sa 94 od svojih 114 pokušaja dodavanja, a pretrčao je čak 14,3 kilometra.

Kroos je u minhenski Bayern došao iz Hanse Rostock kao šesnaestogodišnjak, a na U-17 svjetskom prvenstvu 2007. godine dobio je nagradu za najboljeg igrača. Od dječačkih dana je u svom rodnom gradu smatran velikim talentom, a sada, nakon što je njegova kvaliteta prepoznata i uvrštavanjem u najboljih jedanaest igrača prošle godine u izboru FIFA/FIFAPro World XI, za službenu stranicu FIFA-e je dao intervju u kojem je dao svoj pogled na važnost mentalne snage za igrača, o tome kako mu opuštenost pomaže u boljoj izvedbi na terenu, te se prisjeća jednog trenutka iz finala Svjetskog prvenstva, koji je mogao dovesti do drugačijeg ishoda susreta na Maracani.

Prošla godina je za vas bila iznimno uspješna. Je li to ujedno bila i godina u kojoj ste zacementirali svoju reputaciju kao igrača svjetske klase na međunarodnoj sceni?
- To je svakako bila posebna godina, a prije svega bila je iznimno uspješna godina. Ali, kad ostvarite toliko puno i osvojite trofeje, a posebno Svjetsko prvenstvo, izvana izgleda kao da ste odjednom proigrali daleko bolje nego ranije. Ja, ipak, nikada nisam vjerovao u to, pa ne vjerujem ni sada. I ja i momčad smo već ranije igrali na visokoj razini, jedina razlika je u tome da smo prošle godine imali priliku to pokazati. Ipak, napravio sam korak naprijed. Nakon svega, pokazati što možete na Svjetskom prvenstvu, a onda preći iz Minhena u Madrid nije lako.

Znači li to da je pravljenje napretka u nogometu više psihološki proces?
- Mentalna strana stvari je uvijek važna u nogometu. Kad ostvarite uspjeh osvojivši veliki trofej, onda se čini kako vam se sve lakše ostvaruje. Ali da budem iskren, ja nikad nisam imao problema s psihološkom stranom stvari.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Jedan od atributa koji vam se često pripisuje jeste taj da ste, unatoč svojoj relativnoj mladosti, iznimno smireni na terenu, posebno u neugodnim situacijama. Odakle to?
- Mislim da za to postoje dva razloga. S jedne strane, jednostavno imam vjere u svoje mogućnosti u bilo kojoj situaciji, jer znam za što sam sposoban i stoga nemam potrebu paničiti. S druge strane, to je jednostavno dio moje prirode, činjenice da sam svjestan da na svijetu ima pno važnijih stvari od nogometa. Ako izgubite utakmicu s vremena na vrijeme, jednostavno to morate prihvatiti. Prije svake utakmice znam da je, bez obzira na to što će se dogoditi, najgori scenarij to da izgubite jednu utakmicu, ništa više. Naravno, to ne znači da nisam koncentriran ili da ne želim pobijediti, ali takav pogled na stvari mi daje određenu opuštenost.

U Njemačkoj ste još prije deset godina označeni kao čudo od djeteta i kao potencijalni budući 'broj 10' nacionalne momčadi. S obzirom na tako velika očekivanja, jeste li sada doživjeli određeno olakšanje, nakon što ste osvojili Svjetsko prvenstvo i postali igrač Real Madrida?
- Ne, jer ja nikada nisam stavljao takav pritisak na sebe - to je došlo od drugih ljudi. Naravno da je osvajanje velikih trofeja cilj koji pred sebe postavite kad počnete igrati nogomet, ali ja nikada nisam sebe stavljao pod bilo kakav pritisak da moram osvojiti Svjetsko prvenstvo u nekom trenutku moje karijere. I dalje bih sjedio ovdje u jednako dobrom raspoloženju danas i da nismo osvojili Svjetsko prvenstvo. Ne kažem da to nije veliko postignuće. Kao što ste rekli, sada sam ovdje deset godina kasnije i još uvijek nisam tako star. Tako znam da je savršeno normalno da se razvoj događa s vremenom i da ga ne možete požurivati, bez obzira na to koliko ste dobri.

Na svjetskom prvenstvu ste vukli konce igre njemačkog veznog reda. U konkretnim stvarima, zašto mislite da je Njemačka bila bolja od svih ostalih?
- Imali smo jak momčadski duh i trenera top klase koji nas je iznimno dobro pripremio za svakog protivnika. A znali smo i da možemo postati svjetski prvaci samo ako se držimo zajedno, ako napadamo i branimo se zajedno kao momčad. Nismo imali nekog individualnog igrača kojem možete dati loptu i očekivati da će on zabiti gol, dok se mi ostali samo branimo. Bili smo svjesni da svi moramo sudjelovati u obrani i igrati kao kolektiv. Napravili smo to na fantastičan način i zbog toga mislim da smo bili najbolji prošlog ljeta.

Do koje razine ste narasli do vodeće uloge u njemačkoj reprezentaciji u Brazilu?
- To nije termin s kojim se mogu povezati, ali kad god sam na terenu, uvijek pokušavam preuzeti odgovornost na sebe. Uvijek sam to činio, jer to pozicija na kojoj igram zahtijeva. Način na koji ja igram jeste puno sudjelovati u igri i imati puno loptu u svojim nogama. Posljedica toga je da ste automatski više uključeni u sve.

U finalu Svjetskog prvenstva u Rio de Janeiru se dogodio jedan neugodan trenutak za vas, kad ste glavom pokušali vratiti loptu vrataru, ali ona je bila prekratka i argentinski napadač Gonzalo Higuain se odjednom našao oči u oči s Manuelom Neuerom. Što vam je prošlo kroz glavu u tom trenutku?
- [Kratka pauza za razmišljanje] I dalje je 0:0, idemo dalje!

Je li to bilo sve?
 - Da.

Niste pomislili da je sve moglo biti gotovo nakon toga?
- Zašto bi sve bilo gotovo? To je bilo u dvadesetoj minuti i rezultat je bio 0:0. Nasreću, on je opucao prema korner zastavici [smijeh]. Ne, takve stvari se uvijek mogu dogoditi, to je danas normalno. Naravno da je to bila velika prilika za Argentinu da povede, ali i mo smo to mogli napraviti nekoliko puta tijekom utakmice. Sve u svemu, bila je to dosta izjednačena utakmica i mi smo jednostavno imali nešto više sreće na kraju, zbog čega smo svi bili jako radosni.


Originalno ste školovani kao ofenzivni vezni nogometaš, ali u Real Madridu imate nešto defanzivniju ulogu.
- Na kraju dana je najvažnije da možete dobro raditi kao dio momčadi. Mi pokušavamo igrati s tri centralna vezna igrača i ja u ovom trenutku imam defanzivniju ulogu, a tako je od početka sezone. Ja jako uživam igrajući na toj poziciji. Naravno da trener postavlja određene zahtjeve za igranje na toj poziciji, ali oni su u skladu s mojom vlastitom interpretacijom toga kako igrati na toj poziciji. Stoga sam u tom pogledu presretan time kako se stvari razvijaju. Tijekom godina sam pomican unatrag malo pomalo, a što se mene tiče, to je u redu. U Madridu je važno da imamo pravi balans. Obično na terenu imamo puno vrlo ofanzivno orijentiranih igrača na terenu, tako da je meni gotovo od sekundarnog značaja ići naprijed. Umjesto toga, koncentriran se na to kako se igra razvija u sredini terena i da smo dobro pozicionirani.

Uživate li u životu u Madridu? Jeste li se navikli?
- Da, apsolutno. Na početku je bilo potrebno malo prilagodbe, ali u nogometu je puno stvari isto. Postoje dvije ili tri razlike u odnosu na Njemačku, posebno kad se radi o mentalitetu, ali ja sam osoba koja se brzo prilagođava jednom kad shvatim što je što. Svjesno sam donio odluku da napravim veliki korak u karijeri i suočim se s izazovom igranja u inozemstvu, gdje ne mogu komunicirati na isti način kao što sam mogao u Njemačkoj, zbog novog jezika.

Nakon igranja za Bayern, sada ste u još jednom od najvećih svjetskih klubova. Što je to što čini Real Madrid tako posebnim?
- To je nešto što vas jednostavno preplavi kad putujete s klubom. Gdje god dođete, ljudi su uvijek izvan sebe kad vas vide. Nedavno smo bili u Dubaiju i to je mjesto gdje očekujete da će se ljudi držati podalje od vas. Ali jednom kad smo došli tamo, imao sam osjećaj da su ljudi još luđi, da se tako izrazim, nego u Madridu i Španjolskoj. To sve govori. Ovaj klub je osvojio nevjerojatan broj trofeja i još uvijek ima vrhunsku momčad s vrhunskim igračima. Mislim da je to ono što čini Real Madrid tako interesantnim.

Na kraju, kad bi se Zlatna lopta dodjeljivala za nešto u čemu ste izvrsni izvan nogometnog terena, što bi to bilo?
- Mislim da sam prilično dobar otac [smijeh]. To je, također, najvažnija stvar!