{mosimage}Nekada je bio alkoholu i incidentima sklon stoper, a nedavno je preko noci postao menadžer jednog premierligaškog kluba. Tony Adams je dao intervju britanskom Daily Mirroru u kojem kaže kako mu je to prvi i ujedno posljednji intervju koji daje kao menadžer Portsmoutha. I prije kao igrac i sada kao menadžer Adams je bio i ostao ekscentrik kakve mediji uvijek posebno vole.

"Ja zapravo uopce ne volim ljude. Ja sam usamljenik i kad bi bilo po mom samo bih šetao pse svaki dan, ni sa kim ne bih razgovarao i na kraju bih umro." kaže Adams.

Neobicno je to cuti od covjeka koji je nedavno javno govorio o 'sjajnoj ženi' sa kojom se vjencao prije tri godine. Nju zasigurno ne bi iskljucio iz života, zar ne? "O, bih. I ona to zna. Ona zna kakav sam ja. Ali, moram se potruditi, to sam prihvatio."

Na novinarsku konstataciu kako je pomalo ekstentrican, Adams sa smiješkom odgovara: "Fantasticno! To je sjajno. To mi se sviða. Želio sam da jesam, ali nisam bio siguran. Možda me smatrate malo cudnim, ali ekscentricnim? Mislim da i za takve ima mjesta u društvu. Volio bih imati malo trknutu tetku ili djeda, na primjer. To bi bilo sjajno za Božic. Ali, ja to shvacam kao kompliment. Što je definicija ekscentricnosti? Je li to bolje nego biti cudak? Mislim da jest. Ja brzo razmišljam, Arsene Wenger je to uvijek govorio. U posljednjih 12 godina, otkako sam prestao piti, uvijek sam se morao usporavati. Putovao sam od glave do srca i više sam odluka donosio srcem, jer ne vjerujem uvijek svojoj glavi. Imao sam nekih ekscentricnih misli. Imao sam puno razlicitih misli, ali sada imam sposobnost ne ponašati se u skladu sa svim tim mislima. Prije dvanaest godina nije bilo tako. Sada jest. cak i u ovom razgovoru ima stvari koje bih mogao reci, a izabrao sam da ih ne kažem. To je najveca stvar koju mi je terapija donijela, to da je djelujem u skladu sa svim svojim mislima i osjecanjima." zapoceo je cudan razgovor Adams.

Unatoc svemu, Adams nije covjek kojemu je neugodno u društvu drugih ljudi. Dapace, iz njega zraci odreðena toplina i velikodušnost. Kaže kako je želio postati menadžer jer je osjetio da postoji nešto što mora 'prenijeti dalje' i zbog toga što voli nogomet.

"I jer je zabavno. Kada mi je ponuðen posao menadžera Portsmoutha Wenger me je nazvao i rekao mi 'Dobro došao u pakao', ali ja sam rekao 'Ovo nije pakao, Arsene'. Ja sam vec bio u paklu. Ovo je ozbiljan posao i ja sam ozbiljan covjek, ali i posao u kojem ima puno zabave." nastavlja Adams.

Gledajuci sa strane, ne mora se nužno ciniti zabavnim. Price o prodaji kluba sa Fratton Parka se ne smiruju, a pojedini igraci još uvijek govore i o odlasku bivšeg menadžera. Ovog tjedna je tako Sylvain Distin rekao kako je zabrinut za buducnost zbog iznenadnog odlaska Harrya Redknappa i ocite financijske nestabilnosti kluba. Osjeca li Adams pritisak zbog potrebe da odmah ostvari rezultat?

"Ako tako odlucim, mogu se dovesti pod veliki pritisak. Ja sam izabrao suprotno. U ovom trenutku ne osjecam nikakav strah, osjecam se nedodirljivim. Osjecam kako sam donio pravu odluku kada sam preuzeo ovaj posao. Osjecam da sam na pravom mestu, za sada. Ne zabrinjavam se stvarima koje nisu pod mojom kontrolom. Sreca nije pod mojom kontrolom. Možda me sreca nece pomaziti ovdje, ali to nece biti zbog nedostatka truda. Ja sam iskren i mislim da sam spreman za ovaj posao. Mislim da trebam primjeniti svoja znanja, a ne uciti. Naucio sam puno toga u proteklih šest godina otkako sam prestao igrati. Ne kažem da sam ja Božji dar menadžerskom poslu. Ja nisam Arsene Wenger. Nisam ni Alex Ferguson. Ali, ako stvari krenu po zlu, oporavit cu se. Pokazao sam tijekom 20 godina u Arsenalu da sam jedan od onih dosadnih i upornih ljudi koji ne odustaju tako lako. Nažalost, morat cete me trpiti do kraja, gdje god bio. Samouvjeren sam, dobro poznajem ovu igru iznutra, poznajem igrace..."

Sachi Gaydamaku, vlasniku kluba, je postavio samo jedan uvjet: "Nemojte prodavati moje igrace. To je jedino što sam tražio i on mi je dao podršku. Jer igra postoji zbog igraca, zbog kvalitete igraca."

Što je sa Distinom? Jeste li razgovarali s njim?

"Jutros. Rekao sam mu da sam ja ovdje, ja sam voða i to je sve o cemu treba brinuti. 'Samo radi svoj posao i igraj. Reci mi ako ti se ne sviðam ja, moji treninzi, moj govor na poluvremenu, nacin na koji igramo. Jer to je stvarnost. Pazi na mene i ja cu paziti na tebe', rekao sam mu. Sylvain je iskren, otvoren momak i on ce uci u povijest ovog kluba jer je bio dio momcadi koja je osvojila FA kup. Ali sam mu istaknuo i cinjenicu da ima puno klubova u državi koji su u slicnoj situaciji. Imamo Rusa i Amerikanca koji se bore za Arsenal, a pogledajte samo West Ham ili Newcastle. Harry je ovdje stvorio auru. Povjerenje. On je sjajan karakter i on je razlog zbog kojeg sam ja došao ovdje. Rekao mi je: 'Doði i daj nam ruke, Toni. Ja cu ti dati dovoljno užeta da se objesiš'."

"Možda se igraci pitaju hocu li biti jednako dobar kao on. Ovo nije uobicajena situacija, jer je prethodni menadžer bio uspješan. Ali, možda ja budem i bolji. Zašto ne bih bio bolji?" zapitao se Adams.

cini se kako se Adams ugodno osjeca u ulozi menadžera, te kako ga ne plaši prisjecanje na teško razdoblje provedeno u ulozi menadžera Wycombea.

"To je samo mišljenje javnosti kako sam tamo napravio loš posao. Ali, kada sam ja došao u klub imali su 11 bodova iz 17 utakmica i pokazalo se nemogucim zadržati ih u ligi. Iz ove perspektive vjerojatno ne bih ponovno preuzeo taj posao, jer nisam imao igraca. Ali kada bih ga preuzeo, ne bih ništa napravio drugacije. Svidjelo mi se tamo. Bilo je ludo. Gubili su novac i morao sam prepoloviti godišnji proracun. Jednog dana sam izgubio igraca jer mu je predsjednik kluba odbio platiti 90 funti koje je tražio za TV licencu. Ali, to je bilo sjajno i poucno iskustvo."

"Citirat cu Winstona Churchilla, koji je rekao da je uspjeh ici iz jednog neuspjeha u drugi sa jednakim entuzijazmom. Nisam siguran da želim precesto iskusiti neuspjeh, ali sviða mi se ta misao. Bio sam spreman preuzeti posao i bila bi mi muka vidjeti nekog drugog na tom mjestu umjesto mene. Bio sam zapravo spreman otici i preuzeti menadžersku ulogu u nekom drugom klubu i tražio sam od Harrya pomoc u tom pogledu, s obzirom na kontakte koje on ima u nogometu i sve ostalo. On bi mi pomogao, ali onda je on otišao! Nije bilo nikakve garancije da ce mi ponuditi posao ovdje. Ali, ja sam na to vec bio spreman zbog situacije oko Harrya i Newcastlea protekle sezone. Tada je bilo puno slicnih stvari. Bila je to mala mentalna proba, tako da kada se stvarno desilo osjecao sam se ugodno i spremno. U prvih nekoliko dana sam još uvijek imao sumnji u sebe, ali mislim da je to ljudski. Zapravo ne vjerujem nikome tko ne sumnja u sebe. Ali, imam i puno vjere u sebe, svoje metode i svoju momcad. Trenutno hodam uzdignute glave, osjecam da sam napravio pravu stvar."

Slušati Adamsa kako govori je slicno kao i slušati Roya Keanea ili Josea Mourinha. Sve su to ljudi kompleksne psihe, ali ugodni sugovornici. Svidjela mu se usporedba sa Keaneom, sa kojim i sam vidi slicnost. Veliki voðe. Roðeni pobjednici. Pomalo opsesivne osobe, ali u isto vrijeme inspirativne.

"Zajedno smo dobili trenerske licence, a mislim da je Roy predivna osoba." kaže Adams, koji bi kao svog suradnika, trenera momcadi, volio vidjeti nekadašnjeg suigrac aiz obrane Arsenala, Martina Keowna.

"Kada sam razgovarao sa Wengerom, iskrsnula je i tema oko Martina Keowna. On je istaknuo razlike meðu naam i rekao kako bi mi on bio jako koristan ovdje. Kada sam bio igrac, Arsene je govorio kako ne bi mogao poželjeti boljeg kapetana ili obrambenog igraca kada doðe utakmica, ali i kako sam naporno radio preko tjedna. Nisam bio 'ukljucen' svaki dan. Trebalo mi je odreðeno vrijeme odsutnosti, ako vam se tako više sviða. Martin je, s druge strane, svaki dan bio spreman na rad. A isti takav je bio i onu godinu dana koju je proveo kao trener Arsenala. Arsene kaže da je bio sjajan prema igracima, sa kojima je radio svakodnevno. Proveo sam tri ili cetiri sata sa Martinom u njegovoj kuci u Oxfordu, ali nismo se dogovorili. MIslim da on voli posao na TV-u. Reci cu vam što televizija može napraviti. Može uništiti puno trenerskih karijera, jer se oni tamo zavale u fotelju i zaraðuju dobar novac. Tamo je posao siguran, dok je ovaj jako težak."

Ali, to je posao koji je on izabrao.

"Ja sam jednostavna osoba. Štedljiv sam, nisam rastrošan. Kada sam pio, možda sam ostavljao na ljude utisak kako sam rastrošan, ali trijezni Tony Adams je puno štedljiviji. Imao sam puno toga, ali u prve dvije godine u kojima nisam pio sam se riješio svega. Shvatio sam da mogu spavati samo na jednom krevetu, da mogu voziti samo jedno auto, da mogu jesti samo jedan rucak i jednu veceru. Zato sam se odlucio na jednostavniji život i oženio se."

Na kraju je otkrio i zašto kaže kako ce mu ovo biti jedini intervju u ulozi menadžera Portsmoutha. Kaže kako je pristao razgovarati samo zato što je to bilo davno dogovoreno.

"Želim samo biti jednak prema svima, biti iskren i tretirati sve na jednak nacin." zakljucio je Adams.