"Nije lako. Svaki dan kad se probudim, sve me boli." kaže Zlatan Ibrahimović na početku razgovora za list The Guardian u kojem je govorio o tome koja je tajna njegove dugovječnosti i brojnim drugim temama, uključujući nedavni incident s Cesarom Azpilicuetom.

Ibrahimović je s 40 godina na leđima inspiracija mladim suigračima i još ne razmišlja o okončavanju karijere: "Jutros sam se probudio i sve me je boljelo, ali dok god imam ciljeve, dok god imam adrenalina, nastavit ću igrati. Uvijek dolazim na mjesta na kojima moram raditi kako bih ostao na vrhu. Nastavit ću to raditi sve dok mogu. Ne želim se dovesti u situaciju da prestanem igrati i da onda za par godina sjedim s vama i kažem: 'Mogao sam nastaviti, jer sam se osjećao dobro.' Bolje je ići do kraja i onda reći: 'Ne mogu ovo više raditi.' Ali ja još mogu i radim to."

U subotu, na gostovanju kod Fiorentine, Ibrahimović je postigao dva gola i zabio treći. Ali, pokazalo se kako je Milan još uvijek momčad na kojoj treba raditi, jer su unatoč tome izgubili utakmicu rezultatom 4:3 i sada su na drugom mjestu prvenstvene ljestvice iza Napolija zbog nešto slabije gol razlike.

U Milan se vratio krajem prosinca 2019. Nakon ozbiljne ozljede koljena koja je ubrzala njegov odlazak iz Manchester Uniteda 2018., proveo je dvije godine igrajući za LA Galaxy. Takav izlet u Sjedinjene Države za velike igrače obično znači zarađivanje nešto novca na kraju karijere, ali Ibrahimović je drugačiji. On se vratio u Milan s novim ciljem. Želio je pomoći u transformaciji najmlađe momčadi u Serie A u respektabilnu snagu i prenijeti svojim suigračima principe koji njega vode kroz karijeru.

Na terenu voli imati glavnu riječ, kao što je dokazao prije nešto više od mjesec dana kad je u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Španjolske oborio na pod Cesara Azpilicuetu, jer mu se nije svidjelo nepoštovanje koje je prgavi Španjolac pokazao prema njegovom suigraču. Prije nego što je komentirao taj incident, Ibrahimović je objasnio svoj pogled na svijet: "Ne radi se o bogatim ugovorima ili o tome da budete slavni. Meni to ne treba. Jedina stvar koja me gura naprijed je adrenalin, jer me svakog jutra sve boli. Ali, to što ćete dobiti još dva pratitelja na društvenim mrežama vas neće izliječiti. To što ćete zaraditi više novca vas neće izliječiti. To što ćete dobiti pažnju javnosti vas neće izliječiti. Ono što će vas izliječiti je adrenalin. Ja nemam problema s tim da patim. Za mene je patnja poput doručka. Ali puno ljudi ne razumiju patnju jer uz sve ove platforme, trebaju napraviti jako malo kako bi privukli pažnju javnosti. Starije generacije su morale napraviti puno toga kako bi dobile malo pažnje. Ja sam jako ponosan zbog toga što dolazim iz starije generacije."

Milan se muči u svojoj skupini Lige prvaka s Liverpoolom, Atleticom i Portom. Ali, i u najjačem klupskom natjecanju imaju najmlađu momčad: "Čak i sa mnom u momčadi smo u prosjeku najmlađi. To je nevjerojatno. Oni čine da i ja izgledam mlađi. To ima taj efekt, poput Benjamina Buttona. Nakon šest mjeseci imate manje sijedih, vjerujte mi. Jako sam ponosan jer vidim da ovi mladi igrači preuzimaju sve više odgovornosti. Mentalitet se mijenja. To me sada čini sretnim. To je moj adrenalin. Izađem na teren i trčim koliko i oni. Radim to već dvadset godina. Ljudi misle: 'Ne, Ibrahimoviću, moraš prestati.' Moj mentalitet kaže drugačije. Ja to radim jer kad mladi igrači vide mene, onda kažu: 'Nakon svega što je napravio, on i dalje radi. Onda moram i ja raditi.' To je pomalo - ne bih rekao manipulacija - nego pokazivanje primjerom. Ja nisam pas koji laje i ništa ne napravi. Ja sam suprotan tome. Kad sam prvi put bio u Milan,u od 2010. do 2012., bili smo superzvijezde. Sada smo momčad puna talenta, najmlađa momčad u Europi, ali smo na vrhu. To znači da je ovo drugačiji projekt i to donosi više zadovoljstva, jer kad uspijete sa superzvijezdama, to je očekivano. Ovo nije očekivano."

Jedan pokazatelj Ibrahimovićeve dugovječnosti je činjenica da je nekada igrao protiv Paola Maldinija, koji je bio član Milanove obrane od 1984. do 2009., kad je s 41 godinom otišao u igračku mirovinu. Maldini je epitom Milanove reputacije ka kluba koji produžuje karijeru velikih igrača i zapanjujuće je da danas njegov dvadesetogodišnji sin Daniele igra u momčadi s Ibrahimovićem. Jesu li otac i sin slični?

"Jedan je gospodin Pristojni. Drugi - ako vas želi ubiti, ubit će vas. Sretan sam da nisu isti, jer nije lako sinu kad ga uspoređuju s ocem, posebno kad je otac imao takvu karijeru. Mi njegovom sinu pomažemo na svaki mogući način. On je veliki talent, ali ja mu kažem: 'Samo igraj svoju igru, bori se, onda ćeš ti biti taj koji ide svojim putem.' Sretan sam. Igrao sam protiv oca, a danas igram s njegovim sinom. Možda će i Daniel imati sina..."

Na pitanje je li mu drago što je imao tešku prošlost u Švedskoj, gdje je bio samo jedan od problematičnih dječaka iz Rosengarda, imigranstkog naselja u Malmöu, i sin kućepazitelja iz BiH i čistačice iz Hrvatske, Ibrahimović odgovara:

"Ja nisam ovdje da bih pričao kako sam 'cool' jer sam došao iz geta ili da bi me netko trebao žaliti zbog toga. U životu pokušavate izvući maksimum iz svega, a koliko ćete uspjeti to ovisi o vama.

Život je pun uspona i padova. Kad bi sve bilo savršeno, ne bismo imali o čemu razgovarati. I dalje pravimo pogreške. Nitko nije savršen. Na društvenim mrežama postavite sliku provučenu kroz dvadeset filtera i izgledate savršeno. Ali kad vas vidimo u stvarnosti, niste savršeni. Izgledate normalno, kao i svi drugi. Ljudi žele biti savršeni. Ja kažem: 'Ja sam savršen kad sam ono što jesam.' To ne znači da neću napraviti pogreške, ali ja učim iz njih.

Prije nekoliko dana u reprezentaciji, udario sam Azpilicuetu. Namjerno sam to uradio. Nije me to sram reći, jer je on prije toga napravio nešto glupo prema mom suigraču. Glumio je veličinu prema njemu. To je bila glupost, ali opet bih je ponovio kako bih ga natjerao da shvati: 'To se jebeno ne radi. Nemaš muda to napraviti meni. Ali pokazat ću ti što će se dogoditi ako to napraviš meni.' Zbog toga sam to uradio."

Švedska je u toj ključnoj utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo primila gol u 86. minuti, a Ibrahimovićev potez, kad je ramenom oborio Azpilicuetu na tlo prilikom jednog kornera, je stigao duboko u sudačkoj nadoknadi. Izgledalo je brutalno.

Je li mu Azpilicueta nešto rekao nakon pobjede kojom je Španjolska osigurala prvo mjesto u skupini i izravan plasman u Katar ispred Švedske?

"Što bi mi mogao reći? On neće meni ništa reći, ali će reći nešto mom suigraču, koji neće napraviti ništa jer je previše dobar. To što sam ja napravio nije lijepo, ali opet bih to ponovio. To sam ja. Nije me sram to reći."

Zbog žutog kartona koji je dobio tom prilikom, Ibrahimović će propustiti prvu utakmicu dodatnih kvalifikacija u ožujku sljedeće godine.

"Nije bitno to što ću propustiti kvalifikacije. Bitno je da on shvati da se ne može izrugivati nekome tko leži na zemlji. Ne napadate psa koji nije sposoban. Napadate onoga koji vam može nešto napraviti. Lako je iživljavati se na mojim suigračima koji imaju po 20 godina i koji su jako pristojni momci. Nadam se da sada to razumije."

Dvije sezone koje je proveo u Manchester Unitedu su bile djelomično uspješne, a Ibrahimović o razdoblju u tom klubu, koji i danas prolazi kroz turbulencije, kaže: "Imao sam sjajno iskustvo u Engleskoj. Manchester United je sjajan klub i osvojili smo par trofeja. Ali, previše pričaju o prošlosti. Kad sam došao tamo, rekao sam: 'Ovdje sam kako bih se koncentrirao na sadašnjost i stvarao svoju vlastitu priču.' Ali kad previše pričate o prošlosti, to postane poput petlje. Morate razmišljati o sadašnjosti ili biste trebali otići u bolnicu i pročistiti glavu."

Premier liga je poput sapunice na koju se lako navučete, ali čini li vam se precijenjena?

"Kvaliteta je precijenjena na tehničkoj razini. Ali Premier liga ima drugačije kvalitete - brzinu, ritam. Možete biti najbolji igrač na svijetu, ali ako se ne možete nositi s tom brzinom i ritmom, nećete uspjeti. U Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, tehnika je bolja. Zbog toga ima toliko stranaca u Premier ligi. Oni donose taj tehnički aspekt."

Ibrahimović je po prvi put u karijeri razdvojen od obitelji, jer su on i supruga željeli da im djeca idu u školu u Švedskoj.

"To nije lako, ali moja supruga se dobro brine o djeci. Činimo da sve funkcionira kako treba. Kad imamo slobodnog vremena, vidimo se i svi smo jako sretni."

U ožujku 2020., šest tjedana nakon povratka u Milan, cijela Lombardija našla se u raljama Covida. Ibrahimović se prisjeća kako je samo zvuk sirena ambulantnih kola prekidao sablasnu tišinu. Donirao je 100.000€ za borbu protiv opasnog virusa i predvodio kampanje kojima se pozivalo javnost da se pridržava mjera i nosi maske. Ali, kako se osjećao na početku pandemije bez svoje obitelji i bez nogometa?

"Bio sam usamljen. Mjere su bile jako stroge i nije se moglo putovati. Bilo je čudno, jer u tim trenucima ostajete uz svoje najbliže, a ja to nisam mogao. Ali, onda se malo otvorilo i otputovao sam kući i ostao s njima dva mjeseca."

Za kraj, na pitanje o tome plaši li ga nešto u budućnosti koja donosi i neminovan oproštaj od igranja nogometa, uz smiješak odgovara: "Ne brinem za budućnost, koncentriram se na sadašnjost. Ja živim u trenutnom vremenu. Carpe diem."