Dugo godina napadac Barcelone, sa kojom je osvojio niz trofeja, a sada napadac talijanskog prvaka Intera, Samuel Eto'o, odgovarao je na pitanja o svojoj prošlosti u Španjolskoj, buducnosti u Italiji i šansama svoje reprezentacije na predstojecem svjetskom prvenstvu.

Nakon što ste imali toliko uspjeha u Barceloni, jeste li bili iznenaðeni kada su vas pustili da odete u Inter?
- To je pitanje na koje ja ne mogu dati odgovor. Trener je taj koji na to treba odgovoriti. cuo sam i procitao što je rekao o tome kako 'nije imao dobar osjecaj sa mnom' i pitam se što taj 'osjecaj' znaci kad sam na terenu uvijek davao sve od sebe, uvijek zabijao golove i pomogao u osvajanju svih mogucih naslova. Ali moram gledati naprijed. Sada sam u sjajnom klubu i mislim da cemo ove sezone imati dobre rezultate.

Nakon što ste u Barceloni navikli igrati tako napadacki nogomet, je li se teško prilagoditi sustavu igre momcadi gdje kao pripomoc u napadu imate samo Diega Milita i Wesleya Sneijdera?
- Nadam se da ce to biti ispravljeno kako sezona odmice, jer inace necemo stici daleko.

Što mislite o Joseu Mourinhu? On u svojoj autobiografiji nije dijelio komplimente na vaš racun i na racun vaše momcadi u Barceloni...
- U vrijeme kada je Barcelona igrala protiv Chelsea u Ligi prvaka mogao sam steci samo neki opci dojam o njemu, ali sada ga viðam na treningu svaki dan i mislim da ono što radi izgleda dobro.

U Inter ste prošlog ljeta stigli kao dio transfera u kojem je Zlatan Ibrahimovic otišao u Barcelonu. Što mislite o njemu?
- Sjajan igrac. Sa njim nema nikakvih problema i siguran sam da ce se odlicno prilagoditi taktickoj postavci Barcelone, iako smo mi razliciti igraci u pristupu igri. Nadam se da ce stvari za njega ispasti dobro.

Imate li još pozitivne osjecaje prema Barceloni s obzirom na okolnosti vašeg rastanka s njima?
- Naravno. I dalje taj klub i navijace nosim u srcu.

Nedostaje li vam španjolska liga?
- Malo, da. Bio je to veliki dio mog života. Proveo sam 13 godina u Španjolskoj, a kada negdje provedete toliko godina to ima veliki utjecaj na vas. Ali sada se susrecem sa novim izazovom. Moram se prilagoditi i pokušati uspjeti.

Govoreci o uspjehu, imali ste ga prilicno tijekom godina, zar ne?
- Uspio sam postici nekoliko stvari, tako je, i to je uvijek zadovoljstvo. Ali da biste nastavili pobjeðivati sve ono što ste ostvarili morate gledati kao povijest. Morate uvijek kretati od pocetka, naci snage za nove pobjede.

Je li Inter veci klub od Barcelone?
- To su razliciti klubovi. Inter pozornost javnosti dijeli sa Milanom, dok Barcelona, uz respekt Espanyolu, predstavlja grad i zbog toga kažu kako je Barcelona više od kluba.

Jeste li vi problematican igrac?
- Ne. Ljudi mogu govoriti što hoce, ali ja to ne prihvacam. Radim svoj posao napodno. Kao i svi, imao sam nekih kontroverznih trenutaka u prošlosti, ali to je vec zaboravljeno.

Koji biste trenutak iz svog vremena u Španjolskoj izdvojili kao najvažniji?
- Možda je to bilo imati Luisa Aragonesa za trenera. On mi je bio poput oca. Radio sam s njim u Mallorci. Stigao sam u Mallorcu bez puno ambicija, jer me je Real stalno slao na posudbe i na kraju sezone bih se vratio u Madrid bez jasne ideje oko svoje buducnosti. Tako sam ostao u Mallorci i Aragones mi je doista pomogao. On je puno razgovarao sa mnom, savjetovao me je i ostao sam tamo cetiri sezone dok nisam završio u Barceloni. Zbog toga sam bio tako sretan kada je osvojio Europsko prvenstvo sa španjolskom reprezentacijom, jer ga toliko poštujem kao trenera i kao covjeka.

Mnogi smatraju da imate kompleks u odnosu na Real jer, iako ste igrali za njihovu drugu momcad, nikada se niste probili do prve momcadi...
- Nije tako. Tijekom vremena sam postao bliži Barceloni nego Realu, ali imao sam dobrih prijatelja i u Realu, ljudi na koje sam imao dobre uspomene. Možda je moj karakter dosta ekspresivan, pa kada pobjeðujem emocije su ocite.

Što je bio vaš najlošiji trenutak u Španjolskoj?
- Bez sumnje, bilo je to kada sam bio na posudbi iz Reala u Espanyolu 1999. godine. Trener Miguel Brindisi me nikada nije stavljao u momcad, osjecao sam se depresivno i jedva sam cekao da se vratim u Madrid.

Imate li uzora u nogometu?
- Naravno, to je Roger Milla, koji je bio sve za Kamerun. Imao sam dovoljno srece da ga gledam uživo kako igra u jednoj velikoj utakmici kada mi je bilo samo šest godina. Na kraju utakmice Milla je bacio dres u publiku i ja sam imao srece i uhvatio ga. Od tada sam bio fasciniran nogometom. Vec kao 12-godišnjak sam igrao sa dvadesetogodišnjacima bez vecih problema.

Kada ste prvi put stigli u Europu?
- Kada mi je bilo 15 godina debitirao sam za reprezentaciju. Tada sam doznao da je utakmicu gledao Pirri (Realova legenda iz šezdesetih i ranih sedamdesetih) i on me je odveo Fabiu Capellu, koji je tada bio trener Reala. Oni su me odmah poslali na posudbu u Leganes. U Madrid sam zapravo stigao u veljaci 1997., kada mi je bilo 16 godina. To rano iskustvo mi je pomoglo da brzo odrastem i sazrijem kao osoba.

Da li na sebe još uvijek gledate kao da 'trcite kao crnac, ali živite kao bijelac'?
- O toj frazi se puno diskutiralo, ali mislim da nije uvijek shvacena onako kako je trebala biti. Ono što sam mislio jeste da se morate žrtvovati kako biste živjeli dobro. Ja volim neke luksuze, poput skupih automobila, ali o tome se nema što raspravljati jer ih placam novcem koji sam sam zaradio. Dok s jedne strane volim uživati u dobrim stvarima u životu, s druge strane imam i humanitarnu organizaciju koja pomaže djeci u Kamerunu i osjecam se dobro radeci to. Osjecam se kao da vracam dio onoga što mi je nogomet dao. Osjecam se privilegiranim što mogu raditi ono u cemu uživam i što sam za to placen. To mi je veliko zadovoljstvo.

Mislite li da ovo svjetsko prvenstvo, prvo koje se igra u Africi, može konacno osvojiti jedna africka reprezentacija?
- To je moj san, ali znamo svi koliko je to teško. Kamerun je, na srecu, imao nekog uspjeha u godinama iza nas i ja sam vec bio dovoljno sretan da osvojim zlatnu olimpijsku medalju u Sydneyu 2000., kada smo u finalu pobijedili Španjolsku. Tko može reci da ne možemo isto napraviti i u Južnoj Africi?