Nakon što su se oporavili od šokantnog poraza na otvaranju prvenstva protiv Švicarske i ubilježili važnu pobjedu protiv Hondurasa u drugom kolu, Španjolce u posljednjem kolu ceka odlucujuci dvoboj protiv impresivnih cileanaca, koji za sada imaju stopostotan ucinak.

Pred ovaj odlucujuci susret, novinar FIFA-ine stranice je razgovarao sa dirigentom veznog reda europskih prvaka Xavijem.

FIFA: Španjolska je razvila jedan stil igre koji vas razlikuje od drugih momcadi. Johan Cruyff je izjavio kako ste cak i u porazu od Švicarske bili bolja momcad. Kako vi gledate na to?
Xavi: Da, ja sam nogometni romantik, baš kao i Cruyff. Mi volimo atraktivan nogomet, napadacki i ugodan za gledanje. Kada pobijedite igrajuci tako, zadovoljstvo je dvostruko. Švicarci su svojom taktikom pobijedili u toj utakmici, oni su tražili nacin da neutraliziraju našu igru. Igrali su na remi, ali na kraju su pobijedili. Ne znam kako je pobijediti igrajuci na taj nacin, jer to nije nešto što sam iskusio. Ja sam uvijek igrao napadacki nogomet, moji nogometni ideali su jasni i dobro definirani. Odrastao sam u Barceloni sa tim stilom i to je stil koji mi se sviða. Mislim da je dobro pobjeðivati na taj nacin, preuzimajuci inicijativu na terenu od samog pocetka.

Kakvo je vaše mišljenje o Svjetskom prvenstvu 2010. do sada?
 - Pa, da budem iskren, nismo do sada vidjeli puno lijepog nogometa na ovom prvenstvu. Argentina i Njemacka su, na primjer, igrali jako dobro i to su dvije momcadi koje su pobijedile u svojim utakmicama. Njemacka je bila bolja od Srbije, a mi smo bili bolji od Švicarske, ali ne možete pobijediti ako ne zabijete gol. Africke momcadi su takoðer željele igrati atraktivno, ali nisu imale puno srece. Šteta je što sve momcadi ne igraju napadacki nogomet.

Vi ste bili dio španjolske reprezentacije koja je 1999. godine osvojila U20 svjetsko prvenstvo u Nigeriji. cega se sjecate iz tog uspjeha na africkom tlu?
 - Osvojili smo to svjetsko prvenstvo pobijedivši Japan u finalu sa 4:0. Iker Casillas i Carlos Marchena su takoðer bili u toj momcadi i evo nas sada, ponovno u Africi. To je lijepa slucajnost.

Kakav je utjecaj imalo osvajanje tog naslova prvaka svijeta?
 - To je doista pomoglo jednoj sjajnoj generaciji igraca da se probije na scenu. To je koincidiralo sa uvoðenjem Bosmanovog pravila u Španjolskoj, tako da tada nije puno povjerenja pokazivano prema španjolskim igracima. Mislim da je zbog toga taj naslov došao u pravom trenutku. Nekoliko igraca iz te generacije još uvijek igra u vrhunskim klubovima, bilo je to veliko postignuce, a dogodilo se upravo ovdje u Africi. Kakve divne uspomene!

Dakle, Casillas, Marchena i vi znate kakav je osjecaj biti svjetski prvak.
 - To je veliko uzbuðenje, sjajan osjecaj. Dosegnuli smo vrhunac na U20 nivou, ali jasno je da je Svjetsko prvenstvo nešto sasvim drugo. Ipak, osjecamo da smo sposobni to ponoviti. Na tom natjecanju smo u prvom kolu pobijedili Brazil sa 2:0 i od tog trenutka smo vjerovali da imamo šansu za osvajanje naslova prvaka. Ovaj put smo startali jako loše, ali možda ce nas to uciniti snažnjima kako bismo napravili nešto veliko. Naravno, nadamo se da cemo doci do finala.

Puno se španjolskih igraca meðusobno poznaje odavno, ali kako se u momcadi rješavaju stvari poput klupskog rivalstva izmeðu Reala i Barcelone? Je li prijateljstvo važan dio ove momcadi?
 - Mislim da se španjolski navijaci mogu identificirati sa reprezentativcima jer smo mi skupina normalnih ljudi koji naporno rade i koji vole ovu igru. Nije važno je li igrac iz Madrida ili Barcelone. Svi igramo za istu državu i ekipa smo koja daje sve od sebe. Jednostavno volimo nogomet i bez obzira na to za koji klub igramo, ovdje svi oblacimo istu majicu. Atmosfera u momcadi je sjajna. Mislim da je jako važno imati dobru atmosferu, a kapetan Iker je obicno prvi koji je podiže. On se voli šaliti, a jako je skroman i normalan momak. On voli da je momcad na okupu i da radimo neke stvari zajedno. Sjajno je imati ga za kapetana, prava privilegija.