Barcelonina škola nogometa La Masia je nadaleko poznati izvor talenata, a iako je filozofija Barcelone takva da se uglavnom oslanja na igrače proizišle iz vlastite škole, jasno je kako se za sve njih ipak teško može naći mjesta u jednoj od najboljih momčadi na svijetu. Izdvojili smo šestoricu najboljih među onima koji nisu bili te sreće.
Mauro Icardi - Sampdoria
U sjajnoj je golgeterskoj formi ove sezone, a posebno se istaknuo s dva gola u neočekivanoj gostujućoj pobjedi kod Juventusa u siječnju, te s četiri gola u 6:0 pobjedi protiv Pescare kasnije tog mjeseca. Ovaj dvadesetogodišnji napadač sada, prema nekim procjenama, vrijedi najmanje 15 milijuna eura, a vrlo je izgledno kako će od ljeta karijeru nastaviti u redovima Intera.
Rođen u istom argentinskom gradu kao Leo Messi, Icardi je napustio Rosario i preselio s roditeljima na Kanarske Otoke kao šestogodišnjak. Barcelona je morala biti konkretnija od klubova poput Liverpoola, Arsenala, Reala, Valencie i Seville kako bi ga kao petnaestogodišnjaka doveli u svoje redove iz lokalnog kluba Vecindario, ali njihova se upornost pokazala opravdanom već u prve dvije sezone, kad je bio redovan strijelac u mladim momčadima katalonskog kluba.
Međutim, ispod površine nije sve bilo u najboljem redu. Tijekom vremena, Icardi je došao do zaključka kako se njegova predodređenost za poziciju klasičnog napadača ne uklapa u Barcelonin stil igre, te je u siječnju 2011. godine njegovoj želji za odlaskom i udovoljeno. Odradio je uspješnu šestomjesečnu posudbu u redovima juniorske momčadi Sampdorie, nakon čega se u ljeto iste godine trajno preselio u taj klub uz odštetu od 400.000 eura.
Dokaz da je Sampdoria naprvila dobar posao stigao je nakon samo deset minuta igre u njegovom profesionalnom debiju, kad je ušao u igru s klupe i postigao gol za pobjedu rezultatom 2:1 protiv momčadi Juve Stabia u svibnju 2012. godine.
Victor Vazquez - Club Brugge
Nesumnjivo, najbolja generacija koja je izišla iz Barcelonine škole je ona rođena 1987. godine, koja je dala igrače poput Lea Messija, Cesca Fabregasa, Gerarda Piquea i napadača Vazqueza. Bio je dovoljno dobar da sa samo devet godina ima vlastitog menadžera, a mnogi su ga poznavatelji prilika unutar Barcelone smatrali talentiranijim od Messija. Zahvaljujući ogromnom samopouzdanju i samouvjerenosti bio je vođa svoje generacije.
"Sjećam se da su Messi i Victor bili daleko najbolji igrači u našoj momčadi. Nekad bi znali ući u međusobne duele. Ako je jedan od njih zabio četiri gola u jednoj utakmici, drugi bi u sljedećoj zabio pet." rekao je jednom prilikom Cesc Fabregas.
Brojne ozljede, prije svih teška ozljeda koljena 2009. godine, ograničile su Vazqueza na samo tri utakmice u prvoj momčadi Barcelone, a u ljeto 2011. godine se nakon četrnaest godina provedenih u matičnom klubu odlučio na novi početak u belgijskom Club Bruggeu. Sada igra uglavnom na poziciji playmakera, ali i kao dvadesetšestogodišnjak još uvijek je sklon ozljedama, pa je tako prošle godine slomio ključnu kost. Unatoč tome, govori se kako je Malaga zainteresirana za njegovo dovođenje u svoje redove.
Isaac Cuenca - Ajax
Štrkljasti desnokrilni napadač je imao veliku naklonost analitičara nakon što se početkom prošle sezone probio do prve momčadi Barcelone. Zahvaljujući izvanrednoj sposobnosti driblinga, brzini u baratanju i smirenosti s loptom, izgledao je kao rođen za Barceloninu tiki-taka igru. Međutim, krajem sezone je zadobio ozljedu ligamenata u desnom koljenu, a nakon inicijalne prognoze od dvadeset tjedana izbivanja na kraju je izvan terena bio punih osam mjeseci.
Nakon tako dugog izbivanja, kad je i dobar dio sezone 2012./2013. već bio iza, odlučeno je kako je najbolje da 21-godišnji nogometaš pokuša formu povratiti na posudbi. U veljači je potpisao šestomjesečni ugovor s Aajxom, momčadi koja dijeli puno zajedničkih karakteristika s Barcelonom, s obzirom da igra u 4-3-3 formaciji s tečnim, napadačkim sustavom igre i oslanjanju na igrače proistekle iz vlastite škole nogometa.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Marc Valiente - Real Valladolid
Još jedan iz generacije '87. za kojeg se činilo da ima rezervirano mjesto u obrani Barcelone. Bio je dovoljno talentiran da bi kao desetogodišnjak dobio mjesto u La Massiji, bio je kapetan momčadi u nekoliko starosnih kategorija. No, osim kratkog nastupa u kup utakmici protiv Badalone u studenom 2006. godine, nikada nije dobio pravu priliku u prvoj momčadi Barcelone.
Kad je Barcelona kupila dvojicu stopera - Gerarda Piquea iz Manchester Uniteda i Martina Caceresa iz Villarreala - na ljeto 2008. godine je shvatio da mu je vrijeme za promjenu sredine, te je preselio u Sevillu, gdje je sljedeće dvije sezone uglavnom igrao za rezervnu momčad. Kako je vrijednost njegovih dionica padala, 'El Flaco' ili Mršavi, je očajnički tražio novu sredinu u kojoj će pokušati konačno pokrenuti svoju karijeru, pa je 2010. godine preselio u redove tada drugoligaša Valladolida, gdje je konačno pronašao poslodavca koji mu vjeruje.
Čvrst na lopti, ali dobar u njezinoj kontroli, danas dvadesetpetogodišnjak je odigrao značajnu ulogu u renesansi kraljevskog kluba iz Valladolida. Nakon promocije u Primeru prošlog ljeta uslijedili su respektabilni rezultati ove sezone, koju je poremetio lom jagodične kosti, koja se našla na putu laktu napadača Athletica Aritza Aduriza.
Victor Rodriguez - Real Zaragoza
Ispao je iz rostera Blaugrane 2005. godine zajedno s Jordiem Albom na temelju tvrdnje kako su obojica preniski, a danas ovaj dvadesettrogodišnjak čini sve što je u njegovoj moći kako bi čelncima Barcelone, baš kao što je to u međuvremenu napravio i Alba, dokazao da su pogriješili.
Dok se španjolski reprezentativac Alba brzo dokazao u Valenciji i prošlog ljeta vratio na Nou Camp, Rodriguez je svoju karijeru počeo graditi u Badaloni. Nakon tri godine provedene u tom katalonskom klubu, ovaj svestrani igrač, koji može igrati na desnom krilu, kao ofanzivni ili defanzivni vezni, zaradio je transfer u Zaragozu, gdje se priključio još nekim igračima za koje nije bilo mjesta u Barceloni, poput Abrahama Minera, Paca Montanesa i Edua Oriola. Dok su i spomenuta trojica respektabilni profesionalci, nijedan od njih nije u rangu Rodrigueza, koji je od dolaska na La Romaredu na ljeto prošle godine izrastao u jednog od najboljih kreatora prilika za suigrače u La Ligi.
Oriol Romeu Chelsea
S obzirom da je u Barceloni bio od svoje trinaeste godine, mnogi su smatrali da je prebrzo raskinuo veze s klubom kad je u kolovozu 2011. godine za oko pet milijuna eura preselio na Stamford Bridge. Ali činjenica je da jednostavno nije bio u planovima tadašnjeg trenera Pepa Guardiole, te je u najboljem slučaju bio četvrti izbor na svojoj poziciji, nakon Sergia Busquetsa, Javiera Mascherana i Seydoua Keite.
Međutim, ruže mu ne cvjetaju ni nakon prelaska u Chelsea. Ispao je iz prvog plana nakon što je iz kluba otišao Andre Villas-Boas, menadžer koji ga je doveo u klub. Nakon što ga je Roberto Di Matteo potpuno gurnuo u stranu, tek je bio počeo dobivati priliku kod Rafaela Beniteza krajem prošle godine kad ga je od terena do kraja sezone odvojila ozljeda ligamenata koljena.
Nakon što je predstavljao španjolsku u U-21 i Olimpijskoj reprezentaciji, za ovog dvadesetjednogodišnjaka ima još dovoljno vremena da ostvari svoj puni potencijal. Među onima koji pozorno prate njegov razvoj su Valencia i PSV Eindhoven.
{fshare}