Kad su katarski i ruski milijarderi 2011. godine uložili velike novce u Paris Saint-Germain i Monaco, činilo se kako je to početak nove ere za francuski nogomet i prilika da ova liga ponovno postane ono što je nekada bila - punopravan član europske 'velike petorke'.
No, početni optimizam brzo je splasnuo. Umjesto smanjenja zaostatka za Premier ligom, Bundesligom i Primerom, sve više znakova ukazuje na to da francuski klubovi, s izuzetkom Paris Saint-Germaina, povećava svoj zaostatak za vodećim engleskim, njemačkim, španjolskim, pa čak i talijanskim klubovima. Rusija, koja stotine milijuna privatnog i društvenog novca ulaže u pripreme za Svjetsko prvenstvo 2018. i svoje klubove, sve je bliže Francuskoj, a od ranije su tu Portugal i Nizozemska.
Oboružan kolekcijom sjajnih igrača, vlasnicima s naizgled neograničenom količinom novca i s daleko najvećim prihodima od ulaznica u Francuskoj, Paris Saint-Germain ubrzanim koracima dostiže europsku konkurenciju na vrhu, ali proći će puno vremena prije nego što će - ako će ikada - klubovi poput Marseillea, Saint-Etiennea, Monaca ili Reimsa ponovno zaigrati u nekom europskom finalu.
Dugo je vremena Lyon koliko - toliko držao korak s europskom elitom, no i taj je klub potonuo i više ne može držati korak ni s ostalim najboljim francuskim klubovima, a početni entuzijazam nakon ruskog ulaganja vrlo je brzo splasnuo u Monacu, čiji ionako malobrojni navijači nakon ovoljetnog prijelaznog roka traže povrat novca za godišnje ulaznice.
"To je alarmantno. Naš problem je u tome što postoji prevelika razlika između Paris Saint-Germaina i ostalih klubova." priznao je francuski ministar za mlade i sport Thierry Braillard u ovotjednom razgovoru za Associated Press.
Jedan od najboljih francuskih igrača na ovoljetnom Svjetskom prvenstvu u Brazilu, Mathieu Valbuena, rekao je 'zbogom' Marseilleu i zbog veće plaće preselio u moskovski Dynamo, a trener Marseillea Marcelo Bielsa jučer je javno iskritizirao čelnike kluba zbog neodržanih obećanja o pojačavanju momčadi. Ono što je još alarmantnije jeste činjenica da je Rusija pretekla Francusku na UEFA-inoj ljestvici, što će imati utjecaja na raspodjelu broja klubova u europskim natjecanjima.
Dok su engleski klubovi ovog ljeta potukli sve rekorde ne bi li pojačali svoje momčadi i vratili se na vrh europskog nogometa, francuski klubovi po tom pitanju nisu napravili gotovo ništa. Za svaki euro koji su na nove igrače potrošili francuski prvoligaši, engleski su potrošili njih osam, a da nije bilo Paris Saint-Germaina, ta bi razlika bila puno veća. Španjolski su klubovi ukupno potrošili četiri puta više novca, a njemački i talijanski dvostruko više.
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri
Monaco je prodao svoje najveće zvijezde, Radamela Falcaa i Jamesa Rodrigueza, što je jasan pokazatelj kako se vlasnik ovog kluba Dmitry Rybolovlev zasitio svoje igračke i traži novu zabavu. Monacovo povlačenje ostavlja Paris Saint-Germain najvećom ribom u malom bazenu, a čak i predsjednik pariškog kluba priznaje kako je to opasno za velike ambicije njegovog kluba, jer prvenstvo u kojem jedan klub monopolistički vlada gubi svoju draž.
Bez jakog Monaca ili nekog drugog kluba, Francuska će teško na europskoj sceni osvojiti potrebne bodove kako bi se vratila ispred Rusije, a ne dogodi li se to, Francuska bi od 2016. godine mogla imati samo jedno sigurno mjesto u Ligi prvaka, koja donosi ogromne novce. A ukoliko Paris Saint-Germain monopolizira tu jednu poziciju osvajajući domaće prvenstvo godinu za godinom, to će mu donositi desetke milijuna eura prihoda od UEFA-e svake sezone, dok će ostali klubovi dobivati mrvice, što će samo dodatno povećavati razliku u financijskoj moći, koja je ionako već velika.
"Ozbiljno smo računali na to da će i Monaco u kontinuitetu osvajati UEFA-ine bodove. Sada kad su napravili zaokret u svojim planovima, pitamo se što će se dogoditi i mislim da će cijeli francuski nogomet patiti zbog toga. S obzirom na sva sredstva koja imaju na raspolaganju i približavanje Svjetskog prvenstva, Rusija i njezini klubovi će nastaviti ulagati i privlačiti dobre igrače. Stoga će se njihova uzlazna putanja nastaviti." kaže jedan od najpoznatijih francuskih zastupnika igrača, Bruno Satin.
Luc Dayan, koji je bio predsjednik nekoliko francuskih klubova, uključujući Lille i Lens, je u drugom intervjuu za Associated Press rekao: "Mi imamo realan problem kad je financijska konkurentnos u pitanju. A sada to postaje vidljivo i na terenu i na klupskim računima."
Ministar Braillard tvrdi kako uzrok zaostajanja za drugim ligama nije u potpunosti unutar Francuske, naglašavajući kako su druge države dopustile svojim klubovima nagomilavanje ogromnih dugova, dok francuske financijske vlasti tjeraju domaće klubove da posluju unutar svojih mogućnosti.
"Trebamo li dopustiti francuskim klubovima da odu u goleme minuse i krenu prema bankrotu kako bi mogli biti konkurentni u Ligi prvaka? Ja mislim da ne trebamo. Mislim da trebamo pronaći druga rješenja. Ali i druge europske nacije bi možda trebale reagirati na ogromne dugove koji imaju pojedini klubovi i koji ih dovode u situaciju da su vrlo osjetljivi." kaže Braillard.
Drugi krivnju bacaju na previsoke poreze i 'superporez' koji je predsjednik Hollande uveo na one koji imaju najveća primanja, trvdeći kako to oslabljuje klubove i tjera velika nogometna imena u druge države. Vladino istraživanje je pokazalo da za igrača koji ima plaću od 1,8 milijuna eura godišnje, francuski klub mora platiti dodatnih 504.000 eura samo na ime mirovinskog i zdravstenog osiguranja. Njemački klub bi na istu plaću platio samo dodatnih 12.000 eura.
S obzirom da je uspon njemačkih klubova započeo nakon što je u toj državi obnovljen veliki broj stadiona za Svjetsko prvenstvo 2006. godine, u Francuskoj se neki nadaju kako će to što je Francuska 2016. godine domaćin Europskog prvenstva koristiti klubovima, ali Braillard kaže kako već izgrađeni ili renovirani stadioni u Lilleu, Marseilleu i Nici nisu značajno povećali prihode klubovima koji ih koriste i nisu imali učinak kakvom su se nadali.
"Glavni razlog je to što mi nemamo pravu nogometnu kulturu. U Francuskoj možete na prste jedne ruke prebrojati one klubove koji imaju istinsku, odanu i trajnu navijačku bazu, te dioničare i komercijalne partnere koji su dorasli izazovu. Potrebna nam je vrlo duboka reforma." zaključuje Braillard.
