Nije sasvim jasno kako nastaje i od čega je sastavljen takozvani „star quality“. Ono što zvijezdu čini zvijezdom. Ne govorim ovom prilikom o smješi gasova i stisnute materije koja isijava vrelinu i treperi na vedrini neba. Ovdje je riječ o zvijezdama koje hodaju među nama, ili točnije trče, skaču, lete, udaraju loptu na sve moguće načine, izmahuju reketom, golf ili baseball palicom. U pitanju su, pogađate, sportske zvijezde.

Bez panike, pratite strijelice

Pokušajmo racionalizirati stvari. Uvjek će najpopularniji sport biti onaj kojim se bavi najviše djece. Matematika je jasna. Stvar je u tome što ćete se uvijek najviše zanimati za onaj sport kojim ste se i sami nekada bavili. Ne može u nogometu uživati onaj tko niti mačku sa praga nije puknuo. Što ja znam o baseballu? Hm, pa znam da je mnogo dosadan i to je sve. Zvuči razumno zar ne? Ali, ako je tako, kako objasniti globalnu popularnost Formule 1 i golfa? Ili to što ja uživam kada pratim dješavanja u hokeju, a niti ne znam klizati? Vjerojatno je u pitanju privlačnost televizijskih prijenosa. Da, to je to. Svjedoci smo toga koliko je važno da sport bude „televizičan“. Nije proteklo previše vrijemena od kada su u odbojci sasvim promjenili pravila bodovanja i podjelili košarkašku tekmu na četiri djela, sve zbog televizije.

Ukapirali ste, trebalo je negdje smjestiti promidžbeni program. Kažu da nitko ne bi pratio košarku da nije televizije. Zahvaljujući TV-u ljudi nisu svjesni toga koliko su ogromni ti košarkaši i koliko mora biti jednostavno ubaciti loptu u obruč, kada ga podjednako lako možete i zagristi, ako se popnete na vrhove prstiju. Nisam siguran da je tako. No dobro, zanimljiva primjedba.

Egzibicionisti i voajeri

Bit će da ima nešto i u tome imati publicistu i praviti dobro tempirane skandale. Tko izlazi sa kojom manekenkom i kako to da se taj neko zove Martina Navratilova, kako je ime i čime se bavi suprug tenisačice Marije Kirilenko, da li je istina da Gael Monfils nerado napušta svoje mjesto u kazinu kako bi preko volje odigrao neki turnir i tome slično. Složit ćete se da je sve ovo dobra jutarnja zabava uz kavu, ali i da to ne čini sportsku zvijezdu, još manje sportsku legendu. Mora ipak tu nešto drugo biti po srijedi.
 
{youtube}qprEVC8i3U4{/youtube}

Tata, kupiš mi trofej?

OK, dosta je bilo okolišanja. Novci, lova, kinta, money, money, money! Sada smo na pravome tragu. Novci koje sportisti zarađuju u direktnoj su srazmjeri sa njihovim statusom zvijezde, zar ne? Ali što je tu starije, kokoš ili jaje? Da li se prvo dolazi do slave ili do novaca? U većini sportova ove dvije stvari su neraskidivo povijezane. Ipak, nije sve uvijek tako jednostavno. Golferi spadaju među najpopularnije sportiste, a opet se često radi o dečkima koji su već bili bogati i prije golferske karijere. Najbizarniji je primjer ruskog tenisača Nikolaja Davidenka. Radi se o tenisaču koji je dugo bio u samom vrhu, došao je do broja 3 na ATP listi, a među prvih deset tenisača je proveo veći dio svoje karijere. I pored svega toga, ovaj poznati ruski tenisač se našao u situaciji da nije mogao naći sponzora za sportsku opremu. Nitko ga nije htio. Vjerovali ili ne, po kutovima ATP tura se pričalo da su sponzori odustali jer je previše ružan !? To sad opet stoji u svezi sa televizijom, ali nećemo se vrtjeti u krug. Ima ipak više svijetlih primjera kako sportske zvijezde zarađuju i troše novac.

Roger Federer već dugo nije broj 1 svjetskog tenisa, ali o dalje ubjedljivo najviše prihoduje od svih tenisača. On zato svoj novac nemilice troši na razne dobrotvorne akcije. Ne zaostaje previše za njim ni Rafa Nadal, koji je nedavno odigrao veliki turnir u pokeru pod nazivom „Game of Champions“, pod okriljem njegove sponzorske kuće PokerStars.com. Odigrao i pobjedio. Naravno sva zarada je otišla u dobrotvorne fondove. Michael Schumacher je godinama vodio rat sa Tigerom Woodsom oko toga tko je bolje plaćeni sportaš. Obojica su se dokazali kao dobrotvori, a Michael je čak posvojio i dijete sa ovih prostora koje je u ratovima ostalo bez roditelja. Legenda.

Totalno glasniji od drugih

Ima i onih koje pamtimo najviše po raspusnom životu i vragolijama sa, i van sportskih borilišta. Zlatan Ibrahimović je baš prije nekoliko dana u pola utakmice francuskog prvenstva krenuo da se, u svom stilu, raspravi sa protivničkim igračem koji ga je iznervirao.
 
{youtube}yneT4DIIvrk{/youtube}
Onda je zastao, uzeo ga za ruku, okrenuo da pročita broj i ime sa poleđine dresa i pitao: “Tko si ti uopće?” Cristiano Ronaldo je pronašao novi način da nervira protivničku publiku. Polira ono mjesto na grudima gdje piše da je najbolji nogometaš na svijetu. Dobit će mali odmor, pažnja nogometnog saveza, pa će imati kada da se pridruži imenjaku iz Brazila, koji je neizostavan gost svih važnih događanja na PokerStars.com. Podijelili su ime, a sada i sponzora. Ima i onih velikih, najvećih, koji su nas razočarali, poput Lancea Armstronga.

Nakon što je pobijedio bolest i u sedam navrata osvojio Tour de France, ispostavilo se da je pod velom terapije, sve vrijeme uzimao doping. Uznemirujuće, nema što. Manje potresno i u stilu otkačenih čarobnjaka iz Latinske Amerike zvuči izjava nezaboravnog argentinskog nogometaša i Maradoninog saigrača iz reprezentacije, Claudia Caniggie: „Ako je kokain droga, pa ja sam narkoman!” Kažu da Steven Gerrard može popiti bure piva i da mu to nijedan trener nije uspio zabraniti. Tko bi rekao, ne? Bezbroj je drugih primjera, ali je malo stvari koje ih objedinjuju. Još uvijek nam izmiče jasan recept kako se postaje i ostaje sportska zvijezda.

 

Što nam preostaje?

Sportski duh? Viteštvo? Žrtvovanje za cilj i momčad? Za naciju? Sve su to stvari koje vrijedi pomjenuti. Ovdje se valja sjetiti Tima Henmana. Andy Murray je možda vratio ponos britanskome tenisu, ali je Tim Henman godinama na svojim plećima nosio nade i očekivanja, uspjeha gladne, publike u Wimbledonu. Sportska zvijezda? Pa i ne baš. Legenda? Svakako.



Ovdje se nameće i pitanje razlika između zvijezde i legende. Ovako, zvijezda je jedna, a legendama pripadaju čitava sazvježđa. Tako nekako. Zvijezde nas, rekao bih, svojom životnom pričom tjeraju da budemo gladni uspjeha i da stremimo ka višem. Legende nas, opet, čine ponosnim što smo ljudska bića, greju nam srca i navode da se osjetimo dijelom čitavog čovječanstva.

Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti

Biće da je postati sportska zvijezda zapravo veoma prosto. To vam veoma sliči na onu priču u kojoj se unuk žali dragome djedu da mu je, šaljući ga u rat, previše skratio cijev puške i da sada ne može dobaciti do neprijatelja. Dobri djedica mu na to odgovori da je stvar lako riješiti. Potrebno je neprijatelju prići bliže. Isto je i sa nezaboravnim sportašima. To su oni nadareni dečki i djevojke, koji su se sportu dali bez rezerve ili zadrške, ne misleći o posljedicama, ne vodeći računa o tomu što će biti sutra. Taj čin ih obeleži i oplemeni za sva vremena, i da im snage da hodaju uspravne glave zauvjek. Tada im sa očiju spadne koprena sastavljena od ovozemaljskih zabrana i stega. To je upravo i razlog zbog kojeg ih mi, obični ljudi, uvijek tražimo i upijamo svaku njihovu riječ. Želimo znati kakav je pogled na svijet iz njihovog sjedala, i vide li se granice ljudkih mogućnosti. Jer svaki puta kada nastane neki novi rekord, ili se dogodi što drugo, sjajno, potresno ili do tada neviđeno u sportu, svijet postane za mrvu veći, udobniji i ljepši za sve nas.