Što god da je u pitanju, Ultrasi su ipak postali kontinentalni uzor, pokrenuvši slicno organiziranje navijaca u najvecem dijelu Europe. Putovanje na gostujuce utakmice je postao najvažniji moment u životu ultrasa, koji se nisu plašili potencijalnih opasnosti koje su ih na tim putovanjima cekale. Na taj se nacin vršila selekcija unutar skupine i testirala njezina snaga. Biti prisutan na jednom od 'užarenih' stadiona je postalo pitanje casti rezervirano za malobrojne. Biti tamo bez transparenta se smatralo kukavickim cinom.

Porast broja ljudi koji putuju na gostovanja na dan utakmica je postao izazov i za nacionalne željeznice, koje su morale organizirate posebne vlakove za navijace. Organizirane koreografije ultrasa su ukljucivale cijele tribine, tisuce ljudi. Kupovanje tisuca lopti ili balona u boji je bilo iznimno skupo, no konkurencija za najoriginalniju koreografiju je bila žestoka. Dok su navijaci Sampdorie napravili zastavu dugu 90 i široku 32 metra, navijaci Rome su napravili koreografiju od deset tisuca crvenih i žutih kartona. Navijaci Torina su prekrili tribinu Maratona sa crvenim i bijelim komadima odjece, dok su navijaci Napolija postali poznati po tome što su na teren ubacivali tisuce rola tolaetnog papira. Ruku pod ruku sa ovim šarenim predstavama su išli i sve cešci izvještaji u crnim kronikama i nasilnim incidentima koji su se dogaðali na stadionima. Porasla je upotreba noževa, posebno u Milanu i Rimu, dok su ultrasi Atalante postali poznati po tome da su uvijek spremni za borbu, ali su koristili samo šake i noge.

U veljaci 1984. godine utakmica talijanskog kupa izmeðu Triestine i Udinesea je završila žestokim sukobom navijaca i policije. Mladi navijac Triestine Stefan Furlan je prebijen od strane policajaca toliko da je završio u komi i umro sljedeceg dana. Osam mjeseci kasnije na kraju utakmice Milan - Cremonese Marco Fonghessi je izbodan na smrt. Njegov ubojica Giovanni Centrone je bio jedva punoljetan.

S druge strane, ranih osamdesetih su pocele slabiti veze ultrasa i politike. Osobne kulturalne reakcije koje su se širile meðu mlaðim stanovništvom pocele su se primjecivati cak i na stadionima. Prijateljstva ostvarena meðu navijackim skupinama koje su se do tada cvrsto vezale uz suprotne politicke opcije (Fiorentina - Verona) bila su dodatni pokazatelj kako su savezi meðu navijackim skupinama postali neovisni od politike. Umjesto toga u tom periodu je porastao broj uživatelja droge na tribinama. Dok je broj ovisnika o tradicionalnim drogama u sedamdesetim godinama znacajno smanjen zahvaljujuci strogim pretresima, broj onih koji su pušili marihuanu je isto tako znacajno porastao. cak su se i na transparentima umjesto nekih ranijih simbola poceli pojavljivati listovi kanabisa.

Brojnost navijackih skupina je u osamdesetima znacajno porasla. Na primjer u sezoni 1987./88. Milanova Fossa dei Leoni je brojala preko 15.000 clanova, a jasno je definirana i unutarnja struktura tih skupina. Neke su skupine, poput Napolijeve Commando Ultra Curva B, imale vrhunski organiziranu strukturu, imena svih clanova su se nalazila u bazi podataka, imali su ljude koji su bili zaduženi za sigurnost, odnose sa TV-kucama itd.

Devedesetih godina svijet ultrasa je doživio znacajne promjene, pa cak i upao u odreðenu krizu identiteta. Mnoge fundamentalne vrijednosti koje je pripadnost ultra skupini nosila sa sobom su ostavljene u prošlosti i pocelo ih se gledati na drugaciji nacin. No, postoji i druga strana medalje, a ta je da su ultrasi postali svjesni kako moraju reagirati da bi preživjeli. Nakon trideset godina povijesti ultrasi su postali nezaobilazan dio nogometnog svijeta, nezamjenjivi i utjecajni, važan faktor cak i u klupskim strategijama.

Drugi dio devedesetih godina je bio znacajno pod utjecajem ubojstva navijaca Genoe Vincenza Spagnola u sijecnju 1995. godine. Ova užasna epizoda je dovela u pitanje i samo postojanje ultra pokreta, koji je vec bio u krizi zbog smjene generacija i podjela tribina na puno manjih sektora, kao i raspadanja odreðenih skupina ultrasa koje su do tada bila referentna tocka za mnoge navijace, ostavljajuci ih sa osjecajem dezorijentiranosti. Iz ubojstva navijaca Genoe izrodila se parola nastala u redovima navijaca Atalante koja kaže 'basta lame basta infami' - 'izbacite noževe, izbacite neprijateljstvo'.

Nažalost, noževi, nasilje i neprijateljstvo do danas nisu u potpunosti, a vjerojatno nikada i nece, biti u potpunosti iskorijenjeni. Ultrasi su, pak, preživjeli sve turbulencije, dijeljenje tribina, zabrane i pooštrene sigurnosne mjere, te i danas prate svoje klubove i na domacim i na gostujucim utakmicama. Tako ce vjerojatno biti dok je svijeta, iako ce promjena uvijek biti, kako u ponašanju i nacinu na koji se iskazuje ljubav prema klubu, ali i netrepeljivost prema protivniku, tako i u brojnosti i organiziranosti.