Iako je već u sezoni 2011./2012. pokazao kako se radi o iznimno kvalitetnom napadaču, pravu pozornost europske nogometne javnosti kolumbijski reprezentativac Radamel Falcao Garcia stekao je kad je u europskom Superkupu protiv europskog prvaka Chelsea u kolovozu 2012. godine osigurao pobjedu svojoj momčadi postigavši hat-trick.

Unatoč tome što je rođen na karipskoj obali Kolumbije, Falcao je svoju nogometnu karijeru počeo u zemlji koja nije tradicionalno poznata po nogometu, Venezueli. Kao sin bivšeg profesionalnog nogometaša, ime je dobio po bivšoj zvijezdi brazilske repezentacije i Rome, članu slavne generacije Selecaa iz 1982. godine, ali dok mu je otac bio branič, a imenjak vezni nogometaš, on je postao napadač.

Radamel Falcao je kao dijete pokazivao interes i talent za sport, ali to u početku nije bio nogomet. Nacionalni sport u Venezueli, gdje je njegov otac provodio posljednje godine svoje igračke karijere, je baseball, pa je to utjecalo i na njega. Nakon što je jednom prilikom dobio baseball lopticu u nos i krvav napustio teren, zamolio je oca da ga nauči igrati taj sport.

"Razgovarao sam s trenerom baseballa koji ga je gledao kako igra i on mi je rekao da je moj sin jako dobar. Zamolio me je da mu dopustim da se posveti isključivo baseballu." prisjetio se njegov otac, koji ga je na kraju ipak usmjerio prema nogometnom terenu.

U vrijeme kad se vratio u Kolumbiju, već je ozbiljno trenirao nogomet. Prošao je niz omladinskih škola, prije nego što je kao dvanaestogodišnjak završio u momčadi trenera Miguela Rojasa. Rojas se sjeća Falcaa kao primjernog mladića, posvećenog radu i vrijednog, koji je uvijek bio zadužen za prikupljanje novca od strane ostalih suigrača i kupovinu sokova.

"Upravo smo se trebali plasirati u nacionalno prvenstvo, ali Falcao se ozlijedio i nije mogao igrati u posljednjoj utakmici. Sjećam se da je plakao, tako da sam ga zagrlio i rekao mu da će biti još puno prilika za njega u budućnosti." kaže Rojas.

1999. godine trinaestogodišnji Falcao je ušao u povijest kao najmlađi igrač koji je ikad zaigrao u jednoj kolumbijskoj ligi ušavši kao zamjena u prvom poluvremenu u dresu drugoligaške momčadi Lanceros Fair Play. Tu je utakmicu njegova momčad izgubila rezultatom 3:1, ali već nekoliko tjedana kasnije Falcao je postigao svoj prvi profesionalni gol. Bio je to ujedno i jedini njegov gol u kolumbijskom klupskom nogometu, jer ga je već godinu dana kasnije u svoje redove doveo argeninski velikan River Plate.

Priča kaže kako je Falcao nakon dugotrajnog leta do Buenos Airesa 2001. godine odbio odmor i odmah produžio na trening s momčadi River Platea, gdje je došao na probu. Jedna priča kaže kako je odmah postigao jedan gol, dok druga verzija kaže da je to bilo pet golova.

Bez obzira na to kakvi su točno detalji njegovog prvog pojavljivanja na terenima River Platea, svojim je mogućnostima ubrzo impresionirao Delema, brazilskog trenera koji je vodio omladinsku školu argentinskog kluba i koji je već na svjetla pozornice izveo igrače poput Ariela Ortege, Hernana Cresta, Pabla Aimara i Javiera Saviole.

Na istom sastanku na kojem je dogovorena isplata odštete od pola milijuna dolara za Falcaa, razgovaralo se o još jednom kolumbijskom napadaču, Juanu Pablu Angelu, koji je otišao u englesku Aston Villu.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Do debija za prvu momčad River Platea prošle su četiri godine, koje je proveo u klupskoj akademiji, ostavivši obitelj u Kolumbiji.Između preslušavanja CD-ova Oasisa i napornog rada u omladinskoj školi, Falcao je započeo i studij novinarstva na Sveučilištu Palermo. U vrijeme kad je postigao svoja prva dva gola za prvu momčad, u pobjedi rezultatom 3:1 u derbiju protiv Indipendientea, kaže kako su ga prepoznavala samo dvojica kolega iz generacije na sveučilištu. Dok su ga školske kolege rijetko prepoznavale, već je kao petnaestogodišnjak stekao poštovanje suigrača. Nakon jedne utakmice za U15 momčad njegov suigrač Gonzalo Luduena mu je rekao kako je igrao kao tigar, a nadimak El Tigre ostao mu je i do danas.

Nakon što je debitirao pod vodstvom trenera Leonarda Astrade, procvjetao je pod vodstvom trenera Reinalda Merla, u čijoj je momčadi u Aperturi 2005. godine postigao sedam golova u isto toliko utakmica. No, u završnici sezone je pokidao ligamente koljena na jednom treningu, pa je izvan terena morao provesti punih deset mjeseci. U tom razdoblju vjera mu je postala još važniji dio života: "Bog mi je dao snage da se oporavim i nastavim igrati nogomet." rekao je kasnije.

Nakon oporavka i povratka na teren trebalo mu je vremena za pvoratak u formu, pa je sljedeće godine postigao samo tri gola u dvadeset utakmica. Ali, sezona 2007./2008. ostat će upamćena kao prva u kojoj je osvojio naslov prvaka s River Plateom, a kao trener ga je do tog naslova vodio njegov današnji trener Diego Simeone.

Godinu dana kasnije River Plate je upao u veliku financijsku krizu i bio ga je primoran prodati. Kad je portugalska Benfica odustala, njegovi menadžeri Nestor Sivori i Marcelo Simonian su postigli dogovor s Portom i River Plate je svojih 50% prava na njegov ugovor prodao Portu za pet milijuna dolara.

U međuvremenu je Falcao debitirao u seniorskoj reprezentaciji Kolumbije u prijateljskoj utakmici protiv Urugvaja 2007. godine. Od tada su ozljede i ultradefanzivna taktika izbornika ograničili njegov učinak, pa je na početku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine čak dospio na klupu za pričuve. Međutim, nakon što je ove godine na klupu kolumbijske reprezentacije stigao novi izbornik Jose Pekerman, Falcao se vratio u početku momčad i čvrsto zauzeo mjesto prvog napadača, te se čini kako će odvesti Kolumbiju na svoju prvu završnicu svjetskog prvenstva u šesnaest godina.

Falcao nije previše mlad, s 26 godina stariji je od Lionela Messija, ali trebalo je nešto duže vremena da njegov talent bude do kraja prepoznat, što se dijelom može objasniti i problemima zbog ozljede koljena, ali i činjenicom da nije počeo od vrha, nego je išao korak po korak, iz Kolumbije u Argentinu, pa u Portugal i tek onda u Španjolsku... a i u Španjolskoj nije došao u jedan od dva najveća kluba, nego u ipak dosta slabiji Atletico.

Kad je zdrav, Falcao rijetko propušta zabiti protivničku mrežu. Postigao je 25 ligaških golova u svojoj prvoj sezoni u Portu, 18 u 22 utakmice u drugoj, ukupno 34, odnosno 37 u svim natjecanjima, a prošle je sezone u dresu Atletica u službenim utakmicama postigao 36 golova, što znači već preko 100 golova od dolaska u Europu.

U sezoni 2010./2011. je u Europa ligi postigao 17 golova, čime je srušio rekord Jürgena Klinsmanna, a prošle je sezone postao prvi igrač koji je dvije sezone zaredom bio najbolji strijelac tog natjecanja. Oba puta je i osvojio ovo natjecanje, i to s dvije različite momčad, a u oba finala je bio strijelac.

Možda je ipak potrebno dokazivanje na najvećoj pozornici kako bi Falcao svima dokazao svoju vrijednost, budući da Europa liga nema takav ugled kao Liga prvaka. Prošlog je ljeta predsjednik Atletica Gil Marin priznao kako će njegov klub jako teško zadržati Kolumbijca nakon što se momčad nije uspjela plasirati u Ligu prvaka, a i sam Falcao je rekao kako ne zna što će se s njim dogoditi, no na kraju je ipak ostao, iako je upitno do kada.

"Šezdeset milijuna eura za Falcaa bi riješilo sve financijske probleme Atletica. Ali, mogu sa sigurnošću reći da će on ostati kod nas do kraja sezone." kaže Gil Marin.

Kad je Falcao stigao u Atletico koštao je madridski klub 40 milijuna eura, što je s dodatnim bonusima kasnije naraslo na 47 milijuna eura. Bio je to novac koji Atletico nije imao, ali su ga ipak uspjeli dovesti uz pomoć investicijskog fonda. Mnogi su mislili kako je to previsoka cijena za njega, jer su smatrali kako nije adekvatna zamjena za Sergia Aguera, koji je tog ljeta preselio u Manchester City, pa su se u početku znali čak čuti i zvižduci s tribina na njegov račun.

Falcao je po svojoj prirodi igrač koji živi za golove, pa kad ih ne postiže može se činiti da djeluje nezainteresirano na terenu. On je ono što Španjolci opisuju kao rematador (golgeter).

Diego Simeone je bio Falcau trener u River Plateu i kad je preuzeo Atletico, i momčad i Kolumbijac su doživjeli uzlet. Nakon uspjeha u Europa ligi, Simeone je rekao kako je posebno zadovoljan s tihim, vrijednim mladićem, s kojim se prvi put upoznao nekoliko godina ranije.

Falcao i sam priznaje kako je 'opsjednut' postizanjem golova. Njegov je uspjeh posljedica njegove posvećenosti nogometu, koliko i talentu. Kaže kako u vrijeme dok je živio u Kolumbiji nikad nije otišao s društvom u diskoteku, te da je puno toga u mladosti žrtvovao kako bi uspio u nogometu. Otac ga je davno upozorio kako je nogomet 'čudna industrija', ali on je bio spreman na to.

Falcao je veliki vjernik, a suigrači ga opisuju kao tihog, ali odlučnog. Kad govori, čini to tiho, nema razbacivanja velikim riječima. Jak je, snažan, brz i tehnički darovit, ali prije svega - pametan. Sposoban je postići gol iz svake pozicije.

Čim ga pogledate, u očima mu možete primjetiti posvećenost sportu, na njegovom tijelu nema ni grama masti, snažno je građen, iako nije posebno visok. Na terenu su njegove kretnje pomno isplanirane i uigrane, ali problematične za protivničke obrane. Posebno to može vidjeti kad kamera na utakmici prati samo njega. Riječ 'predator' čini se tada primjerenom. Ide sporo, sporo, ruka u zrak, a onda iznenadna eksplozija pokreta, sprint, udarac i lopta je u mreži. Ili ga možete vidjeti kako kao da se skriva iza protivničkih braniča, zatim utrčava u prostor između njih i prije nego što oni i stignu reagirati lopta je u mreži.

Nije čudno da ga zovu tigar. Ali, on je 'tigar' samo na terenu. Jedan član momčadi Atletica je objasnio njegovu rutinu za list El Pais: "Ujutro je prijateljski raspoložen, otvoren. U vrijeme ručka možete primjetiti da se nešto više koncentrira, a onda kad iz hotela kreće na stadion, potpuno je drugačiji. Kontrast je ogroman. Svlačionicu napušta posljednji. A ako mu vidite lice u tom trenutku, to više nije Falcao - to je tigar. Njegove misli su tada usmjerene samo na loptu."

Za navijače madridskog Atletica postoji samo jedan problem - Falcao je previše dobar. Oni su već navikli na to da njihovi najbolji nogometaši odlaze iz kluba. Što je još gore, prije nekoliko tjedana njegov je otac priznao kako je Falcau kao dječaku san bio zaigrati za Real Madrid.

Kad god ga se upita za budućnost, Falcao odgovara isto: "Ja sam sretan u Atleticu, ovdje imam ugovor." Ali uvijek je taj odgovor nekako formalan, bez iskazivanja osjećaja povezanosti s klubom, neobvezujući. Sve je jači osjećaj kako je njegova budućnost negdje drugdje. Možda ne u Realu, možda u Engleskoj. Sigurno je kako u Chelseau pozorno prate njegovu situaciju.

"Mislim da bih se mogao prilagoditi na Englesku." kaže Falcao. On u to ne sumnja, nikad nije ni sumnjao u sebe. A ne bi trebao ni bilo tko drugi. Gdje god da ode, jedna je stvar sigurna: kad dođe tamo, Radamel Falcao će raditi ono što je uvijek radio - postizati golove. Puno golova.