Nadimak: Ronaldinho Gaucho
Mjesto roðenja: Porto Alegre, Brazil
Datum Roðenja: 21. ožujak 1980.
Visina: 178 cm
Trenutni klub: AC Milan
Broj na dresu: 10
Pozicija: Vezni igrac/napadac
Juniorski klub: 1987.-1998., Gremio
Profesionalni klubovi: 1998.-2001. Gremio 110 (37), 2001.-2003., PSG 55 (17), 2003.- 2008. Barcelona 207 (94)
Reprezentacija: Brazil, 1999. 82 (32)
{mosimage}
Nogometnu karijeru Ronaldinho je poceo u Porto Alegre, gdje je njegov nevjerovatni talenat privukao pozornost internacionalnog nogometnog svijeta. Za Gremio Porto Alegre ubilježio je 110 nastupa i postigao 37 pogodaka. Za to vrijeme uspio je izboriti mjesto i u Brazilskoj reprezentaciji. Vec tada mnogi nogometni strucnjaci su u njemu vidjeli potencijal da postane najbolji igrac svijeta. Prvi veci uspjeh ostvario je 1999. osvojivši Copa America. Na tom takmicenju mladi Ronaldinho postigao je 6 pogodaka, ukljucujuci vrlo upecatljiv potez protiv Venezuele. Svojim odlicnim igrama i velikim talentom nastavio je uveliko skretati pažnju na sebe, pa je 2001. Ronaldinho nastavio karijeru u Francuskoj, tacnije u PSG-u.
U Francuskoj ligi, Ronaldinho je nastavio sa dobrim, atraktivnim igrama, golovima i ljepim potezima, ali kako je i sam rekao francuska liga mu ne odgovara. Pored toga, Ronaldinho se morao privikavati na život i stil nogometa koji gaji evropski kontinent. U PSG-u, Ronaldinho je imao dosta problema. Neke osobe u Francuskoj su ga smatrale arogantnim, a ništa blaži prema brazilcu nisi bili francuski mediji. Ipak, Ronaldinho je koliko toliko nastavio sa dobrim igrama u PSG-u, a ispostavilo se dovoljno dobrim da bude pozvan u selekciju Brazila, na Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002.godine u Japanu i Koreji. Upravo taj poziv uveliko ce pomoci Ronaldinhu u nastavku karijere. Ronaldinho je za PSG postigao 17 pogodaka, a zabilježio je 55 nastupa.
Na svjetskom prvenstvu 2002. Ronaldinho se pokazao u odlicnom izdanju, tome je uveliko pridonio fantastican pogodak protiv Engleske, iz slobodnog udarca. Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji po Ronaldinha i naravno sve ostale Brazilce imalo je najbolji moguci scenarij. Brazil je peti put postao prvak svijeta. Vec tada je postalo jasno da Ronaldinho karijeru nece nastaviti u Francuskoj.
U sezoni 2003./04. dva velika kluba, Barcelona i Manchester United, upustili su se u bitku za mladog Brazilca. Zahvaljujuci vecoj i finansijski boljoj ponudi u odnosu na Manchester, te stilu nogometa u Španiji, Barcelona je uspjela namamiti Ronaldinha u svoje redove, što ce se ispostaviti kao savšen potez uprave Barcelone, odnosno predsjednika Juana Laporte. Tako je Ronaldinho potpisao ugovor sa Barcelonom i pošao stopama svojih sunarodnjaka, Ronalda, Rivalda i Romaria.
U to vrijeme Barcelona je uveliko tragala za igracem koji ce ih izvaditi iz osrednjosti i vratiti u vrh španskog i evropskog nogometa. Dovoðenjem Ronaldinha u Barcelonu umjesto obecanog Beckhama, koji se pridružio najvecem Barcinom rivalu, Realu iz Madrida, kod navijaca je izazvana odreðena doza skepticnosti, sumnjavši da je on taj koji Barcelonu može vratiti na staze uspjeha. Vec nakon prve utakmice, Ronaldinho je svima stavio do znanja da može uraditi sve ono zbog cega ga je Barcelona angažovala. Navijaci su bili oduševljeni njegovim igrama, potezima, prodorima, asistencijama, samim talentom itd....
Tako je Brazilac za kratko vrijeme postao najveca zvijezda i najvažniji igrac katalonskog kluba. Barcelonu je uspio vratiti u sami vrh španske lige, tacnije na drugu poziciju, za samo jednu polusezonu, što je iskreno receno malo tko mogao ocekivati.
U sezoni 2004.-2005. Barcelona se našla direktno u Ligi Prvaka, zahvaljujuci drugom mjestu iz protekle sezone, za koje najvece zasluge pripadaju Ronaldinhu. Od nove sezone navijaci su tražili mnogo, osvajanje španskog prvenstva i zapaženu ulogu u Ligi Prvaka. Barcelona i Ronaldinho ispunili su taj zadatak. Nakon 1999. godine,titula prvaka Španije se konacno vratila na Camp Nou. U Ligi Prvaka nesretno su ispali od Chelsea. Taj duel ostao je upamcen po fenomenalnom pogotku Ronaldinha. Zahvaljujuci tom duelu, rodilo se veliko rivalstvo izmeðu Barce i Chelsea, koje ce se nastaviti sljedece godine u Ligi Prvaka, pa i u sezoni koja je pred nama. Sezona 2004.-05. Barceloni je donijela status ekipe koja igra najljepši i najatraktivniji nogomet u Evropi, a najzaslužniji za to je ponovo Ronaldinho Gaucho.
U narednoj sezoni Ronaldinhova i Barcelonina popularnost uveliko je rasla. Njihov najveci rival, Real Madrid, vec drugu godinu za redom nije bio u stanju pratiti i ozbiljnije ugroziti Ronaldinhovu Barcelonu koja se olako prošetala nacionalnim prvenstvom i obezbjedila drugu uzastopnu titulu, iako im špansko prvenstvo nije bilo primarni cilj. Ronaldinho i društvo željeli su Ligu Prvaka. Od samog pocetka natjecanja, Barcelona je spadala u najuži krug favorita za osvajanje. U osmini finala, Barcelona je izvukla tim koji ih je sezonu prije eliminirao iz takmicenja. Ronaldinho i Barcelona imali su šansu za osvetu. Barcelona je to i ucinila u dvije utakmice nadigrala je engleskog predstavnika, a epitet heroja pripao je još jednom Ronaldinhu. Nakon toga, svima je bilo jasno da je Barcelona predvoðena Ronaldinhom nezaustavljiva u pohodu na svoj drugi trofej najelitnijeg evropskog takmicenja. Na putu do toga pored Chelsea Barcelona je iz takmicenja izbacila Benficu, Milan, a 17.05.2006. u finalu savladala je Arsenal.
Po završetku sezone 2007./2008., koju su za Ronaldinha obilježile brojne ozljede i jako loše igre, iz Barcelone su objavili kako može potražiti novi klub, a u srpnju 2008. godine je potpisao trogodišnji ugovor sa Milanom.
Što se tice Ronaldinhovih individualnih uspjeha, dva puta je proglašen za najboljeg igraca svijeta,i to 2005. i 2006., zatim dva puta za najboljeg igraca Europe, takoðer godine 2005. i 2006.
[Alen]
