Arsenal Football Club stigao je na svijet kada je skupina radnika tvornice Woolwich Arsenal Armament odlucila osnovati nogometnu momcad krajem 1886. godine. Klub je najprije igrao pod imenom Dial Square. Prva utakmica bila je pobjeda protiv Eastern Wanderersa, 11. prosinca 1886. godine. Ubrzo nakon toga usvojeno je novo ime - Royal Arsenal, a momcad je nastavila igrati prijateljske utakmice i lokalne kupove sljedecih nekoliko godina.
Chapman i slavne tridesete
Herbert Chapman preuzeo je Arsenal 1925. godine i pet godina kasnije, 1930., odveo je momcad do prvog trofeja - pobjedom nad klubom Huddersfield Town u finalu FA kupa, a godinu dana kasnije Arsenal je po prvi put postao prvak Engleske. Izmeðu 1933. i 1935. Arsenal je tri puta zaredom osvajao naslov prvaka (što su uspjela postici još samo cetiri kluba). Chapman je, nažalost, umro usred te serije, ali je vec do tada postigao status klupske legende.
Menadžersk u palicu preuzeo je George Allison, a dominacija Arsenala nastavila se i u ostatku desetljeca, tako da su 1936. u vitrine donijeli još jedan FA kup, a 1938. stigao je i novi naslov prvaka. U tom razdoblju u Arsenalu su igrali neki od najvecih igraca tog kluba svih vremena: Alex James, Ted Drake, Cliff Bastin, David Jack, Eddie Hapgood i George Male su samo neka od imena koja su sacinjavala jednu od najboljih momcadi prve engleske lige svih vremena.
Poslijeratni period i prva dvostruka titula
Drugi svjetski rat zaustavio je pobjednicki niz, ali sa dolaskom Toma Whittakera na poziciju menadžera došli su i novi uspjesi. Arsenal je postao prvak u sezoni 1947./48. i 1952./53., te pobjednici FA kupa 1950. Šezdesete su donijele malo toga dobroga. Najveci uspjesi bila su dva finala Liga kupa, 1968. i 1969. godine, a u oba finala Arsenal je doživio poraze. Prvi europski trofej ipak je stigao u sezoni 1969./70., kada su pod vodstvom Bertiea Meea pobijedili belgijski Anderlecht u finalu Kupa velesajamskih gradova.
Još bolji rezultati stigli su sljedece sezone. Momcad koju su cinili igraci poput Charliea Goergea, Goergea Armstronga, Raya Kennedya i kapetana Francka McLintocka, osvojila je dvostruku titulu, prvenstvo i FA kup. Naslov su osigurali pobjedom protiv najveceg rivala Tottenhama na White Hart Laneu, a nakon toga su na Wembleyu pobijedili Liverpool u finalu FA kupa. Finale FA kupa igrali su i tri sljedece godine, pod vodstvom Terrya Neilla, pobijedivši drugo od tri finala, ono protiv Manchester Uniteda. Ta je utakmica postala poznata pod nazivom "petominutno finale". 1980. su stigli do finala Kupa Pobjednika Kupova, sa momcadi koju su cinili, izmeðu ostalih, Graham Rix, Frank Stapleton, Pat Rice, David O'Leary i Liam Brady, ali su nakon izvoðenja jedanaesteraca poraženi od španjolske Valencie.
Titule Georga Grahama
1986. godine menadžersku je funkciju od Dona Howea preuzeo George Graham, clan momcadi koja je 1971. godine osvojila dvostruku titulu, i uslijedili su bolji dani. On je odveo Arsenal do prvog naslova osvajaca Liga kupa u sezoni 1986./87., pobijedivši Liverpool u finalnoj utakmici rezultatom 2:1. Dvije godine kasnije, Arsenal je postao prvak, a naslov je potvrðen slavnim golom Michaela Thomasa u posljednjoj minuti susreta protiv Liverpoola na Anfieldu za pobjedu rezultatom 2:0. Novi naslov prvaka stigao je u sezoni 1990./91., kada je momcad, predvoðena slavnim obrambenim kvartetom, izgubila samo jednu prvenstvenu utakmicu u cijeloj sezoni.
U sezoni 1992./93. Arsenal je postao prva engleska momcad koja je uspjela osvojiti oba domaca kup natjecanja iste godine. Poraženi finalist u oba je natjecanja bio Sheffield Wednesday. Grahamova uspješna era zaokružena je sljedece godine osvajanjem Kupa Pobjednika Kupova, nakon pobjede u finalnoj utakmici u Kopenhagenu protiv talijanske Parme. 1995. imali su priliku ponovno osvojiti ovaj naslov, ali su poraženi u finalu od Real Zaragoze. George Graham tada je vec otišao sa klupe, a naslijedio ga je Bruce Rioch, koji je na toj poziciji ostao samo jednu sezonu, ali je napravio veliki posao dovoðenjem Dennisa Bergkampa, koji ce kasnije postati jednim od najboljih napadaca tog kluba svih vremena.
Era Arsena Wengera
Pocetkom sezone 1996./97. na Highbury je stigao Arsene Wenger, koji je tako postao prvi klupski menadžer koji nije roðen na britanskom otocju. U sezoni 1997./98., Wengerovoj prvoj kompletnoj na poziciji menadžera, Arsenal je osvojio naslov pobjednika Liga kupa i FA kupa, po drugi put u klupskoj povijesti. Dennisa Bergkampa sportski su novinari proglasili najboljim nogometašem u Engelskoj, a od udruge igraca dobio je takoðer nagradu za nogometaša godine. Sjajna sezona zaokružena je uspjehom francuskih reprezentativaca Patricka Vieire i Emmanuela Petita na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Navijaci su se iste godine oprostili od legendarnog Iana Wrighta, koji je napustio klub kao najbolji strijelac u svim natjecanjima sa 185 službenih golova.
Sljedece tri sezone Arsenal je završavao kao drugoplasirani u Premier ligi, a dubok su trag ostavili i u kup natjecanjima. 2000. godine poraženi su nakon izvoðenja jedanaesteraca u finalu Kupa UEFA od turskog Galatasaraya, a sljedece su sezone poraženi i u finalu FA kupa protiv Liverpoola, odigranom na Millennium stadionu u Cardiffu. 2001. godine po prvi su put dosegli cetvrtfinale Lige prvaka, ali su poraženi od Valencie zbog pravila gola u gostima. U sezoni 2001./02. bila je još jedna sezona za rekorde. Arsenal je po treci put osvojio oba domaca kup natjecanja, a sezonu su završili sa 13 uzastopnih pobjeda. Osiguran je 12. naslov prvaka pobjedom protiv Manchester Uniteda na Old Traffordu, a momcad je cijele sezne ostala neporažena na gostovanjima.
Sljed ece sezone obrana naslova im je promakla za nekoliko bodova, ali su postali prvi engleski klub u više od 20 godina koji je uspio obraniti naslov pobjednika FA kupa, pobjedom nad Southamptonom u finalnoj utakmici. Thierry Henry bio je proglašen najboljim nogometašem i od strane igraca i od strane novinara. U sezoni 2003./04. naslov prvaka osvojen je bez doživljenog poraza, sa 11 bodova prednosti ispred Chelsea, a na putu do 13. ligaškog naslova oboreno je nekoliko rekorda.
U sijecnju je u klub stigao španjolski mladi nogometaš Cesc fabregas, a na kraju iste sezone postao je najmlaði nogometaš i strijelac u momcadi Arsenala svih vremena. Igrajuci napadacki, Arsenal je bio blizu cetvrtog dvostrukog naslova u domacim kupovima, ali su poraženi u polufinalu FA kupa. Nastup u ligi prvaka završen je ponovno u cetvrtfinalu. U domacem prvenstvu, niz bez poraza produžen je i na sljedecu sezonu, tako da je Arsenal u kolovozu 2004. godine od Nittingham Foresta preuzeo rekord po broju utakmica bez poraza - Arsenal je u 49 uzastopnih prvenstvenih utakmica uspio ostati neporažen.
Topnici su u cetiri sezone uspjeli osvojiti pet trofeja, kada je nakon izvoðenja jedanaesteraca u finalu FA kupa poražen Manchester United. Odlucujuci udarac izveo je kapetan momcadi Patrick Vieira, a pokazalo se kako je to njegov posljednji gol u dresu Arsenala, buduci da je uskoro, nakon devet godina vjernosti Topnicima, otišao u talijanski Juventus.
Sezona 2005./06. ostat ce upamcena po dvije velike stvari - Arsenal je po prvi put stigao do finala Lige prvaka, gdje su poraženi od Barcelone, a odigrane su i posljednje minute na legendarnom stadionu Highbury, koji je otišao u povijest, a zamijenilo ga je moderno i komforno zdanje na Ashburton Groveu.
Titule
Prvaci Engleske:
1930./31., 1932./33., 1933./34., 1934./35., 1937./38., 1947./48., 1952./53., 1970./71., 1988/89., 1990./91., 1997./98., 2001./02., 2003./04.
Osvajaci Community Shielda:
1930., 1931., 1933., 1934., 1938., 1948., 1953., 1998., 1999., 2002., 2004.
Pobjednici FA kupa:
1930., 1936., 1950., 1971., 1979., 1993., 1998., 2002., 2003., 2005.
Pobjednici Liga kupa:
1987., 1993., 1997.
Europski naslovi:
1970. - Kup Velesajamskih gradova
1994. - Osvajaci Kupa Pobjednika Kupova
