Jeste li znali da je prva zamjena u engleskom nogometu bio vezni nogometaš koji je u igru ušao kako bi zamijenio vratara? Ili da je West Bromwich Albion napravio sedam izmjena u prvoj sezoni u kojoj su one bile dozvoljene? Ili da su izmjene u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo bile dozvoljene već u pedesetima, dok su se na završnim turnirima pojavile tek 1970.?


Važnost izmjena u nogometnoj igri je u pola stoljeća, otkako je vezni nogometaš Charltona Keith Peacock zamijenio ozlijeđenog vratara i postao prva izmjena u povijesti nogometne lige, porasla do neslućenih razmjera.

21. kolovoza 1965. godine vezni nogometaš londonskog Charltona Keith Peacock je osigurao svoje mjesto u nogometnoj povijesti ušavši u igru umjesto ozlijeđenog vratara Mikea Rosea na gostovanju kod Boltona. Engleska nogometna liga je odlučila dopustiti izmjene od početka sezone 1965/66, iako se moglo zamijeniti samo ozlijeđenog igrača. U prethodnih deset godina bilo je puno poziva da se to pravilo uvede, a posebno nakon što je niz utakmica finala FA kupa završio s manjim brojem igrača na terenu zbog ozljeda, što je često imalo značajan utjecaj na rezultat.

 Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Sama ideja nije bila nova. Izmjene su se spominjale čak i u izvještajima s utakmica iz devetnaestog stoljeća, iako je to najčešće bilo u slučajevima kad su na teren ulazili igrači koji bi kasnili na početak utakmice i ulazili u igru kad bi se konačno pojavili. Izmjene u modernom smislu su dozvoljene u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1954. godine, a prva izmjena bio je zapadnonjemački reprezentativac Richard Gottinger, koji je u igru ušao umjesto Horsta Eckela u utakmici protiv Saarlanda. Zanimljivo je da na završnim turnirima svjetskih prvenstava izmjene nisu bile dozvoljene sve do 1970. godine.

Budući da su ispočetka korištene samo u slučajevima ozlijeđenih igrača, izmjene se ispočetka nisu toliko često koristile. West Bromwich Albion je u prvoj sezoni, na primjer, svoju prvu izmjenu napravio 10. rujna, ali sljedeću tek 27. studenog, a u 42 ligaške utakmice ukupno su napravili sedam izmjena. Takva situacija u to vrijeme nije bila neuobičajena.

Sljedeće sezone izmjene su po prvi put dopuštene i u utakmicama FA kupa i u škotskoj ligi. Izmjene su i dalje bile dozvoljavane samo u slučajevima ozljeda, ali mnogi su sumnjali kako neki igrači glume ozljedu kako bi njihova momčad mogla napraviti ono što je zapravo bila taktička izmjena. Stoga je već 1967. godine donešena zdravorazumska odluka da se izmjene bezuvjetno dopuste, pa su se počele i češće koristiti.

Jednom kad je to uvedeno, radio se pritisak kako bi se pravila dodatno olabavila, a fokus je ovog puta bio na izmjenama vratara, no tek 1987. godine pravila su izmijenjena kako bi se dopustila i druga izmjena. Pravila su nakon toga dodatno mijenjana, pa se prvo dopustilo mijenjanje dvojice igrača u polju plus vratara, da bi se došlo do trenutne situacije, kad su dozvoljene tri izmjene bez ikakvih dodatnih uvjeta. Sada se vrši pritisak na nogometne zakonodavce kako bi se dopustila i četvrta izmjena, barem u onim utakmicama u kojima se igraju produžeci.