Juventus i Liverpool danas se prisjecaju tragedije na briselskom Heysel stadionu koja je prije pocetka finala Kupa prvaka prije tocno 27 godina odvela 39 mladih ljudi u smrt.

Do tragedije je došlo prije pocetka utakmice kada su navijaci Liverpoola izazvali sukob s talijanskim navijacima, što je kasnije rezultiralo petogodišnjom zabranom nastupa engleskim klubovima u europskim natjecanjima.

Oba su kluba danas obilježila obljetnicu velike tragedije, a i jedni i drugi su objavili priopcenja za javnost.

"Bila je to luda vecer koja je uništila radosnu vecer u kojoj se trebao slaviti nogomet i odnijela 39 nevinih žrtava. Tragedija se dogodila prije 27 godina, 29. svibnja 1985. godine, ali ti tužni, užasni dogadjaji iz Brusselsa su još uvijek živi u našim srcima. Heysel stadion je ugostio Juventus i Liverpool u finalu Europskog Kupa prvaka. Medjutim, prije pocetka utakmice engleski huligani su krenuli u apsurdno nasilje nad talijanskim navijacima. Stadion je imao ozbiljnih strukturalnih problema i Sektor Z se urušio dok su navijaci Bianconera tražili put za bijeg: 39 ljudi je umrlo, a još 600 ih je ozlijedjeno. Od tada, svake godine 29. svibnja proživljavamo ovaj dan s velikom tugom i žalosti." objavili su iz Juventusa.

 Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

U priopcenju Liverpoola stoji: "Liverpool Football Club danas se prisjeca 39 nogometnih navijaca koji su umrli kad se srušio zid na stadionu Heysel u Belgiji na ovaj dan prije 27 godina. Izvršni direktor Ryan Ayre ce danas položiti vijenac u podnožju pocasne ploce na Centenary tribini. Do tragedije je došlo 29. svibnja 1985. na finalu Kupa prvaka izmedju Liverpoola i Juventusa, kad se ono što je trebala biti jedna od najvecih veceri u klupskoj povijesti pretvorila u nocnu moru. Umjesto da Brussels napustimo slaveci osvajanje naslova prvaka Europe, navijaci Liverpoola su se vratili u Englesku kao svjedoci smrti 39 nogometnih navijaca, medju kojima 32 navijaca talijanskog Juventusa, cetiri Belgijanca, dva Francuza i jednog covjeka iz Sjeverne Irske."

Smatra se kako se tragedija dogodila iz osvete navijaca Liverpoola za dogadjaje godinu prije u Rimu, nakon finala Kupa prvaka i pobjede Liverpoola nad Romom. Romine navijacke skupine su van stadiona Olimpico napale i pretukle brojne Liverpoolove navijace, koji su se vracali u svoje hotele. Godinu dana su kružile glasine da Liverpoolovi huligani Talijanima spremaju osvetu za rimske dogadjaje.

Liverpool je 1985. bio najbolja europska momcad, ne samo zbog cinjenice da su bili aktualni europski prvaci, odnosno cetverostruki u prethodnih osam sezona, vec i zbog atraktivnog nogometa i velikih zvijezda Kennyja Dalglisha i Iana Rusha. Klub je uvjerljivo izborio finale Kupa prvaka, a dodatni motiv za njegovo osvajanje bila im je cinjenica da je gradski rival Everton osvojio englesko prvenstvo, što je znacilo da ce Liverpool igrati sljedece sezone u elitnom klupskom natjecanju samo ako pobijedi u finalu protiv Juventusa. Liverpoolu bi to bio peti naslov europskog prvaka u 10 godina, cime bi pobjednicki pokal dobio u trajno vlasništvo.

Juventus je, s druge strane, bio aktualni pobjednik Kupa pobjednika kupova, imao je u momcadi mnogo talijanskih reprezentativaca, svjetskih prvaka iz Španjolske 1982., tri godine zaredom najboljeg europskog igraca Michela Platinija, veliku zvijezdu Zbigniewa Bonieka te trofejnog trenera Giovannija Trapattonija.

Dvije su se ekipe sastale u sijecnju 1985. u Torinu, u prvoj utakmici Europskog superkupa (u kojem su se tada igrale dvije utakmice). Juventus je pobijedio 2:0, a uzvrat, zakazan nakon heyselskog finala, nikada nije odigran.

Na dan finala na stadionu se tiskalo oko 60 tisuca navijaca, od toga po 25 tisuca Talijana i Engleza. Veliki broj talijanskih navijaca se domogao ulaznica za sektor Z, cime su došli u dodir s najekstremnijim Liverpoolovim navijacima u sektorima X i Y. Belgijska policija je, nakon prve tuce, izmedju sektora Y i Z postavila zaštitnu žicanu ogradu, koju je cuvao manji odred policije. Tada su se navijaci poceli gadjati komadima dotrajalih betonskih tribina.

Sukob je eskalirao kada je veca grupa Liverpoolovih navijaca preskocila i probila zaštitnu ogradu, ušavši u sektor Z. Bježeci pred njima, Juventusovi navijaci su nagrnuli na vanjski zid stadiona, koji se pod njihovom težinom srušio. Poginulo je 39 ljudi, a preko 600 je bilo ozlijedjeno. U kaosu koji je uslijedio, navijaci Juventusa na drugom kraju stadiona su krenuli u odmazdu prema Liverpoolovim navijacima, sukobivši se s belgijskom policijom koja im se isprijecila na putu. Sukob je trajao preko dva sata, cak i nakon što je utakmica pocela.

Unatoc tragediji, utakmica je odigrana, jer se smatralo da ce njezino otkazivanje rezultirati još vecim neredima. Kapetani obje momcadi, Gaetano Scirea i Phil Neal, apelirali su na navijace da zadrže mir, ali su neredi u manjoj mjeri nastavljeni i nakon prvog sucevog zvižduka, a stadion je bio pod opsadom policije, kojoj je nakon nereda pristiglo pojacanje.

Juventus je pobijedio 1-0, pogotkom Platinija u 56. minuti iz jedanaesterca dosudjenog zbog prekršaja na Bonieku, što je bila pogreška švicarskog suca Daine, jer je prekršaj ocigledno bio izvan šesnaesterca. Rezultat je ostao nepromijenjen do kraja, a vrlo je vjerojatno da je i svojevrsni "osjecaj krivnje" utjecao na Liverpoolovu igru.

UEFA je kaznila Engleski nogometni savez i engleske klubove izrazito oštrim, dotad nedosudjenim mjerama u svjetskom nogometu; engleski klubovi su dobili zabranu natjecanja u UEFA-inim kupovima iduce tri godine, a Liverpool cak pet godina; kazne su trebale biti i rigoroznije ako se stanje medju navijacima ne dovede u red. Buduci su vijesti o huliganskim divljanjima u Engleskoj i dalje pristizale, kazna je produljena, tako da su se engleski klubovi opet ukljucili u UEFA-ina natjecanja tek u sezoni 1990/91.

Kazne nisu bile samo na europskoj razini; i engleska premijerka Margaret Thatcher se odlucila obracunati s huliganstvom u Engleskoj; kazne su znatno postrožene, zatvor za huliganske ispade je postajao automatski, policiji su proširene ovlasti u suzbijanju divljanja, a svi pocinitelji izgreda su se morali javljati policiji prije utakmica. Uslijedile su zabrane posjeta utakmicama izgrednicima (cak i doživotne!), zatvorske kazne su bivale sve dulje, a novcane kazne sve vece. Nakon više od deset godina borbe s huliganstvom, postiglo se to da je red na engleskim nogometnim stadionima došao do kazališne razine.

Iako su u povratnickoj sezoni engleski klubovi ostvarili uspjehe, izolacijska kazna je ostavila traga na engleskom klupskom nogometu, kojemu je trebalo petnaestak godina da se oporavi od sankcija.

(Izvor: Wikipedia)