Gianluigi “Gigi” Buffon rođen je 28. siječnja 1978. u Carrari, gradu u Toskani poznatom po mramoru, a ne po nogometu. No, vrlo brzo postalo je jasno da će Buffon svojom pojavom oblikovati povijest talijanskog i svjetskog nogometa. Potječe iz sportske obitelji – majka je bila bacačica diska, otac dizač utega, a dvije sestre bavile su se odbojkom na visokoj razini. Iz takve sredine bilo je prirodno da se i Buffon okrene sportu.
Početak u Parmi
Nogometni put započeo je u Parmi, u omladinskom pogonu koji je krajem devedesetih bio jedan od najboljih u Italiji. Kao vrlo mlad, Buffon je eksperimentirao s različitim pozicijama, uključujući i onu veznog igrača, ali s 12 godina odlučio je stati na gol. Njegov idol tada je bio kamerunski vratar Thomas N’Kono, kojeg je gledao na Svjetskom prvenstvu 1990.
Za prvi tim Parme debitirao je 19. studenog 1995. godine protiv Milana, u utakmici Serie A. Imao je samo 17 godina, ali već tada je pokazao nevjerojatnu sigurnost i mirnoću. U toj utakmici zaustavio je nekoliko velikih prilika, uključujući udarce Roberta Baggia i Georgea Weaha. Brzo je postao prvi vratar Parme i bio dio generacije koja je osvojila Kup UEFA 1999. te Coppa Italiju.
Transfer u Juventus i era dominacije
Godine 2001. Buffon je prešao u Juventus za tada rekordnih 52 milijuna eura – i taj transfer i danas ostaje najskuplji za jednog vratara. U Torinu je započela njegova duga i slavna epoha.
S Juventusom je Buffon osvojio sve što se moglo osvojiti na domaćoj sceni: deset naslova Serie A, pet Coppa Italia i šest Supercoppa Italiana. Bio je srce i duša momčadi, kapetan koji je svojim obranama donosio bodove i trofeje. Iako nikada nije uspio osvojiti Ligu prvaka, Buffon je igrao u tri finala – 2003. protiv Milana u Manchesteru, 2015. protiv Barcelone i 2017. protiv Real Madrida. U tim utakmicama pružio je sjajne partije, ali Juventus je svaki put ostao korak kratak.
Svjetsko prvenstvo 2006.
Najveći trenutak Buffonove karijere stigao je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. Bio je prvi vratar Italije na turniru u kojem je reprezentacija osvojila svoj četvrti naslov svjetskog prvaka. Buffon je u sedam utakmica primio samo dva gola – jedan autogol i jedan iz penala. Njegove obrane, posebno protiv Njemačke u polufinalu i u finalu protiv Francuske, bile su ključne za trijumf. Na kraju turnira izabran je u idealnu momčad prvenstva, a završio je drugi u izboru za Zlatnu loptu 2006., što je iznimno rijetko za golmana.
Ostajanje uz Juventus i Calciopoli
Buffonova lojalnost Juventusu posebno se pamti nakon afere Calciopoli 2006. godine, kada je klub izbačen u Serie B. Mnogi vrhunski igrači otišli su, ali Buffon je ostao, zajedno s Del Pierom, Nedvedom i Trezeguetom. Pomogao je klubu da se odmah vrati u Serie A i učvrstio status legende među navijačima.
Kratka avantura u PSG-u i povratak
Godine 2018., nakon gotovo dva desetljeća u Juventusu, Buffon je odlučio prihvatiti novi izazov i otišao u Paris Saint-Germain. U Francuskoj je proveo jednu sezonu, osvojivši Ligue 1, ali se ubrzo vratio u Torino, gdje je nastavio braniti sve do 2021.
U završnoj fazi karijere ponovno se vratio u Parmu, klub gdje je sve počelo. Iako je tada imao preko 40 godina, i dalje je branio s nevjerojatnom sigurnošću i pružao inspiraciju mladim igračima.
Osobne karakteristike i rekordni dometi
Buffon je poznat po svojoj karizmi, mentalnoj snazi i dugovječnosti. Branio je na vrhunskoj razini gotovo tri desetljeća, skupio više od 1100 profesionalnih nastupa, a za reprezentaciju Italije odigrao je 176 utakmica, što je rekord.
Njegove reakcije, pozicioniranje i liderske sposobnosti činili su ga jednim od najcjenjenijih vratara svih vremena. Bio je FIFA-in vratar godine pet puta, a UEFA ga je uvrstila među najbolje igrače stoljeća.
Nasljeđe
Buffon nije samo vratar, već i simbol talijanskog nogometa. Njegova posvećenost, lojalnost i nevjerojatna karijera inspiracija su generacijama koje dolaze. Iako se povukao iz profesionalnog nogometa 2023. godine, ostaje u nogometnom svijetu kao ambasador i potencijalni budući trener.
