U finalu Europskog prvenstva u Kiyvu će se u nedjelju sastati Španjolska i Italija, dvije momčadi koje su se već susrele u prvom kolu natjecanja, a pogledamo li statistiku tri prethodna finala u kojima su se momčadi sastajale po drugi put na turniru, ona bi mogla malo zabrinuti Španjolce.


Vjeruju li Španjolci statistici, zabrinut će ih i podaci kako nijedna reprezentacija do sada nije obranila naslov prvaka Europe, kao i to da nijedan igrač do sada nije bio pobjednik u dva finala, s obzirom da su u finalu 2008. godine igrali Iker Casillas, Sergio Ramos, Andrés Iniesta, Xavi Hernández, Cesc Fàbregas, David Silva, Fernando Torres, Xabi Alonso i Santi Cazorla.

Rainer Bonhof je s reprezentacijom Zapadne Njemačke dva puta bio prvak, 1972. i 1980., ali nijednom nije ulazio u igru.

Trinaest igrača je igralo u dva finala Europskih prvenstava: Valentin Ivanov, Viktor Ponedelnik, Lev Yashin (Sovjetski Savez, 1960. pobjednici, 1964. finalisti); Franz Beckenbauer, Uli Hoeness, Sepp Maier, Hans-Georg Schwarzenbeck, Herbert Wimmer (Zapadna Njemačka, 1972. pobjednici, 1976. finalisti), Bernard Dietz (Zapadna Njemačka, 1976. finalist, 1980. pobjednik), Thomas Hässler, Thomas Helmer, Jürgen Klinsmann, Matthias Sammer (Njemačka, 1992. finalist, 1996. pobjednik).

Tri reprezentacije su u isto vrijeme bile prvaci Europe i prvaci svijeta. Zapadna Njemačka je osvojila Europsko prvenstvo 1972. i svjetsku krunu dvije godine kasnije, dok je Francuska osvojila SP 1998. i Euro 2002., a Španjolska Euro 2008. i SP 2010. Nijedna momčad nije osvojila tri velika natjecanja u nizu. Najbliže tomu je bila Zapadna Njemačka, koja je u finalu 1976. godine poražena nakon jedanaesteraca od Čehoslovačke.

Ukupno je 15 igrača igralo u tim dvama finalima: za Zapadnu Njemačku Sepp Maier, Franz Beckenbauer, Hans-Georg Schwarzenbeck, Paul Breitner, Uli Hoeness i Gerd Müller, za Francusku Fabien Barthez, Marcel Desailly, Bixente Lizarazu, Lilian Thuram, Didier Deschamps, Youri Djorkaeff, Patrick Vieira, Zinédine Zidane i Christophe Dugarry, te Iker Casillas, Sergio Ramos, Carles Puyol, Joan Capdevila, Andrés Iniesta, Xavi Hernández, Cesc Fàbregas, Xabi Alonso i Fernando Torres za Španjolsku.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri



Talijanski reprezentativci Gianluigi Buffon Andrea Pirlo i Daniele De Rossi bi se mogli priključiti skupini onih koji su bili pobjednici u finalima i svjetskih i europskih prvenstava.

U finalima se najčešće pobjeđuje sa samo jednim golom razlike, pa je tako sedam momčadi pobjeđivalo na taj način od početka natjecanja 1960. godine do danas, a posljednji put upravo Španjolska 2008. rezultatom 1:0.

Ovo će biti četvrti put da se momčadi koje su ranije igrale na prvenstvu ponovno sastaju u finalu, sve u razmacima od po osam godina. 1988. godine Nizozemska je poražena od SSSR-a rezultatom 1:0, ali su se plasirali u finale, gdje su istog protivnika pobijedili rezultatom 2:0. Osam godina kasnije Njemačka je u finalu slavila protiv Češke rezultatom 2:1 nakon što su istog protivnika u skupini pobijedili rezultatom 2:0. U Portugalu 2004. godine Grčka je protiv domaćina na otvaranju slavila s 2:1, a u finalu sa 1:0.

Španjolski reprezentativci Fernando Torres i Juan Mata bi se mogli priključiti maloj skupini igrača koji su slavili u Ligi/Kupu prvaka i na Europskom prvenstvu iste godine. Luis Suarez je to ostvario s Interom i Španjolskom 1964. godine, dok je 1988. godine to pošlo za rukom PSV-ovom nizozemskom četvercu Hans van Breukelen, Ronald Koeman, Barry van Aerle i Gerald Vanenburg.

Osvoji li Španjolska naslov europskog prvaka, Vicente Del Bosque će postati tek drugi trener koji je osvajao naslove prvaka svijeta i prvaka Europe. Do sada je to uspjelo samo Helmuthu Schönu, koji je vodio Zapadnu Njemačku do naslova prvaka Europe 1972. godine i prvaka svijeta dvije godine kasnije. Njegova je momčad bila također finalist Svjetskog prvenstva 1966. i Europskog prvenstva 1976.