Pierlugi Collina je nesumnjivo najpoznatije sudačko ime u nogometu, sudac koji je zapravo najviše učinio da se suce ne prepoznaje samo kao bezlične ljude u crnom, nego osobe s vlastitim identitetom, koje su jednako važni sudionici najvećih nogometnih događaja kao i sami igrači.


I danas, nekoliko godina nakon što je prestao s aktivnim suđenjem, Collina je sudac čije se ime često spominje, i to najčešće kao referentna točka za kvalitetnog, beskompromisnog i nepristrasnog djelitelja pravde.

Gospodine Collina, kako nogometni sudac postiže status slavne osobe?
 - Bojim se da nemam odgovor na to pitanje.

Vi ste bili prvi i jedini sudac u povijesti nogometa koji je postao zvijezda. Sigurno možete dati neke savjete svojim kolegama koji će suditi na Svjetskom prvenstvu u Brazilu?
 - Ono što sam ja uvijek pokušavao jeste shvatiti svoj posao što je ozbiljnije moguće i raditi ga što je savjesnije moguće.

Šest godina za redom ste bili imenovani FIFA-inim sucem godine, što je rekord. Što ste to vi radili bolje od ostalih?
 - Od samog početka sam se prema svom poslu ponašao vrlo profesionalno. Možda sam to činio i više nego što je bilo nužno. Krajem devedesetih, suci su morali do slova znati pravila i biti fizički spremni. To su bili jedini zahtjevi, ali ja sam otišao i taj korak dalje. Prije utakmice bih doznao sve što sam mogao doznati o momčadima i pojedinim igračima. Prije finala Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine sam proveo puno vremena u svojoj hotelskoj sobi sa svojim suradnicima gledajući snimke utakmice. Proučavao sam njihove poteze i posebnosti i razgovarao o tome sa svojim timom. Ako dobro odradite domaću zadaću, ništa vas ne može iznenaditi.

Dakle, dobar sudac ništa ne smije prepustiti slučaju?
 - Definitivno ne. Dobar sudac je uvijek korak ispred igre. On mora biti sposoban predvidjeti što će se dogoditi. Samo sudac koji zna kako će se utakmica razvijati može biti na pravom mjestu u pravom trenutku, primijetiti incidente i donijeti prave odluke. Sudac koji ne može pratiti razvoj situacije će prije ili kasnije pogriješiti.

Je li dobar sudac popustljiv ili strog?
 - Dobar sudac je pravedan. Ja sam uvijek davao svoj maksimum i bio pošten prema svima. Uvjeren sam da su to atributi dobrog suca.

Jeste li ikad donijeli pogrešne odluke zbog kojih ste kasnije žalili?
 - Žaliti je pogrešna riječ. Radije bih rekao da mi je bilo krivo što sam donio pogrešnu odluku.

Kako ste tada reagirali?
 - Dugo sam to analizirao i pitao se zašto sam donio pogrešnu odluku. Za svaku pogrešku postoji objašnjenje. Zašto sam napravio tu pogrešku? Je li razlog to što se nisam dovoljno dobro pripremio za utakmicu? To su bila pitanja koja sam sebi postavljao. Nakon toga, važno je zaboraviti na pogrešnu odluku. Ne smijete sebi dopustiti da vas to nadvlada. Nakon što donesete pogrešnu odluku, važno je vratiti se na teren jači nego prije.

Treba li se dobar sudac ispričati za pogrešnu odluku?
 - Zašto bih se ispričavao? Ja se ispričavam samo ako sam nešto napravio namjerno. Na kraju krajeva, dao sam svoj maksimum, pokušao sam donijeti ispravnu odluku, a napravio sam pogrešku.

Koja je vaša najjača osobina?
 - U potpunosti se posvetim zadatku i pokušavam uvijek dati svoj maksimum.

A vaša najveća slabost?
 - Jako mi je teško priznati pogrešku. Ako igrač promaši penal, suigrači ga tješe. Ako deseci tisuća ljudi viču na suca, on se nema kome okrenuti. Istina je da sudac mora imati debelu kožu. To je jedan od preduvjeta ako uopće želite postati sudac. Definitivno se morate znati nositi sa stresom.

Neki suci se ne znaju nositi s pritiskom i prisiljeni su odustati od suđenja...
 - U svakom aspektu života postoje određeni ljudi koji se bolje nose sa stresom nego drugi. Ako sudac sudi na najvišoj razini, on je već dokazao da se zna nositi sa stresom.

Kako ostati miran kad znate da ćete suditi utakmicu ne samo pred 80.000 ljudi na stadionu, nego i milijunima ljudi ispred tv ekrana?
 - Ne smijete dopustiti da vam to uđe u glavu. Sudac se mora naučiti nositi s važnošću utakmice. Ja sam uvijek pokušavao svakoj utakmici prići kao da se radi o normalnoj utakmici i suditi svaku utakmicu kao da se radi o finalu svjetskog prvenstva. Ovo drugo je očito puno teže.

Dakle, zapravo, morate ići protiv svojih prirodnih instikata?
 - Ja sam uvijek pokušavao suditi uz potpunu koncentraciju. Jednom sam sudio utakmicu između Manchester Uniteda i Real Madrida u srijedu, a tri dana kasnije utakmicu talijanske Serie B. To je nešto na čemu sam morao raditi.

Tko su bolji glumci, igrači ili suci?
 - Sudac ne smije biti glumac - on mora biti iskren. Ako se sudac pretvara da je nešto što nije, to odmah primijetite.

Što je najgora stvar koju igrač može napraviti na terenu?
 - Definitivno simuliranje, a kad to kažem, mislim pokušavati ostvariti određeni cilj na prevaru. Ne samo da varate suca i protivnika, nego i navijače. Namjerno iskrivljavati rezultat nema nikakve veze s pobjeđivanjem. Tom aspektu igre treba posvetiti više pozornosti.

Ne proključa li vam krv kad vidite da igrač tijekom utakmice više puta simulira?
 - Ne, ne smijete sebi dopustiti da vam krv proključa, ali igraču treba pokazati žuti karton.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Kad smo vas tražili za prvi intervju prije desetak godina, vaš telefonski broj je još uvijek bio u imeniku. Danas vas je puno teže kontaktirati.
 - Znam i žao mi je zbog toga, ali određene okolnosti su to učinile nužnim.

Koje okolnosti?
 - Nažalost, imao sam neugodna iskustva primanja anonimnih prijetnji kad su mi slani meci. Tada sam dobio policijsku zaštitu, a svaki moj korak je bio pod strogim nadzorom.

U Italiji su vas štitili na sličan način kao i državnog tužitelja koji je provodio istragu protiv mafije.
 -  Više-manje. To nije bilo ugodno iskustvo. Nije lijep osjećaj izlaziti iz kuće pod pratnjom dvojice policajaca.

Tko vam je prijetio?
 - Nikada nisu uhvaćeni. Prijetnje su na kraju prestale, ali žalosno je da se takve stvari događaju u nogometu.

Postali ste zvijezda među sucima, ali zbog toga što suci u Italiji nisu profesionalci, kao u većini drugih država, imali ste i drugi posao.
 - Radio sam puno godina kao samostalni financijski savjetnik za banku, što je bilo kompatibilno s mojim sudačkim poslom.

Sudac mora biti jednako fizički spreman kao i igrači. Statistike pokazuju kako igrači trče u prosjeku između 10 i 11 kilometara po utakmici, dok suci pretrče između 10 i 12 kilometara. Glavna razlika je u tome što igrači treniraju svaki dan, dok mnogi suci dane provode u uredima. Je li to pošteno?
 - Sucima treba vremena da se pripreme, ne samo fizički. U većini država suci su plaćeni po utakmici. U nekim državama zarađuju više, u nekim manje, ali važno je da sudac ima dovoljno vremena pripremiti se za utakmicu najbolje što može. Jasno, pripreme počinju puno prije utakmice, a ne treba ni napominjati da sudac mora biti i dovoljno plaćen za vrijeme koje provede pripremajući se za utakmicu.

Sada imate 54 godine, ali i dalje se činite nevjerojatno dobro fizički spremnim.
 - Pokušavam ostati u formi, ali to nije uvijek lako uz toliko putovanja koliko imam. Ipak, nije da se jednostavno zapustite. Ja živim uz more i volim otići trčati po plaži.

Nakon što ste prestali suditi postali ste predsjednik UEFA-inog odbora za suce. Dovodi li to do rivaliteta među bivšim kolegama, kao što je Massimo Busacca, koji je predsjednik FIFA-inog odbora za razvoj suđenja?
 - Ni najmanje. Massimo i ja još uvijek imamo sjajan odnos. Čak smo išli zajedno i na ljetovanje s obiteljima. Zbog toga danas s njim puno lakše razmjenjujem mišljenja. Jako sam sretan zbog toga.

Ima li još propusta u pravilima koje bi trebalo ispraviti?
 - Ima određenih propusta.

Možete li opisati jedan od njih?
 - Recimo da igrač napravi prekršaj i dobije žuti karton. Prilikom prekršaja također ozlijedi protivničkog igrača, koji zbog toga mora napustiti igru kako bi mu se ukazala pomoć. Čim on napusti teren, igra se nastavlja i momčad koja je počinila prekršaj ima brojčanu prednost. U sportskom smislu, to nije pošteno. Momčad koja je počinila prekršaj se tako u osnovi nagrađuje, jer mogu nastaviti igrati s igračem više. Imalo bi više smisla kad bi se pravila promijenila na način da igrač koji je napravio prekršaj mora napustiti igru do trenutka dok se ozlijeđeni igrač ne mogne zajedno s njim vratiti na teren.

Zašto tako puno sudaca žmiri na pogrešno izvođenje lopte iz auta? Rijetko koji igrač stoji s obje noge na terenu i drži loptu s obje ruke iza glave.
 - Pravila su prilično jasna. Nekad sudac zna biti manje strog u tim situacijama, jer se na ubačaje iz auta ne gleda kao na posebno važne trenutke u utakmici.

Dakle, sudac mora imati iznimnu sposobnost kako bi interpretirao pravila igre na pravi način.
 - Da, mora.

K tome, dobar sudac mora imati kompletnu samokontrolu i i razumijevanje za tuđe pogreške.
 - I to je točno.

Znači li to da dobar sudac mora biti i dobar psiholog?
 - To je malo pretjerivanje, ali kao sudac morate imati određeni uvid u ljudsku prirodu. Morate znati čitati jezik tijela igrača i znati kako tretirati ljude na primjeren način. Na primjer, ako stojim preblizu igraču ili ga čak dodirujem, ugrožavam njegov osobni prostor. To može biti samo kontraproduktivno, tako da treba paziti da ne prilazite previše blizu igraču.

Jeste li studirali psihologiju?
 - Ne, ja sam studirao ekonomiju, ali sam pročitao nekoliko knjiga o toj temi.

Može li sudac sebi dopustiti da bude osjećajan?
 - Ako pod osjećajan mislite da sudac treba pokazati određenu strast, onda da, treba biti osjećajan.

Možete li objasniti zašto bi bilo tko sa svim tim kvalitetama bio spreman prihvatiti skromnu plaću i veliki stres na redovnoj osnovi?
 - Nema potrebe žaliti suce zbog stresa kojemu su izloženi. Razgovarajmo malo o prednostima tog posla. Mnogi aspekti su takvi da u njima iznimno uživate. Ja sam dijelio teren s nekim fantastičnim igračima i imao sam privilegiju suditi vrhunske utakmice. Nakon finala Svjetskog prvenstva između Brazila i Njemačke 2002. godine dobio sam medalju od predsjednika FIFA-e Josepha Blattera. Za suca je to ekvivalentno osvajanju Svjetskog prvenstva kao igrač.

Ipak, teško je zamisliti da netko vlastitom voljom odabere biti sudac.
 - Ja to nisam učinio. I ja sam bio nogometaš i kad mi je bilo 17 godina nekoliko ljudi mi je reklo da imam talent za suđenje. Smatrali su da imam nevjerojatnu sposobnost donositi odluke u djeliću sekunde i opravdati ih starijim igračima. Do današneg dana sam zahvalan ljudima koji su mi dali taj savjet.

Hvala vam što ste imali strpljenja tijekom intervjua. Sigurno je to ono što vas je učinilo najslavnijim sucem na svijetu.
 - Mogu li biti iskren?

Naravno.
 - Nije bilo lako.


S Pierlugijem Collinom je razgovarala Doris Ladstaetter.