{mosimage}Hladnog i vjetrovitog jutra u cetvrtak proteklog tjedna momcad njemackog bundesligaša TSG 1899 Hoffenheima je trenirala u trening centru Sinsheim pod vodstvom trenera Ralfa Rangnicka. Pripremali su se za utakmicu protiv Frankfurta proteklog vikenda, u kojoj su na kraju slavili pobjedu rezultatom 2:1. Sa ta tri osvojena boda došli su na drugo mjesto bundesligaške ljestvice.

To je gotovo nevjerojatan ucinak s obzirom na klupsku povijest. Ranih devedesetih, kad ih je kupio softverski magnat Dietmar Hopp, Hoffenheim je bio amaterska momcad. Prije samo devet godina bili su u šestoj ligi. Ali Hopp, koji je bio igrac u mlaðim kategorijama kluba, je puno investirao i svoju momcad odveo sve do Bundeslige.

Veliki dio uspjeha Hoffenheima može se pripisati mladosti, buduci da imaju u prosjeku najmlaðu momcad u ligi. Jedan od tih mladih nogometaša je i bosanskohercegovacki reprezentativac Vedad Ibiševic, trenutno prvi strijelac Bundeslige sa sedam postignutih golova.

Roðen u Vlasenici, 24-godišnji nogometaš i njegova obitelj su preselili u St. Louis kada mu je bilo 16 godina, a prije toga su kratko vrijeme proveli u Švicarskoj, gdje mu je FC Basel ponudio profesionalni ugovor. U Missouriju je bio clan poznatog i jakog omladinskog kluba Busch. Njegov tadašnji trener, Mike Turner, rekao je da je nakon prvog treninga u Ibiševicu vidio veliki talent.

Nakon srednje škole Ibiševic je godinu dana pohaðao sveucilište u St. Louisu, a 2003. godine je zahvaljujuci 18 postignutih golova bio proglašennajboljim debitantom u NCAA-u. Sljedeceg ljeta je pozornost na sebe privukao sjajnim igrama u mladoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, nakon cega je potpisao ugovor sa Paris St. Germainom, na cijoj je klupi sjedio Vahid Halilhodžic, ali ubrzo je preselio u Dijon.

2006. godine je potpisao za njemackog drugoligaša Alemannia Aachen, gdje je proveo godinu dana, da bi u ljeto 2007. godine stigao u Hoffenheim.

Kako je tocno došlo do toga da završite u Hoffenheimu? Uprava Aachena je bila ljuta zbog nacina na koji ste otišli.
"Pa, Hoffenheim mi je poslao ponudu koju je bilo jako teško odbiti. Izuzetno sam sretan što sam ovdje. Klupsko osoblje je sjajno, klupske prostorije i tereni su prvoklasni, a navijaci su predivni."

Prošle sezone, dok ste bili u drugoj ligi, imali ste problema sa opravdavanjem reputacije strijelca, jer ste zabili samo pet golova. Ove godine ste vodeci strijelac Bundeslige. Što se promijenilo?
"Da, prošle sezone jednostavno nisam imao samopouzdanja. Nakon što sam propustio nekoliko velikih prilika poceo sam sumnjati u sebe. Nakon sezone i nakon odmora sam sebi obecao kako cu biti u potpunosti koncentriran, znao sam da još uvijek imam kvalitet i da cu postati bolji igrac. Ove sezone mi se vratilo samopouzdanje i sve je kako treba. Sada sam u dobroj formi, a momcad igra odlicno zajedno. Imamo momcadskog nutricionista i fizioterapeuta koji mi daju savjete i pomažu. Do sada nisam imao ozljeda i u vrhunskoj sam kondiciji."

Što mislite, kakve su šanse reprezentacije BiH da se u skupini pored Španjolske i Turske kvalificira na Svjetsko prvenstvo 2010.?
"To je teška skupina. I Turska i Španjolska su jake momcadi. Natjecanje je tek pocelo i svašta se može dogoditi. Naša obrana i dalje napreduje, ali naša snaga je u napadu. Gotovo cijela momcad igra u najjacim europskim ligama. Izgubili smo 1:0 od Španjolske, ali imali smo svoje prilike. Pobijedili smo Estoniju rezultatom 7:0."

Zajedno sa obitelji si došao u Sjedinjene Države još kao tinejdžer. Kako je do toga došlo?
"Nakon rada moji su roditelji teško pronalazili posao, a financijska situacija je bila ocajna. Preselili smo u Švicarsku, a onda nam se ukazala prilika da odemo u Sjedinjene Države i iskoristili smo je. Moja obitelj još uvijek živi u St. Louisu, a ja ih posjecujem što cešce mogu. Odlazak u USA je bio dobar izbor i za mene i za moju obitelj."

Što mislite o nogometu u Sjedinjenim Državama i jeste li razmišljali o igranju u tamošnjoj ligi i za njihovu reprezentaciju?
"Kada sam tek došao tamo vidio sam samo stadione za bejzbol i americki nogomet, bio sam razocaran što nogomet nije toliko popularan u Sjedinjenim Državama. Ali, nisam mijenjao svoje planove oko toga da postanem profesionalni nogometaš i samo sam nastavio raditi još jace. Tamo mi je bilo sjajno u omladinskoj momcadi, ali nisam nikada razmišljao o tome da zaigram u MLS ligi, ali nisam imao ni ponuda od tamošnjih klubova. O reprezentaciji i jesam i nisam razmišljao. Imao sam zelenu kartu, ali ne i americko državljanstvo. Ali najvažnije od svega je to da mi nisu dali ponudu u pravom trenutku, iako je bilo kontakata."

Jeste li u kontaktu sa svojim prijateljima u USA i BiH?
"Naravno, cesto posjecujem obitelj, a u kontaktu sam s njima i preko interneta. Isto vrijedi i za moje prijatelje iz djetinjstva iz BiH. Oni prate moj napredak u Njemackoj, a vidimo se svaki put kada doðem u BiH na utakmice reprezentacije."

Živjeli ste u pet razlicitih država, u kojima se govore cetiri razlicita jezika. Je li to zbunjujuce?
"Jedna od stvari na koje sam najviše ponosan jeste to što sam naucio govoriti toliko razlicitih jezika. Puno je lakše živjeti kad možete komunicirati na jeziku koji se govori u odreðenoj državi."

Kako je živjeti u ruralnom dijelu pokrajine Sinsheim? Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
"Tiho, jako tiho. Nema puno toga što vam može privuci pažnju, ali ljudi me prepoznaju cešce nego ranije."