Bivši nogometaš i otac aktualnog nogometaša Rome i talijanskog reprezentativca Danielea, Alberto De Rossi, danas je trener mlade momčadi ovog talijanskog prvoligaša i čovjek koji je jako dobro upućen u događanja i planove ovog kluba. Za Bleacher Report je podijelio svoja razmišljanja o sadašnjosti i budućnosti Rome.

Trening park i administrativno sjedište Rome udaljeni su od stadiona Olimpico dvadesetak kilometara, odnosno dvadesetak minuta vožnje uskim prigradskim ulicama okruženim živicama, ponekom zalogajnicom i ne puno više toga. Kompleks je zaštićen od znatiželjnih očiju visokim zidovima i osim činjenice da se susjedni trg - ili bolje reći autobusno stajalište - zove po Dinu Violu, predsjediniku kluba tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ništa je ukazuje na činjenicu da je taj neprimjetni dio rimskog predgrađa dom jednog od najslavnijih nogometnih klubova u Europi.

Centro Sportivo Fulvio Bernardini je dobio ime po jednom od prvih klupskih heroja, rođenom Rimljaninu, koji je klubu pristupio godinu dana nakon osnivanja i bio zvijezda kluba tijekom kasnih dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. To je prikladna posveta, jer gotovo devedeset godina nakon što je Bernardini prvi put obukao dres Rome, veći dio centra je posvećen pokušajima da se otkrije sljedeći lokalni dječak koji će krenuti stopama domaćih heroja, poput Bruna Contija, Agostina Di Bartolomeia, Francesca Tottija, Danielea De Rossija i Alessandra Florenzija.

Priču o tome logično je bilo potražiti od trenera koji je na čelu jedne od najuspješnijih mladih momčadi u Italiji. Malo ljudi u Italiji vjerojatno zna što je sve potrebno kako bi jedan mladi igrač preuzeo odgovornost u prvoj momčadi toliko dobro kao Alberto De Rossi. Jer, ne samo da je trener Romine Primavere (U-20 momčadi), nego je i otac Danielea, Rominog svjetskog prvaka.

Na dan intervjua De Rossi senior je nervozan, ne zbog pitanja na kakva je već naviknut odgovarati, nego zbog toga što iščekuje ždrijeb za sljedeću fazu Lige prvaka za mlade, natjecanja koje prema njemu ima veliki značaj. Romina Primavera se u ovo natjecanje plasirala zahvaljujući činjenici da je seniorska momčad izborila plasman u LIgu prvaka, ali za razliku od momčadi Rudija Garcije, De Rossijevi momci su završili kao drugoplasirani u svojoj skupini, ispred Bayerna i CSKA, a iza Manchester Citya.

Ždrijeb je bio relativno blagonaklon prema Romi, jer su izbjegli potencijalna duga putovanja u udaljene dijelove kontinenta. No, čeka ih težak posao, jer u osmini finala igraju protiv kluba koji ima sličan pedigre kad se radi o razvoju mladih igrača: Ajaxa.

"Mislim da je UEFA-ina Liga prvaka nešto što bi trebalo biti obvezno. Za talijanske klubove i one u drugim zemljama, za mlade igrače ovdje u Italiji i drugdje. Doista vjerujem da je to nešto što apsolutno pomaže u formiranju igrača. To igračima daje drugačije iskustvo, priliku da igraju protiv momčadi koje igraju na potpuno drugačiji način, koje imaju drugačiju filofoziju, drugačiju strukturu.

Mi smo imali doista tešku grupu, ali također i vrlo edukativnu. Igrali smo protiv tri potpuno različite vrste momčadi. Za mlade igrače je sjajno da imaju takvo iskustvo. I po mom mišljenju bi trebalo biti obvezno. Znam da je to teško organizirati, ali vjerujem da je to vrijedno, ne samo za igrače, nego i za trenere, da se suoče s različitim idejama, stilovima, formacijama.

Bayernovi igrači su svi niski, tehnički odlični. Cityevi su doista fizički snažni i igraju s puno agresije. CSKA vas čeka i onda napada iz kontranapada. Uvijek nešto drugačije."

To je praksa o kakvoj većina mladih igrača može samo sanjati. Susreti s različitim tipovima igre, zajednička putovanja i borba za međunarodni trofej ih priprema za nogometnu karijeru na način na koji jednostavni treninzi, pa čak ni nacionalne lige, nikad ne bi mogli.

De Rossi to pojašnjava jednostavno: "Ta razlika između igranja u omladinskoj školi i prvoj momčadi je ogromna. Ovdje u Italiji mi, nažalost, još uvijek to nismo uspjeli premostiti. Druge zemlje su to donekle uspjele napraviti, ali oni imaju te kategorije koje su nešto između Primavere i seniorske momčadi. Ili imaju rezervnu momčad, li imaju B momčad koja igra u nekoj nižoj ligi. Bilo kako bilo, to mladim igračima daje drugačije iskustvo.

U Španjolskoj puno klubova ima druge momčadi u trećoj ligi, gdje se normalno natječu i ako pobijede, ulaze u drugu ligu. OK, ako osvoje drugu ligu, neće ući u prvu, kao na primjer Barcelona, ali mladi igrači igraju klasično prvenstvo.

Naše kolege u reprezentacijama to također osjete. Na primjer, kad talijanska U-19 reprezentacija igra protiv neke druge reprezentacije, u kojoj 15 ili 16 igrača već ima iskustvo igranja u važnom seniorskom natjecanju na klupskoj razini, a naši igrači još igraju u Primaveri. Razlika je ogromna. Zamislite igrača koji prelazi iz Primavere u seniorsku momčad u Serie A - to je gotovo nemoguće."

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Kao dugogodišnji djelatnik kluba, De Rossi je proživio puno uspona i padova Rome tijekom godina i ne skriva svoje uzbuđenje zbog novih ideja i nove energije koje su novi vlasnici kluba donijeli u klub nakon teškog razdoblja.

"Doživio sam dva različita vlasnika: prvo obitelj Sensi, prvi Franco, a onda njegova kćerka Rosella, a sada je tu James Pallotta. Pod vodstvom obitelji Sensi smo doživjeli neke sjajne trenutke, i na juniorskomi na seniorskom planu. A sada, gospodin Pallotta uvodi revoluciju u sve - u klubu ima toliko puno energije, on je poput vulkana! Rade na tome da se klub 'internacionalizira', također i na razini Primavere. Doista to možete osjetiti, postoji velika želja za napretkom.

Samo prošle godine, u siječnju smo bili u Vijetnamu, pa smo u srpnju išli na turnir u Južnoafričku Republiku, onda Moskva, Manchester i Minhen. Sljedeće putovanje će biti u Orlando. Tu je bio i Viareggio Cup, Coppa Italia, prvenstvo - zamislite kakvo je to iskustvo za momke. A također i za nas trenere, to je prelijepo!

Momci imaju jednako obveza kao i profesionalni nogometaši, možda čak i više! Ja im svaki dan govorim koliko su sretni zbog toga. Nije to samo iskustvo na tehničkoj i taktičkoj razini, nego i na kulturalnoj. Na primjer, kad smo bili u Vijetnamu, u Ho Chi Minhu, otišli smo posjetiti ratni muzej i to doista učini da se zamislite. Onda, igrali smo pred 25.000 navijača, što je bilo sjajno.

U Durbanu je bilo isto tako. Posjetili smo škole i vidjeli kako ljudi tamo žive. To ovim momcima otvara pogled na svijet, to nije samo putovanje, hotel i utakmica. Primavera mora biti više od obične nogometne momčadi za ovu djecu. Tu treba biti nešto više od nogometa. Vidjeti tu školu u Južnoj Africi, punu ponosnih, sretnih ljudi, iako nemaju gotovo ništa. To je iskustvo koje igrači mogu ponijeti sa sobom u svoje svakodnevne živote. Na taj način, kad se vrate u Rim i susretnu se s nečim što im se ne sviđa, mogu se nositi s tim na bolji način."

Jasno je da za De Rossija rad u Primaveri znači izgrađivanje karaktera mladih ljudi jednako koliko i stvaranje profesionalnih nogometaša. To ipak ne znači kako njegov cilj nisu i pobjede na nogometnom terenu - on ipak iza sebe ima dva naslova prvaka Italije - ali umjesto da to naglašava, on nastavlja priču o tome kako u životu ima i drugih važnih stvari osim trofeja.

"Pravi uspjeh znači slanje igrača u prvu momčad. To se može činiti banalnim ili retoričkim odgovorom, ali je istina. To predstavlja iznimnu satisfakciju i vrlo je emocionalno. Radili ste s tim momkom dvije ili tri godine i sjećate se svega - problema koje je imao, razvoja. Taj trenutak kad on izađe na teren u dresu prve momčadi - to je nevjerojatno."

Alessandri Florenzi je najnovija zvijezda koja je iz Primavere preselila u Trigoriju, ali čak ni on nije tek tako lako napravio tu tranziciju. 2011. godine je otišao na posudbu u Crotone, klub iz Serie B smješten u Calabriji, daleko na jugu Italije. Tamo je bio standardan u prvih jedanaest, a čak je doprinio s jedanaest golova te sezone.

Puno se nade polaže u Alessija Romagnolija, koji je 2012. godine debitirao kao sedamnaestogodišnjak pod vodstvom Zdeneka Zemena. On je trenutno na posudbi u Sampdoriji, gdje redovno igra.

"U posljednjih deset godina je vjerojatno bilo svega trojica ili četvorica igrača koji su bili spremni preći izravno iz Primavere u prvu momčad. Razlog tome je ta razlika koju sam spomenuo, ali činjenica je i da trenutna atmosfera ne pomaže. Svi žele igrača koji je potpuno spreman, koji ne pravi pogreške, čak ni jedno pogrešno dodavanje.

Ja ne mogu suditi o tome je li odnos isti i u drugim zemljama, ali u drugim zemljama vidim mlade igrače u seniorskim momčadima, a ne vjerujem da ti mladi igrači u drugim zemljama ne prave pogreške. Vjerujem da drugi prihvaćaju njihove pogreške i imaju strpljenja. U Italiji strpljenja nema. Ali, što može biti ljepše od toga? Igrač, odgojen u vlastitoj omladinskoj školi, možda čak i rođen u gradu? To je fantastična ideja." zaključuje De Rossi.

{adselite}