Još otkako je bio dijete, Daniel Alves je osjećao kako će jednog dana postati slavan. Oni koji ga dobro poznaju potvrđuju kako je znao vježbati potpis kako bi bio spreman za vrijeme kad bude morao dijeliti autograme. Sada, s 32 godine, Brazilac se može osvrnuti iza sebe i potvrditi da je ostvario svoje snove.

Ili barem većinu njih. Dobro upoznat sa slavom, desni bek Seleçãoa i Barcelone mora živjeti i s tamnom stranom svoje profesije. U razgovoru za službeni magazin FIFA-e, Brazilac je komentirao brojne teme, uključujući mogući povratak u klub u kojem je započeo karijeru, ali i stanje brazilskog nogometa i ključne faktore za uspjeh Enriqueove Barcelone.

Dani, živite u Španjolskoj već 13 godina. Koliko je to utjecalo na vašu osobnost i što vam najviše nedostaje iz Brazila?
- To je imalo prilično veliki utjecaj, naravno. U Europi sam prešao iz adolescencije u odraslu dob i ovdje sam iskusio vrlo značajnu evoluciju i kao osoba i kao igrač. Mislim da je dolazak u Europu bio prava odluka. Iz Brazila mi najviše nedostaju ljudi, to koliko su strastveni, kako izražavaju emocije na utakmicama. Ovdje smo naviknuti na nešto drugo, na smireniji način pokazivanja podrške, no ne i manju privrženost. Ali, naviknete na to, jer radite ono što volite i ne razmišljate previše o tome.

Brazilski igrači sve mlađi odlaze u inozemstvo: je li to pozitivan ili negativan trend?
- Negativan, iako je jasno da igrači to rade zbog brige za svoje obitelji, zbog stabilnosti. Danas u Brazilu ta stabilnost ne postoji. Klubovi nisu dobro organizirani kako bi zadržali te igrače, zbog čega oni odlaze u potrazi za nečim boljim ili za sigurnijom karijerom.

Postoji osjećaj da, možda zbog tog odljeva mladih talenata, brazilski i argentinski nogomet proizvode manje igrača svjetske klase nego u prethodnim desetljećima. Slažete li se?
- Složio bih se, dijelom. Reprezentacija je odraz nogometa u svojoj zemlji, a i Brazil i Argentina su zaslužili poštovanje zbog onoga što su postigli. Nakon toga, ipak, nogomet je evoluirao, a mi smo zaostali. Mi smo u procesu pokušaja napredovanja svakog dana, borbe za sposobnost natjecanja na najvišoj razini. Ali, na kraju dana, naši igrači igraju u najvećim svjetskim ligama i jasno je da bismo željeli i da naša reprezentacija bude na samom vrhu.

Kad spominjemo mladost u Brazilu, jasno je da je vas uvijek privlačila ideja da budete slavni. Je li istina da ste kao dječak vježbali potpisivanje autograma?
- Da! (smijeh) Znao sam da ću se posvetiti ili glazbi ili nogometu, a u svakom slučaju bih trebao potpisivati autograme. Nisam očekivao da će se stvari razviti ovako kako jesu, da ću igrati za veliki klub i za reprezentaciju Brazila... Moji snovi su bili manji od toga, ali sve je ispalo nevjerojatno dobro.

S obzirom da je tako, postoji li nešto što ne volite kad je u pitanju 'biti Dani Alves'?
- Naravno. Ne volim puno toga što okružuje nogomet. Volim sport kao takav, ali trenutno je previše tabloidnog novinarstva i to izvlači dio zadovoljstva iz igre. Uvijek smo u središtu uragana. Određeni tipovi novinara nam sude i stvaraju predrasude. Nekad je interes privlačilo ono što se događa na terenu, sada ga privlači ono što se događa izvan terena.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

U tom kontekstu, čini se da ste sada puno buntovniji nego prije. Zašto je to tako?
- Jer sam se pomalo umorio od svega. Uživam puno više pričati o nogometu, o onome što igrači rade na terenu. Igrači zarađuju svoje plaće i njihovo je pravo natjecati se kako bi osvajali stvari na terenu, a ne izvan njega. Ali onda, kad izrazite svoje mišljenje, nekima se to ne sviđa, jer su ljudi sposobni primati samo pohvale, nikad kritike. Čak i kad se radi o vašem skromnom mišljenju, znate? Ali ipak, ako ja mislim nešto, bilo to dobro ili loše prihvaćeno, ja ću to uvijek reći. Ja sam slobodan čovjek i slobodan sam reći svoje mišljenje.

Držimo se onda nogometa. Mislite li da je ovo najbolja momčad Barcelone čiji ste dio bili?
- Vidjeli smo nekoliko nevjerojatnih verzija ove momčadi u posljednjih pet ili šest godina, kad su ljudi mislili da ne možemo nastaviti tako dalje, mi smo to napravili ponovno. To je ta nogometna stabilnost o kakvoj sanjate u karijeri. Mi smo zadržali svoju glad za uspjehom i to nas je dovelo tu gdje smo sada. Svjesni smo da se i naši protivnici pripremaju dobro i da nas mogu pobijediti, ali taj osjećaj i ta želja koju mi imamo se još dugo neće vidjeti kod neke druge momčadi. To je nešto jedinstveno, nevjerojatno. Za one koji su istinski strastveni kad je nogomet u pitanju, Barça je vrijedna divljenja.

Svjetla reflektora najviše su usmjerena na Lionela Messija, Luisa Suareza i Neymara, ali kako se Dani Alves tu uklapa?
- Kamere su usmjerene prema njima jer su oni sjajni! Ali kao što ja uvijek govorim, nogomet je kolektivna igra, ne radi se samo o napadačima. Ja bih kao primjer uzeo svog kolegu Javiera Mascherana, koji je imao nevjerojatno Svjetsko prvenstvo 2014. i mogao je biti u konkurenciji za najboljeg  igrača prvenstva... Ali, stvar je u tome da oni čiji je posao 'kvariti' protivničku igru nemaju isti utjecaj na medije. U nogometu, ja sam se uvijek prilagođavao onome što se traži od mene, što moji suigrači trebaju od mene. Ja sam momčadski igrač. Mi u Barceloni svi razmišljamo tako i to je ključ našeg uspjeha. Novinari imaju slobodu birati o kome će pisati, ali nitko ovdje nije egoist. Teško je sastaviti toliko zvijezda zajedno i da svi ostanu skromni, i zbog toga mi imamo momčad kojoj treba skinuti kapu.

Jednom kad to dođe do kraja, što je sljedeće za vas? Povratak u brazilski nogomet?
- Već sam obećao da ću završiti karijeru tamo gdje sam je i počeo (u Bahiji), kao zahvala ljudima koji su mi dali priliku da stvorim svoje ime u svijetu nogometa. Želim odigrati još jedno razdoblje tamo prije mirovine, ali razdoblje u kojem ćemo uživati i ja i oni. Pobrinut ću se da ostanem u formi kako bih se mogao vratiti i ne biti razočaranje! (smijeh) Ideja je da to bude zabavno za sve, a onda ću završiti karijeru.

A nakon toga, iz onoga što ste rekli, čini se malo vjerojatno da ćete ostati u svijetu nogometa, je li tako?
- Ja uživam u gatronomiji, glazbi i modi, tako da ću završiti u jednom od ta tri područja - ili u sva tri! To su stvari prema kojima osjećam strast, a ja radim samo ono prema čemu osjećam strast. To osjećam i prema nogometu, ali malo je vjerojatno da ću ostati uključen u nogomet. Puno je stvari oko nogometa koje mi se ne sviđaju, a ja uvijek idem tamo gdje se osjećam dobro i kao doma. Volim kad energija teče u pozitivnom smjeru, a ne u smjeru vanjskih interesa.