Statistike nisu davale Barceloni puno šanse. Kladioničari su se okrenuli protiv njih. Ljudi su kritizirali klub, praktički su se pripremali pokopati ih. Nijedna momčad nije uspjela nadoknaditi zaostatak od 0:2 iz prve utakmice u gostima u Ligi prvaka. Barcelona nikad nije dostigla zaostatak od 0:2 u europskim utakmicama. A Lionel Messi nikad nije iz igre zabio gol jednom talijanskom klubu.

Nije čest slučaj da Barcelona ili Messi trebaju dobru utakmicu kako bi utišali kritičare, ali ako je takva ikad postojala, dogodila se u utorak navečer. Vjerojatno, samo Barcelona može odigrati tako samouvjereno noseći toliki teret na plećima. Njihova snaga volje je iznimna. Nisu željeli nikakvu negativnu energiju: dođite nas podržati ili idite doma, poručio je Gerard Pique. I baš u trenutku kad su neki počeli vjerovati da Barcelona gubi svoju iskru - izgubili su, prije uzvratne utakmice protiv Milana tri od pet utakmica - Katalonci su pružili predstavu kojom su podsjetili svijet da su još uvijek sposobni za najviše domete.

Nije to bio samo trenutak u kojem je Barca bila Barca. Jordi Roura je rekao isto. "Pobijediti Milan rezultatom 4:0 nije normalna stvar ni za koga, čak ni za Barcelonu. Oni su sjajna momčad i jako su nam otežali život." rekao je novinarima pomoćni trener. Ta je utakmica bila pravi pokazatelj trenutnog stanja oba kluba: moglo se zaključiti kako Barcelona i dalje može igrati vrhunski, i da Milan još ima puno posla pred sobom.

Messiju je trebalo pet minuta da zablista - njegov prvi gol je proizvod niza brzih dodavanja, dva kratka dodira, male promjene pravca i savršeno preciznog udarca u gornji kut gola. A iako je zabio golove u sedamnaest uzastopnih ligaških utakmica, ovaj je bio drugačiji. Kao i sljedeći, prizemni šut paralelan s vanjskom linijom šesnaesterca. Prestigao je Ruuda van Nistelrooya na listi najboljih strijelaca Lige prvaka svih vremena i sada je sam na drugom mjestu. Samo se Messija, sada strijelca 53 euopska gola i 33 gola u posljednje 32 utakmice, može kritizirati jer je postigao samo tri gola u tih pet utakmica pred ovaj susret na Nou Campu.

Ali ako razarajuća ljepota njegovih golova nije bila signal za promjenu mišljenja, onda konačni rezultati jesu: konačno gol protiv talijanskog kluba iz igre, konačno golovi na velikoj sceni i, da, razlog za vjerovati da je on i dalje najbolji. Teško je i zamisliti da bi par tjedana prosječne igre moglo tako intenzivno zasjeniti njegov status. Messi je protiv Milana ranije zabijao samo iz penala - tri puta - a u prvoj utakmici prije tri tjedna nije bio na svojoj razini. Možda dvadesetpetogodišnji čarobnjak može redovno zabijati samo slabijim španjolskim klubovima? Možda bi, da igra u Italiji, zabijao manje?

Odgovor je - ne.

Čak i pored relativno lošeg Milana u drugoj utakmici; Messi je pokazao da može zabijati protiv svakoga. Italija je do sada bila jedina zemlja koju nije pokorio. Sada je pokorio momčadi od Engleske, preko Iberijskog i Apeninskog poluotoka, do Njemačke i slavenskih zemalja. Messijev utjecaj doista ne poznaje zemljopisne granice. Jedna slika će uvijek trajati: omaleni Argentinac, kod postizanja prvog kola, okružen petoricom Milanovih igrača, odigrava dupli pas s Andresom Iniestom, prima loptu, brzo se pronalazi nekoliko centimetara slobodnog prostora i zabija gol.

On nije Mesija, nije božanstvo, ali Messi je zbog takvih stvari bolji igrač. A za nekoga čiji su standardi konstatno na tako visokoj razini, nevjerojatno je da bi mogao biti smatran i boljim nego što već jeste: čovjek s četiri Zlatne lopte, tri Lige prvaka i gomilom drugih titula.

Barcelona je, poput psa koji se hrani energijom svog vlasnika, onda jednostavno odradila ostatak posla. Messi je i dalje izvor samopouzdanja za njih. Ako on igra dobro, pobjede će doći. Jednako brzo kako su izgubili taj svoj sjaj, vratili su ga natrag. Katalonci su protiv Milana odigrali drugu utakmicu u nizu bez primljenog gola, nakon što im to prethodno u svim natjecanjima nije uspjelo trinaest puta zaredom.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri

Priče o njihovom padu su rasprave koje zapravo nitko ne bi trebao pokretati. Roura je, na kraju krajeva, u pravu. Barcelona uvijek u veljači osjeti određeni pad forme, kondicije i mentalne snage. Ni najveće dinastije nisu pobjeđivale svaku bitku, ali su često birale one prave kako bi dobile rat. Barcelona je napravila upravo to: u La Ligi imaju trinaest bodova prednosti, daleko od svake prijetnje, pa sada imaju taj luksuz da se mogu koncentrirati na europski trofej. Za Barcelonu bi od velikog značaja bilo zaustaviti madridski Real u pohodu na deseti naslov prvaka Europe, nakon što su od njih izbačeni iz Kupa Kralja, ostalo je još puno toga što Barcelona može postići.

Jer, da ih je milan izbacio iz Lige prvaka, za Barcelonu bi ostatak sezone izgubio sav značaj. Pobjeda nije bila toliko povijesna, koliko je bila nužna. Nitko se u budućnosti neće sjećati tog malog uspjeha koji su postigli time što su postali prva momčad Barcelone koja je napravila ovakav preokret. Ali, mnogi će se sjećati onog što naprave od sada. La Ligu će sasvim sigurno osvojiti, a ako uspiju osvojiti i četvrtu Ligu prvaka u osam godina, postat će momčad koja je definitivno vladala europskim nogometom u ovom razdoblju.

S druge strane je bio klub koji započinje stvarati svoju novu generaciju. I dok su u prvoj utakmici izgledali kao neočekivano iznenađenje, u utorak ih je realnost bolno prizemljila. Neiskustvo je glavni problem Milana, a oni koji su imali iskustva su iznevjerili očekivanja. Nakon utakmice veznjak Milana Mathieu Flamini je priznao kako su igrači bili nervozni. A to se moglo i vidjeti. Skrivali su se u pojedinim situacijama, gubili loptu gotovo istog trenutka kad bi je osvojili. Kad bi pogledali kapetana, Massima Ambrosinija, vidjeli su tridesetpetogodišnjeg čovjeka s 19 sezona iskustva preplašenog. Kapetan bi trebao inspirirati, voditi momčad svojim primjerom, smiriti i upravljati stadom poput pastira. Ambrosini nije napravio ništa od toga. Dušio je loptu i gotovo nijednom nije znao što bi učinio s njom.

I tako su se domine porušile, nijedan igrač Milana nije igrao tako smireno i samopouzdano kao tri tjedna ranije kad su sasvim zasluženo pobijedili Barcelonu. Postoji li neki razlog za tu uplašenost cijele momčadi? Ako ništa drugo, Milan je barem imao razloga biti hrabar - izgubili su samo jednu od jedanaest prethodnih utakmica u svim natjecanjima, od toga osam puta pobijedivši. Bili su momčad u najboljoj formi u Serie A, ali kao što je izbilo na površinu ovog tjedna, jedna od najmlađih. "Ovo iskustvo će nam koristiti u budućnosti." rekao je novinarima trener Massimiliano Allegri. "Proces izgradnje momčadi neće prestati zbog poraza." I to je istina. Ali izvedba na terenu, točnije nedostatak iste, ostavio je razloga za žal.

Postoji nešto što Allegri jednostavno ne može izvući iz svojih igrača, iako je, kao što je vodeći strijelac Milana Stephan El Shaarawy rekao za Sky Italia "Trener dobro pripremio igrače za momčad. Rekao nam je da ne budemo brzopleti, da budemo strpljivi i čekamo pravu priliku. Dobro smo prostudirali Barcelonu." Nekad su prepreke jednostavno previsoke, ali ispadanje u ovoj fazi natjecanja već postaje trend za Milan.

Pod Allegrijem je ovo treći put zaredom i četvrti put za Milan u posljednje četiri godine, da primaju četiri ili više gola u uzvratnoj utakmici knock-out faze natjecanja u Ligi prvaka. Jedina razlika u tom razdoblju je utakmica protiv Tottenhama na White Hart Laneu kad im je trebao gol za prolazak u četvrtfinale, ali je utakmica završila rezultatom 0:0. Ako se Milan priprema da postane nešto bolje - financijski odgovoran klub, temeljita organizacija, mlada momčad s pravcem razvoja - treba im i trener koji može izvući ono najbolje od njih kad najviše treba. Treba im kapetan koji se neće tresti kad dođe licem u lice protiv, istina, najbolje momčadi na svijetu. Treba im netko tko će izvući korist iz svog tog izobilja mladosti.

M’Baye Niang, osamnaestogodišnjak koji je dobio priliku zaigrati umjesto ozlijeđenog Giampaola Pazzinija, nikad nije trebao susresti se već kao tinejdžer s tako teškim zadatkom - zabiti gol na Nou Campu. Ali jeste, i pogodio je vratnicu. Niang tvrdi kako se nije uplašio - "Pomislio sam nakon toga samo jednom na pogođenu vratnicu, ali nakon pet minuta sam zaboravio na to." - rekao je novinarima, ali je ipak pokazao kako još uvijek nije spreman za takve izazove.

Otkako je Allegri došao u Milan, klub je osvajao trofeje u Italiji, pobjeđivao Inter i Juventus, ali to nije potrajalo. A u Europi samopouzdanje Milana je brzo nestalo. Igrali su jako dobro u prvoj utakmici protiv Barcelone, ali su u drugom susretu brzo nestali. Petljali su se s loptom. Pozvali su Barcelonu u svoj šesnaesterac. Nisu iskoristili svoje prilike. Kolabirali su. To je klub koji je u posljednje vrijeme napravio stvari koje nitko nije očekivao i nije napravio ništa kad se očekivalo da napravi neke stvari. Ako postoji promjena politike u klubu, trebala bi postojati i promjena mentaliteta.

Za Barcelonu nema alarma koji označava takve promjene. Oni su vratili poredak u pravo stanje. Trebalo je samo par loših utakmica kako bi ih se počelo preispitivati, ali samo jedna kako bi se shvatilo da ova momčad još uvijek ima ono što treba imati. Možda smo svi bili malo blesavi kad smo pomislili drugačije.

Autor: Anthony Lopopolo