Vjerojatno kao nijedna druga pozicija u nogometu ne prolazi tako brzu promjenu kao ona playmakera, ili - kao što bi ga bilo preciznije zvati u ovom trenutku - kreativnog veznog nogometaša. Ovotjedne utakmice Lige prvaka su zorno pokazale kako se mijenja interpretacija te pozicije.


Nakon njihove pobjede protiv Juventusa rezultatom 2:0 u redovima minhenskog Bayerna ih mogu mučiti samo dvije stvari: prvo da su uspjeli zabiti samo dva gola unatoč tako velikoj dominaciji na terenu i drugo da je Toni Kroos ozlijedio mišić i neće ga biti na terenu oko mjesec i pol dana.

Kroos je fenomen, možda i prototip modernog ofanzivnog veznog igrača, i dok Bayernu on neće previše nedostajati u završnici Bundeslige, budući da već i remijem protiv Eintrachta ovog vikenda mogu osigurati naslov prvaka šest kola prije kraja, a trebali bi bez njega i preskočiti Juventus u uzvratu, njegov izostanak će biti veliki problem u polufinalu Lige prvaka.

Dvadesettrogodišnji Kroos je samo pet godina mlađi od Wesleya Sneijdera, ali čak i u tjednu u kojem je morao napustiti teren nakon samo petnaest minuta igre, kontrast između njih dvojice bio je jasan. Sneijder je nekad izgledao kao budućnost ove pozicije, ali upravo u godinama kad bi trebao biti na igračkom vrhuncu, čini se kako je odlučio ponovno postati klasični playmaker. U srijedu na terenu nije izgledao dobro i nakon što je praktički dopustio Xabiju Alonsu da u prvom poluvremenu diktira tempo igre, na odmoru je morao napustiti igru. I sve to unatoč činjenici da je Fatih Terim u posljednjih nekoliko tjedana morao promijeniti cijeli sustav igre svoje momčadi kako bi stvorio mjesto za 'klasičnu desetku'.

Nasuprot tome, Kroos je dinamičan i naporno radi na terenu. On može igrati i defanzivnu i ofanzivnu poziciju u veznom redu svoje momčadi, na sredini ili na krilu. Mogao bi praktički igrati 'box-to-box' veznog igrača u 4-4-2 formaciji ako bi se od njega ikad zatražilo da igra nešto što se već čini zastarjelim. On je kreativan, prekida protivničke napade bez da je nasilan, fizički je snažan i zadržava loptu u svom posjedu bez mlataranja rukama. Njegova učinkovitost često je potcijenjena, što znači da vjerojatno i nije cijenjen onoliko koliko bi trebao biti.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


Kroosova statistika u Bundesligi ove sezone je izvanredna. Preciznost njegovih dodavanja je 89,7%, što ga stavlja na četvrto mjesto, a iznad njega su Dante, Roel Brouwers i Luis Gustavo - braniči ili defanzivni vezni, čija dodavanja uglavnom idu unatrag ili najbližem slobodnom igraču. Toni Kroos odigrava pasove koji donose probleme protivničkoj obrani, pa po utakmici u prosjeku ima 2,8 ključna dodavanja, što ga stavlja na treće mjesto u ovom poretku, a osam od tih dodavanja je dovelo izravno do golova, što ga stavlja na sedmo mjesto u ukupnom poretku.

Sportski direktor Bayerna Matthias Sammer je nakon pobjede protiv Hamburga rezultatom 9.2 proteklog vikenda - nakon koje je, ironično, kritizirao svoju momčad jer je primila dva gola - rekao kako se Bayern mora pretvoriti u stroj za pobjeđivanje utakmica. Kroos je u osnovi stroj za dodavanje, a odličan je i u izboru kome i kada dodati loptu i u provedbi tih ideja u djelo. S obzirom na činjenicu da je uvijek spreman i zatvoriti protivnika u defanzivnoj fazi igre, on je savršen za poziciju ofanzivnog veznog u Bayernu.

Ako je Kroos budućnost, a Sneijder prošlost, sadašnjost možda predstavlja dvadesetčetverogodišnji Mesut Özil. On zasigurno nema defanzivne kapacitete kakve ima Kroos, ali radi napornije od Sneijdera. U La Ligi ima jednu oduzetu i 0,5 presječenih lopti po utakmici, što je respektabilna brojka, posebno kad se uzme u obzir koliko je Real često dominantan na terenu, dok je njegov kreativni učinak protiv Galatasaraya bio izvanredan, iako mu je u tome pomogla i loša izvedba Felipea Mela, barem u prvom poluvremenu.

Özil u prosjeku ima tri ključna dodavanja po utakmici, po čemu je prvi u Španjolskoj, i ima devet asistencija. Glavna njegova razlika u odnosu na Kroosa je postotak uspješnih dodavanja, koji iznosi 83,3% i po čemu je tek na 40. mjestu u La Ligi, iako treba priznati da pokušava poslati nešto veći broj teških ključnih lopti u odnosu na Kroosa.

Do određene razine, naravno, način igre pojedinih igrača određuje i sustav u kojem igraju. Kroos se savršeno uklapa u Bayernov stroj, dok Özilu više odgovara nešto laganiji sustav Reala, u kojem mora uvijek misliti i o tome gdje je Cristiano Ronaldo - i zbog toga kako se ne bi svojim kretanjem poklapao s njim i zbog toga što Ronaldo neizbježno navlači dvojicu protivničkih igrača na sebe. Galatasaray, čini se, još uvijek nije pronikao u to kako igrati sa Sneijderom u momčadi - a jednako tako se mučio i u Interu u završnici svoje karijere u tom klubu. Njegovo vrijeme je prošlo, era Özila traje, a Kroosova tek počinje.

Autor: J.Wilson


{fshare}