{mosimage}Iako su do polovine natjecanja u talijanskoj Serie A ostala za odigrati još dva kola, tamošnji prvoligaši su vec na zimskom odmoru, a natjecanje ce nastaviti sljedeceg sijecnja sljedece godine. Ne treba puno više od brzog pogleda na ljestvicu da se utvrdi kako je najbolji posao u prvih 17 kola napravio aktualni prvak Inter, koji pred prvim pratiteljem, Juventusom, ima prednost od šest bodova.

Inter je u 17 utakmica ubilježio 13 pobjeda, tri remija i samo jedan poraz, ali onaj koji njihove navijace uvijek najviše boli - od gradskog rivala Milana. Jose Mourinho nije puno mijenjao u odnosu na proteklu sezonu, ne samo u igrackom kadru nego ni  u samoj igri, što je bilo sasvim dovoljno da se zadrži vrh ljestvice u Serie A, no nastupi u grupnoj fazi Lige prvaka pokazali su da ce se neke stvari ipak morati mijenjati ne želi li Inter i dalje biti jedan od najpoželjnijih protivnika u ždrijebu knock-out faze ovog natjecanja. Igru Intera i dalje nose iskusni veznjaci Zanetti, Cambiasso i Stankovic, sa Ibrahimovicem i bez njega to nije ista momcad, a ove jeseni se istaknuo i brazilski reprezentativac Maicon na desnom boku. Muntari se pokazao dobrom investicijom, Mancini je bio koristan, a Quaresma preskupo placenim cirkusantom, kojega cak ni cvrsta Mourinhova ruka nije uspjela uklopiti u momcad na nacin da radi za dobrobit cijelog tima.

Juventus je napravio i više od ocekivanja u dosadašnjem dijelu sezone, posebno kada se zna da ih je cijele jeseni pratio veliki peh sa brojnim ozljedama kljucnih prvotimaca. Od pristiglih pojacanja najbolje su svoju priliku iskoristili Amauri, Melberg i vratar Manninger, dok je Poulsena zaustavila ozljeda upravo kada se ustalio u momcadi. Prvo ime Juventusa i dalje je Alessandro del Piero, a istaknulo se i nekoliko mlaðih igraca, kojima se nenadano ukazala prilika za igru, posebno u drugom dijelu jeseni.

Milan je nakon 17 kola svakako u boljoj situaciji nego prošle godine u isto vrijeme, ali navijaci tog kluba teško se zadovoljavaju trecim mjestom, posebno kada se zna kakva sve velika imena nose dres tog kluba. Od igraca koji su ovog ljeta došli u klub najstandardniji je bio vratar Abbiati, koji je definitivno zacementirao svoje mjesto meðu vratnicama, Ronaldinho se još uvijek prilagoðava na talijanski nogomet, iako je u nekoliko navrata podsjetio na svoje najbolje dane, od kojih je ipak još uviek predaleko. Zambrotta je zauzeo standardno mjesto na desnom boku, dok su najveca razocaranja Shevchenko i Flamini - dvojac koji je iz engleske lige stigao bez odštete pokazao je upravo onoliko koliko je i placen. Veliki problem treneru Ancelottiju prave i stalni problemi s ozljedom Brazilca Kake, koji nikako da uhvati kontinuitet nastupa, a ocito je kako momcad Rossonera još uvijek ovisi o njegovoj inspiraciji.

Fiorentina je napravila onoliko koliko se od nje i ocekivalo, zadržala je svoje mjesto u vrhu i još uvijek je na poziciji koja vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka, kao i prošle sezone. Momcad je uglavnom slicna kao i prošle sezone, pojacanjem se pokazao tek Alberto Gilardino, koji podsjeca na svoje dane iz Parme, a mladi Jovetic tek se treba nametnuti i dokazati zašto je placen osam milijuna eura.

Jedno od ugodnijih iznenaðenja ove jeseni je momcad Napolija, koja je na kraju ipak zauzela tek petu poziciju, iako je možda mogla i stepenicu dvije bolje, gdje bi možda i bila da u posljednjem kolu nisu morali igrati bez svog najboljeg nogometaša ove jeseni, slovackog reprezentativca Mareka Hamšika, koji je utakmicu protiv Torina propustio zbog šoka koji je doživio kada su ga na ulicama Napulja presreli i opljackali naoružani pljackaši. Uz Hamšika, istaknuo se argentinski napadac Ezequiel Lavezzi, no tajna uspjeha leži u sjajnom timskom duhu i uigranosti momcadi.

Titula najugodnijeg iznenaðenja jeseni ipak pripada Genoi. Momcad koja se tek vratila u društvo najboljih na ljeto je doživjela potpunu rekonstrukciju, ali novopridošli igraci, predvoðeni Diegom Militom odlicno su se uklopili i Genoa novu godinu docekuje na šestom mjestu sa 29 osvojenih bodova.

Lazio je solidno poceo sezonu, ali kako vrijeme odmice sve je bliže sredini ljestvice i prosjecnosti iz kakve ne izlaze vec nekoliko sezona. Ozljedu prvog napadaca i kapetana momcadi Rocchija dobro je iskoristio Zarate, no sve je ocitije kako Lazio nema momcad koja može do kraja ostati u konkurenciji za mjesto koje vodi u Ligu prvaka.

Epitet jednog od najugodnijih iznenaðenja svakako pripada i Cataniji. Ekipa koja se vec godinama bori za goli život u društvu najboljih od jeseni se oprašta na sedmom mjestu, sa 25 osvojenih bodova. Prije pocetka sezone vjerojatno bi i najveci optimisti potpisali bez razmišljanja desetak bodova manje.

Atalanta je dobro iskoristila svoje dobre igre na domacem terenu i zadržala se u gornjem dijelu ljestvice, slicno kao i Palermo.

Najvece razocaranje svakako je Roma, koja je u sezonu ušla katastrofalno i dugo bila pri samom dnu ljestvice. Sa povratkom na teren Francesca Tottija zaredali su i nešto bolji rezultati, ali do kraja su uspjeli osvojiti samo 23 boda. Roma još uvijek ima jednu utakmicu manje, ali i sa eventualnom pobjedom protiv Sampdorie u tom susretu popeli bi se tek na osmu poziciju, cime svakako ne mogu biti zadovoljni.

Sjajan start sezone Udinesea izgledao je poput bajke za navijace tog kluba, ali uskoro je uslijedilo buðenje iz sna i povratak u surovu realnost koja sada znaci 12. mjesto na ljestvici, nakon niza loših igara i rezultata. Momcad koja je dugo bila neporažena završava jesen sa cak sedam poraza i samo 22 osvojena boda.

Izuzev Sampdorie, koja se nalazi na 19 mjestu, ostatak lige nije se imao ni prije pocetka sezone razloga nadati puno boljem ucinku od onog kojeg su ostvarili. Nekoliko bodova više svakako bi razveselilo navijace Chieva, koji su sve bliže da sljedece sezone ponovno imaju gradski derbi sa Veronom, a vrijeme je da put drugoligaškog društva krene i Reggina, koja se vec godinama spašava ispadanja u posljednjem kolu.

Bolna tocka talijanskog nogometa svakako su suci, koji ove sezone nisu pokazali nikakav napredak u odnosu na prošlu. Nakon brojnih utakmica vukli su se repovi zbog pogrešnih sudackih odluka, a posebnu nesposobnost u donošenju odluka pokazali su pomocni suci, za koje je postalo poput znanstvene fantastike donijeti ispravnu odluku o zaleðu. Veliki je posao pred Pierluigijem Collinom, predsjednikom sudacke organizacije, koji ce se morati jako potruditi želi li povratiti poljuljano povjerenje u novu generaciju talijanskih sudaca.