Sustav 4-2-3-1 je jedan od najpopularnijih u današnjem nogometu, po mnogima najpopularniji. Mnoge su prednosti tog sustava, a prvi ga je počeo koristiti španjolski trener Juan Manuel Lillo početkog devedesetih godina prošlog stoljeća.

Lillo nije igrao profesionalno nogomet pa je rano krenuo s trenerskim poslom. Sa samo 29 godina vodio je Samamancu u La Ligi i tako postao najmlađi trener u povijesti španjolskog nogometa.

Kao trener kasnije nije imao značajne uspjehe, vodio je klubove od Meksika do Kine, a danas je pomoćni trener Pepa Guardiole u Manchester Cityju. Zanimljivo, Guardiola je prije završetka igračke karijere proveo sezonu u meksičkoj ligi, upravo zbog Lilla, kako bi od njega učio trenerski posao.

Iako nije bio pretežito uspješan rezultatski, Lillo je imao veliki utjecaj na kasniji razvoj nogometa. Među prvim trenerima je počeo koristiti sustav 4-2-3-1, tako što je primjetio da ako postavi dva zadnja vezna, prednja četvorka naprijed će imati više slobode igrati bliže golu, a isto tako dva zadnja vezna će pokrivati prostor ako prednja četvorka izlaze u presing. Kako je tada bio najpopularniji sustav 4-4-2, Lillo je odlučio spustiti jednog od napadača u sredinu kako bi dobio najkreativnijeg igrača bliže ostatku ekipe i s više prostora napraviti razliku na terenu.

Kasnije su to primijenili mnogi drugi treneri: od Johna Tochacka u Realu, Rafaela Beniteza u Liverpoolu do Arsenea Wengera u Arsenalu itd.

Iako Lillo bez obzira na današnju funkciju u Cityju nije nikad dosegao veliku popularnost, njegove inovacije promijenile su igru. Promjena sustava iz 4-4-2 u 4-2-3-1 bio je jedan od najvećih trendova tog doba, a danas je sustav 4-2-3-1 među najpopularnijima dok "klasičnih" 4-4-2 s dvojicom napadača gotovo nitko ne koristi.

Lillo je jedan od revolucionara o kojima se danas premalo zna...

Izvor teksta: https://www.instagram.com/bw.tactic/