Florentino Perez je odvukao Cristiana Ronalda iz Manchester Uniteda. Sljedeci cilj mu je prekinuti globalnu dominaciju engleske Premier lige. Novi predsjednik kraljevskog kluba želi promijeniti lice nogometa i centar moci iz Engleske preseliti u Španjolsku.

Perez želi da Primera ide u korak sa Premier ligom kad se radi o prodaji TV prava u inozemstvo, ali iz pepela diže i ideju o Superligi, koja bi mogla uništiti domaca prvenstva.

Samo su tri transfera u povijesti izazvala onoliko pozornosti koliko dolasci Kake i Ronalda u Real: Dolasci Luisa Figa, Davida Beckhama i Zinedinea Zidanea u taj isti klub. A iza svih pet transfera stoji isto ime - Florentino Perez. Stoga ljubitelji nogometa moraju ozbiljno uzeti u obzir njegove rijeci kada kaže: "Na današnjem globaliziranom tržištu termini odigravanja utakmica su izuzetno znacajni. Morate razmišljati o svim, a ne samo o jednom kontinentu. Englezi to rade. U Aziji se Premier liga više gleda jer utakmice mogu gledati uživo zbog termina njihovog odigravanja. Mi moramo otvoriti dijalog sa vlasnicima TV prava i premjestiti utakmice u termine koji ce nam donijeti najviše novca. Ako moramo igrati u 13, 15 ili 17 sati, kao što igraju Englezi, onda cemo tada i igrati. Moramo razgovarati sa TV postajama o tome kako zaraditi više novca i reklamirati Primeru, koja je uz Premier ligu najbolja na svijetu, u državama u kojima u ovom trenutku zbog termina igraca ne mogu gledati naše utakmice uživo."

Perez takoðer želi oživjeti planove u europskoj Superligi, kojom bi zamijenio Ligu prvaka i prakticki promijenio nogomet kakaav poznajemo: "Forum G14 je postigao svoje ciljeve. Prihod klubova od TV prava na utakmice Lige prvaka je porastao cetiri puta. Ja mislim da to nije dovoljno. Lokalna prvenstva moraju se i dalje igrati u svakoj zemlji. Ta regionalna rivalstva su atraktivna i ona su motor koji pokrece natjecanje. Meðutim, to nije inkopatibilno sa europskim natjecanjem, u ovom slucaju Ligom prvaka, koja je organizirana na odreðeni nacin. Mi moramo uvesti modifikacije kako bismo izabrali odreðenu skupinu klubova koji ce se više natjecati izmeðu sebe, kao što je slucaj u nacionalnim prvenstvima. Na nacin kako je to sada organizirano, mi možda nikada necemo igrati protiv Milana, na primjer. U mom prethodnom mandatu na mjestu predsjednika Real nikada nije igrao protiv Milana ili Intera. Ponekad se susretnemo sa Manchester Unitedom, ponekad sa Bayernom. Ali kada biste igrali redovno, svakog utorka, srijede i cetvrtka, protiv vrhunskih europskih klubova, to bi donijelo vecu zaradu tim klubovima. To je jako važno."

14. svibnja, kad je objavljivao svoju kandidaturu za predsjednika Reala Perez je govorio: "cujem kako jjudi govore o tome da ce potrošiti 100 milijuna na jednog igraca. Puno je price, ali malo akcije. Ne zaboravite, ja sam i dalje covjek koji je platio najveci iznos za jednog igraca." Tada je obecao kako ce najbolje svjetske igrace dovesti na Santiago Bernabeu. Ostali su bili toliko uvjereni u njegove sposobnosti uvjeravanja da su svi kandidati za predsjednika odustali od daljnje utrke i Perez se vratio na mjesto predsjednika.

Vratimo li se ranije u povijest, Perez je prvi put pokušao postati predsjednikom Reala još 1995. godine, vec tada govoreci iskljucivo o financijskoj situaciji u klubu i potrebi da klub zaraðuje više novca, no clanovi skupštine nisu posebno doživljavali njegove rijeci, te su za predsjednika velikom vecinom izabrali Ramona Mendozu.

Ipak, 2000. godine uspio je skupiti više glasova od Lorenza Saniza, pod cijim je vodstvom momcad ostvarivala solidne uspjehe, dva su puta bili prvaci Europe, ali su na scenu isplivali i financijski problemi, u cemu je Perez ulovio svoju priliku da doðe na scenu. Važnu ulogu u osvajanju tih izbora odigrala je i cinjenica da je Perez obecao kako ce u klub dovesti zvijezdu najveceg rivala Barcelone, Luisa Figa. cetiri godine kasnije Perez je ponovno izabran za predsjednika sa preko 90% glasova.

Luis Figo je bio samo pocetak ere Galacticosa, a nakon njega su u klub stizali Zidane, Ronaldo, Beckham, Owen, Robinho... Perezova politika ispocetka je donosila i rezultate na terenu, no nakon sezone 2002./2003. odlucio je potjerati iz kluba trenera Vicentea Del Bosquea, iako je klubu upravo donio 29. naslov prvaka Španjolske. Del Bosque je bio trener koji je uspijevao održati balans u svlacionici prepunoj zvijezda, a sa njegovim odlaskom Perez se riješio i svih igraca koji su bili na njegovoj strani, poput Fernanda Hierra, Fernanda Morientesa, Stevea McManamana i Claudea Makéléléa, što je oznacilo i pocetak rezultatskog pada momcadi.

Perez je nastavio gomilati ofanzivne igrace dovoðenjem Michaela Owena, Júlia Baptiste i Robinha, dok je u isto vrijeme govorio kako ne želi davati previsoke place defanzivnim igracima. Tako loše izbalansirana momcad nije ponovila rezultate prethodnih generacija, a svoje poznavanje nogometne igre Perez je najbolje ilustrirao rijecima kojima je opisao jednog od najboljih defanzivnih veznih igraca u povijesti nogometa Claudea Makéléléa nakon što ga je potjerao iz kluba: "Nece nam nedostajati Makélélé. Njegova tehnika je prosjecna, nedostaje mu brzina i vještina da dribla protivnicke igrace, a 90% njegovih lopti ide unatrag ili na stranu."

Iako je Perezova politika rezultirala financijskim oporavkom kluba i uspjesima na podrucju marketinga, došao je pod veliki pritisak javnosti i u veljaci 2006. godine je podnio ostavku prihvacajuci cinjenicu da momcadi i klubu treba novi pravac razvoja. Na njegovu srecu, njegov nasljednik Ramon Calderon uspio je samo dovesti Real na razinu prosjecnog europskog kluba, te su navijaci brzo zaboravili Perezove prethodne promašaje i sa zadovoljstvom docekali novu priliku da u svom klubu ponovno gledaju najbolje europske zvijezde.

Da li je Perez u meðuvremenu naucio nešto i o nogometnoj igri, taktici i odnosima u momcadi? To cemo vjerojatno saznati tek pocetkom ili možda krajem sljedece sezone, no dok konkurenciju u napadackom dijelu momcadi danas cine Kaka, Ronaldo, Robben, Higuain, Raul, Sneijder, Van der Vaart, Huntelaar, Van Nistelrooy, a govori se i o dolasku još nekih pojacanja u napadu, poput Davida Ville, o pojacanjima u obrambenom dijelu momcadi zasad govora nema. Možda zbog cinjenice da obrambeni nogometaši Realu nece donijeti dodatne marketinške prihode u Aziji, a možda i zbog toga što ne znaju driblati, baš poput Claudea Makéléléa.