Nogomet nije samo najvažnija sporedna stvar na svijetu. Taj je sport sinonim i za poštenje, poštovanje i toleranciju. To je lice nogometne medalje. Nalicje nije sjajno: na tribinama ima i previše rasisticke ideologije.

U zemljama u kojima živi puno doseljenika (poput Njemacke), nogomet je i važno sredstvo za društvenu integraciju stranaca/migranata. Od oko dva milijuna mladih koji redovito igraju nogomet u nekom njemackom klubu, cak 50% ih potjece iz inozemstva.

Bundesliga je nezamisliva bez stranih zvijezda poput Olica, Robbena ili Ribéryja. Pa ipak, sav trud oko integracije pokušavaju uništiti ili uništavaju rasisticki "navijaci".

Nogomet je za svakog pravog navijaca nezamisliv bez emocija, bez izljeva bijesa i dubokih razocaranja. Uz te "pozitivne", na tribinama korijenje hvataju i neke "negativne" emocije: mržnja prema strancima, netolerancija, socijalne frustracije. Po mišljenju njemackog profesora Guntera Pilza, sociologa iz Hannovera koji se pozabavio ponašanjem navijaca, razlog te pojave leži u cinjenici da meðu navijacima ima i onih osoba koje: "...strahuju od buducnosti, nemaju perspektivu i onda u rasistickim parolama i ideologiji traže rješenje za svoje probleme".

Anonimne navijacke mase

Zahvaljujuci anonimnosti "navijackih" masa, takve se parole uzvikuju i na tribinima nogometnih stadiona. Mogucnost bezuvjetne identifikacije s vlastitom ekipom, konstelacija naši-njihovi, žeð za uspjehom i cinjenica da sve ono što je vezano uz nogomet u medijima nailazi na veliki odjek - to je kombinacija zbog koje je nogomet i nogometna subkultura postala tako atraktivna ekstremnoj desnici.

"Kriv" je i društveni položaj koji nogomet uživa u vecini društava. U Njemackoj, primjerice, nogomet nije samo najpopularnija sportska igra koja obožavatelje ima u svim društvenim slojevima. Nogometni i opcenito sportski klubovi su žarišta društvenog života. Na zapadu Njemacke svaki treci, a na istoku svaki cetvrti graðanin aktivno je ukljucen u rad nekog sportskog društva.

Nogomet je uza sve to vrlo važna platforma za socijalizaciju mladih muških, a sve više i ženskih gledatelja. „Upravo zbog toga i desnoekstremne snage preko sportskih aktivnosti pokušavaju širiti svoju ideologiju", kaže Angelika Ribler, referentica udruge Sportska mladež u Hessenu, koja se vec duže vrijeme bori protiv rasizma u nogometu.

Rasizam u svim ligama

Desnoekstremnih, antisemitskih i rasistickih obrazaca ponašanja ima više-manje u svim njemackih ligama: od Bundeslige pa do cetvrte-pete lige. Studija Saveznog instituta za sportske znanosti iz Bonna objavljena 2006. pokazala je da postoji samo jedna (mala) razlika izmeðu istoka i zapada zemlje: na istoku desnoekstremni "fanovi" otvorenije i ofenzivnije prakticiraju svoje aktivnosti u nogometnim krugovima nego oni sa zapada zemlje.

U elitnoj nogometnoj ligi (Bundesligi), gdje vlada visoki stupanj profesionalizacije, odnosno gdje se tribine nadzire uz pomoc video-kamera, na tribinima strucnjaci uocavaju takozvani "suptilni" rasizam. Umjesto da skandiraju ozloglašene parole, pristalice desnicarske scene odreðenim kodovima šalju svoje poruke širokoj javnosti.

Oni se krecu na granici legalnosti i ilegalnosti kad nose majice na kojima je otisnut broj 18 - kao simbol za 1. i 8. slovo njemacke abecede: A i H (Adolf Hitler).

"Prikriveni" rasizam na tribinama

Sociolog Gunter Pilz navodi i neke druge primjere "prikrivenog" rasizma na tribinama: „U te suptilne oblike spada i cinjenica da se tamnopute igrace brže izviždi kad igraju loše nego što je to slucaj s njemackim igracima."

U nedavno objavljenoj studiji "Desni ekstremizam, rasizam i mržnja prema strancima u nogometu" koju je izdao Njemacki institut za mlade iz Münchena, inozemni igraci, prije svih tamnoputi nogometaši tvrde kako ih ne vrijeðaju samo "navijaci" na tribinama - vec i protivnicki igraci, treneri, pa cak i suci

Nerijetko se takve uvrede  pretvaraju u fizicke obracune. Iz amaterskog nogometa, prvenstveno u onim predjelima s visokim postotkom migranata, sve cešce stižu vijesti o brutalnim tucnjavama na travnjaku. Angelika Ribler govori iz svog dugogodišnjeg iskustva: "Postoje situacije u kojima se neki igraci ili cijele momcadi vrlo dobro poznaju iz ranijih ogleda. I vec od ranije imaju negativnu sliku o protivniku. Ti mladi ljudi onda na teren izlaze s vrlo lošim osjecajem u trbuhu..."

Previše agresije...

Drugim rijecima receno: u igri je previše agresije. U Njemackoj postoji mnoštvo projekata koji se bore protiv rasizma u nogometu. Prevencijom sukoba bave se i navijaci i navijacke skupine, nogometni klubovi i sami nogometaši. I Njemacki nogometni savez (DFB) preventivnim se mjerama bori protiv diskriminacije u ovom sportu.

No, za iskorjenjivanje rasizma i desnog ekstremizma u nogometu (i u društvu opcenito!) nisu dovoljni samo javni apeli poznatih osoba - potreban je prije svega i angažman svakog "pravog" navijaca.