1. lipnja 2008. godine na sarajevskom stadionu Koševo je igrana revijalna utakmica kojom su legende bh. nogometa željele dati podršku tek smijenjenom izborniku Mehi Kodri i njegovom strucnom stožeru i pokrenuti akciju kojom ce se sa cela nogometnog saveza te države maknuti kriminalci koji njime godinama vladaju i sustavno uništavaju bh. nogomet.

Istog dana u Zenici se igrala prijateljska utakmica A reprezentacije koju je tog dana vodio Denijal Piric, a dres reprezentacije su obukli uglavnom igraci iz Premier lige BiH, jer su standardni reprezentativci u znak potpore smijenjenom Kodri i želje da podrže one koji traže smjenu vodstva saveza odbili odazvati se pozivu. Svi do jednog prakticki su se na život zakleli kako više nikada nece obuci dres reprezentacije Bosne i Hercegovine dok sa njegovog cela ne odu kriminalci koji ga vode.

Prije pocetka utakmice održani su i protesti pred zgradom u kojoj je smješten nogometni savez, koje je policija prema nalogu politickih struktura brutalno prekinula, a samoj utakmici prisustvovao je veliki broj bivših nogometaša i trenera, iako je vec tada bilo jasno da se nešto sprema jer su mnogi u posljednji tren otkazali dolazak na Koševo.

I spremalo se. Vodstvo saveza izvuklo je iz rukava posljednji as - covjeka koji je Hrvatsku 1998. godine odveo do treceg mjesta na svijetu, covjeka koji bi za pravu medijsku pozornost napravio sve - ciru Blaževica. Svjesni Blaževicevih sposobnosti da pozornost medija i javnosti okrene sa vodstva saveza na sebe i reprezentaciju nisu se puno dvoumili shvativši da im je on jedina mogucnost da još nekoliko godina ostanu na celu saveza, buduci da niti jedan kvalitetan domaci trener ne bi preuzeo tu ulogu, dok su stranci bili preskupi.

Blaževic je u naslijeðe od svojih prethodnika dobio solidnu momcad sastavljenu od kvalitetnih individualaca, ali momcad koja nije imala konstantnost rezultata i dobrih igara, momcad koja je išla od sjajnih predstava protiv najjacih protivnika, do slabijih igara protiv potpunih autsajdera. Svi su se ti igraci, osim Saše Papca, brzo okrenuli protiv vlastitih rijeci i obecanja datih navijacima i vratili se u reprezentaciju, koja je tako u novi ciklus krenula kompletna.

Rezultatski je ciro uspio napraviti ono što je bilo najvažnije, stabilizirati rezultate i osvajati bodove protiv slabijih protivnika, što je bio najveci problem njegovih prethodnika. Meðutim, isto tako treba reci da Bosna i Hercegovina pod vodstvom cire Blaževica nije pobijedila niti jednog protivnika bolje rangiranog od sebe na FIFA-inoj ljestvici, na kojoj je od njegovog dolaska napredovala za 19 mjesta. U skupini su ubilježeni poraz i remi od Turske, te dva poraza od Španjolske, što znaci jedan osvojeni bod od 12 mogucih.

Vratimo li se u povijest, Blaževic je reprezentaciju doveo samo tamo gdje je jednom vec bila - na korak od velikog natjecanja. Naime, 11. listopada na stadionu Koševo reprezentacija Bosne i Hercegovine, tada predvoðena Blažom Sliškovicem, igrala je protiv Danske posljednju utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2004. godine. Utakmica je završila remijem, a Bosni i Hercegovini je za plasman u Portugal falio jedan gol. Ovog puta su falila tri. ciro je, dakle, reprezentaciju vratio u 2003., a savez zadržao u 2008., dok klubovi i liga i dalje grcaju u problemima, a savez vode oni koji ne bi trebali.

Teško je reci da bi stanje bilo bolje da je 2008. pobijedio glas naroda i na izbornicku klupu vracen Meho Kodro, a na vodeca mjesta u savezu nogometne legende koji od saveza ne bi živjeli, nego bi radili u njegovu korist, no treba reci kako stvari od 2003. godine do danas nisu krenule nabolje.

Kada je došao na mjesto izbornika ciro je pompozno najavio kako ce upravo on ujediniti državu, uciniti da svi stanovnici navijaju za njegovu reprezentaciju, koja ce svoje domace utakmice igrati i u Banja Luci i u Širokom Brijegu. Jasno je bilo odmah da to nije stvar koja ovisi samo o nogometu i rezultatima, o tome tko vodi reprezentaciju i tko za nju igra. Danas se sa sigurnošcu može reci kako i 'Banja Luka' i 'Široki Brijeg' navijaju za koga su navijali i prije tri godine, a na utakmicama Bosne i Hercegovine i dalje vijore turske zastave. Stoga ce proci još puno vremena dok Bosna i Hercegovina jednu svoju domacu utakmicu odigra u jednom od ranije navedenih gradova.

Jasno je to davno bilo i ciri, kao što mu je jasno da i dalje ima jako dobru priliku odvesti Bosnu i Hercegovinu na jedno veliko natjecanje. Naime, na sljedece europsko prvenstvo putuje prakticki polovina europskih reprezentacija i bilo bi pravo umijece reprezentaciju koja ima igrace kakve ima Bosna i Hercegovina ne odvesti na to natjecanje. Zbog toga se ocekuje kako ce Blaževic, iako je rekao kako je emotivno prazan nakon neuspjeha u dvobojima protiv Portugala, ostati i dalje na kormilu reprezentacije i do kraja odraditi svoj 'labuði pjev'.

Mi mu želimo uspjeh, a on neka se okrene nogometu i o nogometu dijeli lekcije, jer kada daje neke druge, napravi ucinak suprotan onome kakav je želio.