Vec cetrnaest godina predsjednici, menadžeri i treneri klubova proklinju ime Jean-Marc Bosmana. On je glavni aktor belgijskog sudskog slucaja, koji je omogucio igracima odlazak iz kluba pred kraj ugovora i tako moc iz ruku klubova predao u ruke igraca.

Bosman je potaknuo veliku inflaciju u nogometu, jer su place igraca i odštetne klauzule porasle izvan kontrole. Sada su, pak, blagajne velikih europskih klubova sve praznije i cini se kako pocinje era asketizma u nogometu.

Odlican pokazatelj je potrošnja engleskih klubova u upravo završenom prijelznom roku. Dok su premierligaši prije godinu dana potrošili 200 milijuna eura, u posljednjih mjesec dana taj je iznos bio tek 55 milijuna.

David Moyes, menadžer Evertona, prošli je tjedan sugerirao kako bi odštetne klauzule uskoro mogle postati stvar prošlosti, kako se nogomet prilagoðava surovoj ekonomskoj realnosti. cini se kako se samo naftom i taštinom pokretana potrošnja Manchester Citya i Reala izdvaja iz opce štednje. Manchester United, Chelsea, Arsenal i Liverpool, velika cetvorka engleskog nogometa, sijecanj je provela cvrsto zatvorenog novcanika.

U Španjolskoj, Atlético Madrid i Valencia su gotovo u stecaju, nešto bolja, ali je odlicna financijska situacija je u talijanskim klubovima Laziu, Romi i Milanu. Kao što oni siromašniji klubovi rade vec godinama, i oni do sada bogatiji morat ce se pripremiti za ljeto oskudnosti i štednje. Upravo u takvoj situaciji, Bosman bi od sinonima za uništavanje igre mogao postati sinonim za njezin spas.

Naravno, Bosman i slicna presuda europskog suda, su odigrali veliku ulogu u smanjenju financijske moci europskih giganata. Osiguravanjem da igraci na kraju svog ugovora mogu otici iz kluba bez odštete zakon je donio povecanje njihovih placa, jer su igraci za svoj dolazak mogli zahtijevati onaj novac koji bi inace išao u kasu njihovog prethodnog kluba.

Kao što su zbog ovog pravila vec brojni poznati nogometaši, poput Michaela Owena, Sola Campbella, Michaela Ballacka ili Stevea McManamana, mijenjali klubove bez odštete, kada u lipnju završi sezona 2009./2010., veliki broj nogometaša ce se naci na slobodnom tržištu. Kvaliteta i brojnost, a sve to besplatno.

U Chelseau, na primjer, ovog ljeta istjecu ugovori Juliana Bellettia, Deca, Joe Colea i Michaela Ballacka. Liverpool tek treba dogovoriti produženje ugovora sa Fabiom Aureliom. Manchester City bi mogao izgubiti Martina Petrova, dok Blackburn još nije produžio ugovor sa Mortenom Gamst-Pedersenom. U Evertonu tek pregovaraju sa Louisom Sahom, a u Arsenalu sa Williamom Gallasom...

U Španjolskoj je situacija još gora. cak 87 igraca španjolskih prvoligaša na ljeto ostaje bez ugovora, te u predstojecim mjesecima slobodno mogu dogovarati predugovore sa drugim klubovima.

Meðu tim imenima je Jerzy Dudek, osvajac Lige prvaka sa Liverpoolom, sada pricuvni vratar Reala, kao i njegov suigrac, njemacki reprezentativac Christoph Metzelder, igrac koji je u La Ligu stigao iz Borussie Dortmund 2007. godine.

Španjolski reprezentativci Mariano Pernía i Pablo Ibáñez iz Atletico Madrida takoðer bi na ljeto mogli biti slobodno. Jedan od najperspektivnijih igraca Španjolske, 18-godišnji Sergio Canales iz Racing Santandera, od madridskog je Reala dobio ponudu vrijednu devet milijuna eura, kako bi se potukao interes Seville, Barcelone, Chelsea, Arsenala, Manchester Citya i još nekih klubova.

Situacija je slicna na cijelom kontinentu. U Francuskoj, Marouane Chamakh, sjajni napadac Bordeauxa i reprezentacije Maroka, dugo ocekuje prelazak na Otok. Dugo je bio na meti Arsenala, a vjeruje se kako je sada najbliži Liverpoolu.

Sidney Govou i Kim Kallstrom, Lyonov dvojac, takoðer gledaju prema Engleskoj, dok su meðu bundesligašima u slicnoj situaciji Kevin Kurany, Hamit Altintop i Daniel van Buyten.

Liverpool i Birmingham su u napetoj utrci za Milana Jovanovica, srbijanskog napadaca u redovima belgijskog prvaka Standarda.


Utjecaj Bosmana i dalje je ogroman. Odsustvo odšteta koje se placaju klubovima još ce više povecati place i igraca, kao i dati im mogucnost da zahtijevaju ogromne odštete za sebe, praveci novi pritisak na ionako tanke racune klubova. Snaga ostaje cvrsto u rukama igraca. Za klubove, cak i u vrijeme ekonomske krize, nema besplatnih transfera.