Mnogi nogometni strucnjaci ce reci kako nam je zapravo jedina svjetla tocka u nacionalnom nogometu "reprezentacija", te da nje nema nogomet bi nam bio doslovno jadan. No to i nije baš tako, bar ne još. Istina, davno su bile 90-te u kojima smo imali i klubove i reprezentaciju kojima smo se mogli ponositi, no gdje smo danas? Danas imamo jednu reprezentaciju koja neprestano kruži oko Fifinog "top tena“ i ostvaruje koliko-toliko zadovoljavajuce rezultate, i klupski nogomet koji je naprosto nemoguce opisati u jednoj recenici.
{mosimage}
Ovako to izgleda danas u klupskom nogometu:
- Kada god treba u Europi vratiti cist obraz, tu su Hajduk i Dinamo kojima to donekle i uspijeva,jer inace je to i jedino što nas još uvijek drži "iznad“ klubova iz Andore, Malte, San Marina, Luksemburga i ostalih nogometnih "giganta“.
- Svi ostali klubovi moraju moliti Boga za ponekim izvucenim bodom sa utakmice protiv jednog od ova dva kluba gore,a ugurati se meðu mjesta koja vode u europu postaje vec "Mission Impossible".
U ligi 10 dobilo bi se: više derbija, jace utakmice, “više“ gledatelja, no da li bi se dobilo i na kvaliteti lige? Ostaje nam samo da cekamo i vidimo..
Ne želim više stavljati sol na ranu i još više otvarati vec toliko puta otvaranu temu, nego cu samo još probati naci neke konacno vidljive znakove za pomak naprijed.
Možda se varam, ali u ova prva tri kola HNL-a me dosta toga iznenadilo. Po prvi puta smo vidjeli pocetak jedne sezone u kojoj Dinamo konacno ne dominira. Jasno ima još puno kola do kraja, ali u ovih prvih par mogli smo vidjeti jednu novu Rijeku, koja pomalo sa dobrim startom podsjeca na Cibaliu prošle sezone. Rijeka predvoðena odlicnim vratarom Lisjakom, iskusnim Štrokom te robusnim mladim Kreilachom možda je konacno nešto što smo tražili vec duži niz godina, odnosno onaj 3. klub za utrku sa Hajdukom i Dinamom. Svakako ne valja izostaviti i probuðeni Slaven Belupo, koji takoðer ima stopostotni ucinak, ali ipak ostavljamo ostatku sezone da nas iznenadi.
M.Ružic
