Datum roðenja: 22. rujan 1976.
Mjesto roðenja: Bento Ribeiro, Brazil
Visina: 183 cm
Klub: Corinthians
Prethodni klubovi: Social Ramos Club, Sao Cristovao, Cruzeiro, PSV, Barcelona, Inter, Real, Milan
Ronaldo Luiz Nazário de Lima, poznatiji pod svojim nadimkom - Ronaldo, nogomet je poceo igrati, kao i vecina svojih sunarodnjaka, na ulici sa prijateljima. Na srecu za brazilsku reprezentaciju, on je bio jedan od onih sretnika koje su otkrili skauti lokalnog kluba i pozvali ga kada je imao 14 godina da se prikljuci njihovim treninzima. Kao djecak, trenirao je u mlaðim uzrasnim kategorijama Social Ramos Cluba i Sao Cristovaoa, a sa 16 godina dobio je poziv iz prvoligaškog kluba Cruzeira, koji se ne odbija. Vec prve sezone, iako 16-godišnjak, odigrao je 14 utakmica za prvu momcad, postigavši cak 12 golova, cime je odmah pokazao kakva je buducnost pred njim.1993. godine vec je imao ubilježenih 57 utakmica i nevjerojatnih 59 golova za brazilsku U-17 reprezentaciju, a 1994. godine pridružio se i A reprezentaciji sa kojom je otputovao na Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Americkim Državama, osvojivši na tom natjecanju svoj prvi naslov svjetskog prvaka, iako nije dobio priliku za igru i sve je utakmice odgledao sa klupe za pricuve.
Nije se takav talent mogao dugo zadržati u brazilskoj ligi. Vec sljedece godine, 1994., potpisao je za nizozemski PSV u kojem je odradio fenomenalnu sezonu, postigavši 30 golova u 33 utakmice. Sljedece sezone, ipak, konkurencija u klubu je postala puno jaca i Ronaldo je uspio skupiti samo 13 nastupa, iako je i u tako malo utakmica uspio postici 12 golova.
1996. godine napustio je PSV i pridružio se Barceloni, gdje je odmah po dolasku imao sjajnu sezonu - 34 pogotka u 37 utakmica. Dvije godine zaredom, 1996. i 1997. osvajao je FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša svijeta, postavši najmlaði nogometaš u povijesti koji je dobio tu nagradu i jedini kojemu je to pošlo za rukom dva puta.
Unatoc odlicnim igrama u Barceloni, gdje je ubilježio zasigurno i najbolju sezonu u karijeri, nije se dugo zadržao u tom klubu i vec 1997. godine je preselio u Inter, gdje je ostao do 2002. godine u razdoblju obilježenom teškim ozljedama.
1998. godine bio je sudionikom i svog drugog svjetskog prvenstva, ovaj put u puno znacajnijoj ulozi. Tijekom tog natjecanja postigao je cetiri gola, a i danas je misterija što se sa njim dogodilo u noci prije finalne utakmice protiv Francuske, koju je prakticki prostajao na terenu, a njegova je momcad poražena rezultatom 3:0.
Godinu kasnije, zaradio je tešku ozljedu koljena i nekoliko je mjeseci pauzirao od nogometa. U prvoj utakmici nakon povratka, protiv Lazia 2000. godine, uspio je odigrati samo nekoliko minuta prije nego što je ponovno ozlijedio isto koljeno. Nakon dvije operacije i 20 mjeseci rehabilitacije, uspio se vratiti pred pocetak Svjetskog prvenstva 2002. godine, na kojem je kasnije postao najbolji strijelac, a svoju je reprezentaciju uspješno predvodio do naslova svjetskog prvaka, postigavši i oba pogotka u finalnoj utakmici protiv Njemacke.
2002. godine po treci je put proglašen najboljim nogometašem svijeta, a nakon nesporazuma sa trenerom Intera Hectorom Cuperom napustio je taj klub i pridružio se madridskom Realu. Taj je transfer izazvao toliko pozornosti da je prodaja dresova sa njegovim imenom na dan potpisa za Real oborila sve dotadašnje rekorde, a dokaz njegove popularnosti bila je cinjenica da su navijaci na svakoj utakmici skandirali njegovo ime, unatoc tome što je zbog ozljede bio izvan terena sve do listopada. U svom debiju u dresu Reala, Ronaldo je bio dvostruki strijelac. Svoju prvu sezonu u dresu Reala završio je sa 23 ligaška gola i prvim naslovom prvaka Španjolske, koji ranije nije uspio osvojiti sa Barcelonom.
Sezone koje su uslijedile nisu bile toliko uspješne, s obzirom da je tijekom brojnih rehabilitacija nabacio nekoliko kilograma viška, što mu je oduzelo nešto brzine i okretnosti, ali unatoc tome Ronaldo je do sada u dresu Reala odigrao 120 utakmica i zabio 82 gola.
2006. godine nastupio je i na svom cetvrtom svjetskom prvenstvu, a golom u utakmici protiv Gane postao je najbolji strijelac svjetskih prvenstava svih vremena sa 16 postignutih golova.
U sijecnju 2006. godine, nakon što pod vodstvom novog trenera, Fabia Capella, u Realu nije dobivao dovoljno prilika za igru, prešao je u redove AC Milana.
I karijeru u Milanu obilježile su, nažalost, ozljede, iako je u prvoj polusezoni uspio odigrati 14 golova i postici sedam golova. U sezoni 2007./2008. je do kraja kalendarske 2007. godine uspio skupiti samo 60 minuta igre, a kada se trebao vratiti na teren, ponovno se ozlijedio na zagrijavanju pred utakmicu Lige prvaka protiv Benfice.
13. veljace 2008. godine, nakon što je u igri proveo samo tri minute, u utakmici protiv Livorna Ronaldo je ponovno zaradio tešku ozljedu koljena, koja je prijeti da ce mu okoncati karijeru, a izvan terena ce je bio gotovo devet mjeseci.
Tijekom oporavka od ozljede koljena Ronaldo je trenirao sa Flamengom, a uprava tog kluba mu je ponudila suradnju, meðutim 9. prosinca 2008. potpisao je jednogodišnji ugovor sa Corinthiansom, velikim rivalom Flamenga, iako je Ronaldo ranije tvrdio kako je veliki navijac Flamenga. Prvu utakmicu za Corinthians je odigrao 4. ožujka sljedece godine, a prvi gol postigao vec cetiri dana kasnije. Sa Corinthiansom je osvojio Campeonato Paulista, postigavši deset golova u 14 utakmica. Ronaldo je svoj povratak nogometu okrunio osvojivši sa Corinthiansom brazilski kup, što im je donijelo mjesto u Copa Libertadores 2010. godine, u kojem ce igrati po prvi put u svojoj karijeri.
