Datum roðenja: 10. ožujak 1981.
Mjesto roðenja: Nkon, Kamerun
Visina: 1.79m
Klub: Barcelona
Prethodni klubovi: Real, Leganes, Mallorca
Prije nešto više od deset godina na madridski aerodrom stigao je mali, stidljivi 15-godišnji africki djecak. Nekoliko dana ranije dogovorio je potpisivanje ugovora sa jednim od najvecih svjetskih klubova - madridskim Realom. Izgleda kao pocetak price iz snova, no vec na startu te price pojavio se i jedan problem - predstavnici Reala zaboravili su da on stiže tog dana i na aerodrom nisu poslali nikoga da ga pokupi. Umjesto toga, cekao je satima, ne znajuci ni rijec španjolskog jezika. Cijeli odnos Samuela Eto'oa i madridskog Reala mogao bi se prakticki predstaviti ovom jednom kratkom pricom. Eto'o je za svog boravka u Madridu bio zaboravljen.Samuel Eto'o roðen je u kamerunskom gradu imena Nkon. Igrao je za mali lokalni klub, gdje ga je primjetio skaut madridskog Reala za to podrucje. Zajedno sa svojim sunarodnjakom Geremijem 1996. godine potpisao je ugovor sa Realom. Unatoc tome što je bio smatran jednim od najvecih africkih talenata, Eto'o se teško uspijevao izboriti za minute u prvoj momcadi Reala. Svoj debi je ubilježio 1998. godine, ali nakon toga je jako rijetko dobivao priliku za igru. Otišao je, stoga, na posudbuu Espanyol, ali u dresu tog kluba nije ubilježio niti jedan nastup. Nakon toga poslan je na drugu posudbu u drugoligaški klub Leganes.
Unatoc tome što u španjolskim klubovima nije dobivao puno prilika, 1998. sa samo 16 godina prvi put je pozvan u reprezentaciju Kameruna za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, postavši tako najmlaði igrac na tom turniru.
Frustriran stalnim zapostavljanjem strucnog stožera Reala, iskoristio je priliku da se 1999. godine prikljuci Malloci u transferu vrijednom oko 8 milijuna eura. U tom klubu doživio je pravu afirmaciju, postavši najbolji strijelac tog kluba svih vremena u utakmicama prve španjolske lige. U prve tri sezone u dresu Mallorce impresionirao je svojim igrama, ne samo postizanjem golova (23 gola u 70 utakmica), nego i pomaganjem suigracima na svim dijelovima terena. Odlicne igre u dresu kluba zagarantirale su mu standardno mjesto u kamerunskoj reprezentaciji, sa kojom je osvojio dva uzastopna naslova prvaka Afrike i zlatnu olimpijsku medalju u Sydneyu.
Unatoc svemu što je do tada napravio, pravi dolazak na veliku scenu oznacila je njegova cetvrta sezona u Mallorci. Postigao je te sezone 14 prvenstvenih golova, pomogavši uz to momcadi da osvoji španjolski kup. Te sezone Mallorca je na Santiago Bernabeu stadionu sa nevjerojatnih 5:1 ponizila Real, uz sjajnu Eto'ovu predstavu. Mnogi su to shvatili kao pouku Realu da nisu smjeli dopustiti odlazak takvog igraca iz svojih redova. Unatoc tome što su i dalje imali 50% vlasništva nad njegovim ugovorom, celnici Reala odbili su ga ponovno otkupiti.
Njegova posljednja sezona u dresu Mallorce bila je razocaravajuca za klub, no to nije umanjilo interes nekih od najvecih europskih klubova za Eto'oa, koji je te sezone postigao 17 prvenstvenih golova. I te sezone uspio je postici jedan odlican gol Realu, što je ponovno potaklo glasine o njegovom povratku u taj klub. Po završetku prvenstva cinilo se da je jedina dvojba da li ce karijeru nastaviti u Realu ili Liverpoolu, no on se odlucio za Barcelonu, koja ga je otkupila za 27 milijuna eura, nakon što je Real još jednom odbacio ponudu za otkup cjelokupnog ugovora.
Za Barcelonu je debitirao 29. kolovoza 2004. godine u prvoj utakmmici sezone protiv Racing Santandera i od tada je postao nezamjenjiv clan pocetne postave i pravi stroj za postizanje golova. U svojoj prvoj sezoni u dresu katalonskog kluba postigao je 25 golova, cime je dao veliki doprinos osvajanju naslova prvaka. Upravo njegov gol u utakmici protiv Levantea donio je bodove za osiguranje naslova.
Samo 67 utakmica trebalo mu je da dosegne brojku od 50 pogodaka, cime je nadmašio neke od najvecih legendi Barce iz prošlosti.
Od dolaska u Barcelonu tri puta zaredom proglašavan je najboljim africkim igracem 2004., 2005. i 2006. godine, a 2005. bio je treci u FIFA-inom izboru za njboljeg nogometaša godine. Sezonu 2005./06. završio je kao najbolji strijelac španjolske Primera lige sa 26 postignutih golova, a u finalu Lige prvaka protiv Arsenala postigao je izjednacujuci pogodak, cime je trasirao put ka osvajanju naslova prvaka Europe.
