Ovomjesečno izvješće CIES nogometnog opservatorija donosi brojke vezane uz broj stranih igrača u pojedinim ligama. U istraživanje je uključeno 37 svjetskih liga: po dvanaest europskih, južnoameričkih i azijskih liga, te američki MLS.


Generalno gledajući, strani nogometaši predstavljaju 26,6% od ukupnog broja igrača u svim ligama, a najveći broj stranaca ima engleska Premier liga, u kojoj oni čine dvije trećine ukupnog broja nogometaša, dok ih je najmanje u brazilskoj ligi - samo 6,1%.

Strani nogometaši su puno brojniji u europskim ligama (47,7% svih momčadi), te u MLS-u (48,5%), dok u Aziji stranci čine 17,9% momčadi, a u Južnoj Americi 13,5%.

Velike disproporcije postoje i po pitanju pozicija na terenu, pa tako strani igrači čine 34,9% od ukupnog broja napadača, dok vrata svojih momčadi čuva tek 20,5% stranih vratara. Kad su u pitanju vezni i obrambeni nogometaši, otprilike jednu četvrtinu od ukupnog broja čine stranci.

Uzevši u obzir starost igrača, strani nogometaši su u prosjeku stariji od domaćih: 27,1 godinu u prosjeku, u usporedbi s 25,7. Dok su svega 13,2% igrača mlađih od 21 godine stranci, oni predstavljaju 33,8% igrača starijih od 28 godina. Ipak, ova se razlika smanjuje, s obzirom da klubovi imaju tendenciju dovođenja sve mlađih igrača iz inozemstva.


Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri


U šest europskih liga više od polovine momčadi čine strani igrači: Engleska, Belgija, Italija, Turska, Portugal i Njemačka. Na drugoj strani spektra, strani igrači čine manje od 10% momčadi u Brazilu, Urugvaju, Venezueli, Kostariki, Kolumbiji, Argentini, Paragvaju, Uzbekistanu i Iranu.

Studija pokazuje i opasnost da najbogatiji klubovi u potpunosti odustanu od školovanja lokalnih igrača i okrenu se uvozu. U izvješću se napominje kako su svi klubovi koji su ostavili traga u modernom nogometu u Europi (Real Madrid, Ajax, Bayern, Milan, Manchester United, Barcelona...) i drugdje (Boca Juniors, River Plate, Santos, Flamengo...) imali u momčadi nekoliko temeljnih igrača iz svog pogona, čije je prisustvo značajno doprinijelo izgradnji legendarnog statusa klubova.

Izvještaj zaključuje kako se talentirani igrači rađaju širom svijeta. Ono što nedostaje nije talent, nego povoljan kontekst za njihov razvoj. Stoga, kako bi se ohrabrilo klubove širom svijeta da ne upadnu u zamku kretanja lakšim putem i nemarnog uvoza igrača, nego se posvete treniranju domaćih igrača, njihovo školovanje treba biti puno bolje zaštićeno i bolje plaćeno. Podsjetimo, prema trenutnim pravilima FIFA-e, klubovima koji su školovali igrača od njegove 12. do 21. godine pripada po 0,5% od iznosa transfera za svaku godinu provedenu u njihovom pogonu, i to samo u slučaju da igrač prelazi iz jedne u drugu državu.