Urugvajski reprezentativni napadac Edinson Cavani uživao je u nedjelju u najboljoj veceri svoje dosadašnje karijere, a navijaci Napolija na San Paolu u demoliranju Juventusa, jednog od izravnih konkurenata za mjesto koje sljedece sezone vodi u Ligu prvaka.

Kao i najveci broj utakmica ove sezone, trener Napolija Walter Mazzari je krenuo u 3-4-2-1 formaciji, a jedina izmjena u odnosu na neke ranije utakmice bila je ta da je od prve minute umjesto Salvatorea Aronice zaigrao Gianluca Grava.

S druge strane, Luigi Del Neri se drži svoje omiljene 4-4-2 formacije, u kojoj je debitirao Luca Toni u napadu pored Amaurija, a ukupno je u odnosu na sastav iz prethodne utakmice bilo cak šest promjena, meðu kojima je i povratak Miloša Krasica u startnu postavu na desno krilo.

Ponekad je besmisleno obracati previše pozornosti na formacije, jer su formacija i taktika dva potpuno razlicita pojma i cesto se formacija u ovisnosti o taktici zna mijenjati prakticki iz napada u napad i formacija je samo jedna kockica u mozaiku onoga što zovemo taktikom. Meðutim, ovo je klasican primjer gdje jedna formacija jednostavno funkcionira bolje od druge. Osnova za Mazzarrijevu formaciju je 3-4-2-1, ali zbog neobicnog oblika te formacije on je cesti prisiljen na male promjene sustava, što je uspješno cinio u dosadašnjem dijelu sezone.

Ipak, protiv klasicne 4-4-2 formacije, dobro uigrana 3-4-2-1 funkcionira jako dobro i zbog toga je Napoli u ovoj utakmici mogao igrati onako kako im najbolje odgovara, bez prilagoðavanja protivniku i to im je, izmeðu ostalog, donijelo to da su u potpunosti nadigrali Juventus, kako rezultatom, tako i samom igrom.

Obrana

Obrana sa trojicom igraca u zadnjem redu je bez sumnje najbolja onda kada igra protiv momcadi sa dva isturena napadaca. Nedostatak momcadi koje igraju sa dva klasicna centarfora, kako je u ovoj utakmici igrao Del Neri, je dijelom razlog zbog kojeg rijetko koja momcad u posljednjih desetak godina igra sa tri igraca u obrani. Obrane sa trojicom igraca su obicno ranjive na pokretljive napade i igrace koji cesto mijenjaju mjesta i izvlace se na krila, ali s obzirom da se Juventusu prije ove utakmice ozlijedio Fabio Quagliarella, Mazzarri je mogao mirno pripremati momcad za klasicnu 4-4-2 igru protivnika, koji je predstavljao tek prijetnju u zraku sa visokim dvojcem Toni - Amauri, dok protiv obrane koja je uvijek imala jednog slobodnog igraca koji ce pripomoci nisu mogli ništa napraviti na zemlji.

Bokovi

Bocni igraci Napolija su dobro odradili svoj uobicajeni posao - redovno su kretali naprijed i prikljucivali se napadu, ali su i uspješno pratili krila Juventusa u defanzivnom dijelu igre. Krasicev ociti nedostatak u igri prema nazad takoðer je znacio kako je Andrea Dossena imao dovoljno prostora po lijevoj strani i predstavljao konstantnu prijetnju za protivnika.

Napadaci

Napolijev napadacki trojac je igrao tecno kao i uvijek, Lavezzi se kretao izmeðu lijevog krila i sredine, cime je Zdeneka Grygeru uglavnom držao na njegovoj polovini. Marek Hamšik je igrao dublje i nešto više centralno nego inace, cesto protiv Armanda Traorea, ali se znao cesto povuci i više u sredinu kako bi stvorio situaciju 3 protiv 2 u veznom redu nasuprot dva centralna vezna igraca Juventusa.

Vezni red

U sredini veznog reda igralo se uglavnom 2 protiv 2, ali Napolijev dvojac je imao puno više meðusobnog razumijevanja i zajednickog rada, pa su jednostavno nadigrali Juventusov dvojac. Del Neri preferira igru sa jednim kreativnim veznim igracem i jednim 'razaracem' (uglavnom je to dvojac Aquilani - Melo, nešto slicno što je godinama funkcioniralo u Milanu sa dvojcem Pirlo - Gattuso), ali u ovoj utakmici je morao na teren uz Aquilanija poslati Claudia Marchisia i u toj zoni gostima je nedostajalo borbenosti i odlucnosti. S druge strane, Michele Pazienza i Walter Gargano se jako dobro nadopunjuju, a Gargano je taj koji cešce krece prema naprijed i pripomaže napadu.

Golovi

Sva tri gola su došla nakon ubacaja sa strane, prva dva od strane bocnih igraca. Uz to što su loše zatvarali ovu dvojicu igraca Napolija, momcad Juventusa se nije dobro nosila niti sa kretanjima trostrukog strijelca Edinsona Cavanija. Urugvajac je bio superioran kada je utrcavao u šesnaesterac, ali Juventus je, kao i Napoli, u obrani uvijek imao jednog igraca viška i morali su se sa napadima Napolija nositi bolje.

Naravno, obje su momcadi u obrani imale po igraca više, ali samo je Napoli pokušavao prijetiti kretanjem i promjenama pozicija, što je funkcioniralo puno bolje od staticnog napada Juventusa. Treba priznati kako se ipak Luca Toni dobro borio, radi se još uvijek o jednom od najboljih napadaca kad se radi o fizickoj borbi sa dvojicom protivnika, a poništen mu je i jedan naizgled regularan gol. Njegov debi u dresu Juventusa stoga se unatoc svemu može nazvati pozitivnim i to je bila možda i jedina pozitivna stvar za Juve u ovoj utakmici.

Ali, u potpunosti ga je zasjenio Cavani. Prva dva gola su stigla nakon sjajnih udaraca glavom, a to je mogao biti i treci, što su mnogi u svojim izvještajima i napisali. Uistinu je izgledalo kako se bacio u na ubacaj Hamšika smjestio loptu glavom u mrežu, ali usporene snimke pokazale su da je zapravo mrežu poslao u loptu petom. Iako se cini da je loptu u strahu da ne dobije kopackom u glavu slucajno promašio glavom, gol je na kraju ispao spektakularan. 

Zakljucak

Napolijeva 3-4-2-1 formacija je jedan od najuzbudljivijih sustava trenutno, a ovo je bila savršena utakmica za demonstraciju i potvrdu ovih rijeci. Višak igraca u obrani, energicni bocni igraci koji su nadtrcali protivnicka krila i dobre kretnje napadackog trojca stvarali su stalne probleme protivnickoj obrani. Krajnji rezultat od 3:0 možda prikazuje Juventus i u previše lošem svjetlu, ali njihova egzekucija onoga što je zamislio trener bila je sjajna.