"Kao dječak sam odlazio na stadion gledati utakmice Boaviste. Prvo sam bio skupljač lopti, a onda sam postao mini navijač iza gola. Sviđa mi se atmosfera među ultasima kad je izražena na pravi način. Volim biti dio atmosfere kad navijači pokušavaju gurati igrače naprijed i motivirati ih." rekao je Bruno Fernander u velikom intervjuu za FourFourTwo.

Boavista je klub iz Porta, a Fernandes je odrastao u mjestu imena Maia, oko osam kilometara sjeverno od drugog po veličini grada u Portugalu.

"Ja sam navijač Boaviste i počeo sam ih gledati kako igraju zbog mog rođaka Vitora Borgesa, koji se kroz omladinsku školu probio do prve momčadi. Želio sam slijediti njegove stope. Njemu je sada 36 godina i igra kao desni bek. I ja sam nekada igrao u obrani - na nesreću po mene, bio sam stoper sve do svoje petnaeste godine! Nisam u to vrijeme zabijao puno golova... ali sada ih zabijam."

U to vrijeme nije mogao ni sanjati da će se jednog dana oko njega vrtiti igra Manchester Uniteda, jednog od najvećih klubova na svijetu. Odlazio je na utakmice kao navijač i uživao u atmosferi.

"Išao bih na utakmice i pjevao pjeme. Nisam imao nekog igrača koji mi je bio heroj, tu su bili samo moj otac i moj brat - i oni su također igrali nogomet."

Dvadesetšestogodišnji veznjak je odrastao u obitelji u kojoj se obožavao nogomet.

"Boavistin najveći derbi je utakmica protiv Porta. Davno su posljednji put bili prvaci (2001., nakon čega su igrali dvije utakmice u Ligi prvaka protiv Manchester Uniteda, izgubivši obje s po 0:3), a atmosfera je tada bila puno bolja. Sada možete vidjeti više navijača Porta nego Boaviste na njihovom vlastitom stadionu. Ali, Estadio do Bessa je doista prelijep... to je stadion engleskog tipa."

Fernandes rijetko priča za medije, a najčešće su to kratke izjave za televiziju o trenutnoj formi ili sljedećoj utakmici. Zbog toga je Portugalac rado progovorio o svom nogometnom odrastanju, otkrivši kakva je atmosfera u njegovoj domovini u usporedbi s onom na Otoku.

"U Portugalu je atmosfera intenzivnija. U Portugalu imamo ultrase, kao i u Italiji, gdje sam igrao pet sezona. Oni su više strastveni nego racionalni. Tako je i u Italiji. Navijači žive nogomet. U Engleskoj, čini mi se da ljudi više dolaze na utakmice kako bi uživali u utakmici kao u predstavi, poput kazališta ili kina. Atmosfera je 'čistija'. Ali, u Engleskoj se svaka utakmica igra pred punim stadionom - nije važno protiv koga igrate. Atmosfera je doista dobra i lijepo ju je osjetiti."

Fernandes je u Engleskoj nakon dolaska iz Sportinga igrao tek šest tjedana kad je uslijedilo zatvaranje zbog globalne pandemije. U tom kratkom razdoblju između početka veljače i sredine ožujka prošle godine, postao je heroj navijača i motor momčadi kojoj je jedan takav kreativac silno nedostajao te je brzo uvjerio navijače Uniteda da je on bio igrač koji im je trebao.

Nije mu puno trebalo da pokaže navijačima što mogu očekivati od njega - već u prvih pet minuta debitantske utakmice protiv Wolverhamptona je pokazao da je drugačiji od drugih igrača. Loptu je brzo prenosio u opasnu zonu, stvarajući prilike svojim napadačima.

Siječanj 2020. bio je neugodan za Solskjaerovu momčad, koja je bila peta u ligi i doživjela poraze od Arsenala, Manchester Citya, Liverpoola i Burnleya, a navijače je posebno zabolio ovaj posljednji. Ipak, s Fernandesovim dolaskom momčad je počela igrati bolje i pobjeđivati, a atmosfera među navijačima je automatski postala bolja. Momčad se počela penjati prema vrhu ljestvice, dosegnuvši na kraju sezone treće mjesto i izborivši plasman u Ligu prvaka. Prije Fernandesovog dolaska, Solskjaerova momčad je zaostajala 14 bodova za Leicesterom, kojega su na kraju pretekli na ljestvici.

Fernandes i ove sezone iza sebe ima odlične igre i statističke brojke. I u 2021. godini je u samom vrhu, pa je do sredine ožujka bio treći asistent Premier lige, iza Masona Mounta i svog suigrača Lukea Shawa, koji je ove sezone doživio pravi preporod. Neki će kritičari reći kako su njegove brojke visoke zbog velikog broja, kako dodavanja tako i udaraca prema golu, dok sami prosjek uspješnih pokušaja nije tako visok, ali konačni učinak je ono što se u nogometu računa.

Bruno Fernandes je najbolje pojačanje Manchester Uniteda nakon ere Alexa Fergusona, u kojoj je klub doveo niz igrača koji su se pokazali potpunim promašajima. On nije uspio, poput Robina van Persiea u sezoni 2012./2013., pretvoriti momčad u osvajače naslova, ali je i došao u puno slabiju momčad od one iz posljednje Fergusonove sezone. Klub s Old Trafforda je želio dovesti Fernandesa još 2019. godine, ali Sporting je tražio previše novca, a u Unitedu su već bili umorni od igrača, klubova i menadžera koji su zahtijevali puno.

U centru konstantnih špekulacija bio je momak koji je iz Portugala otišao u redove talijanskog drugoligaša Novare kako bi tamo započeo profesionalnu karijeru kratko prije svog osamnaestog rođendana.

"Nisu me brinule špekulacije. Bilo je puno buke na ljeto oko transfera, a na kraju se ništa nije dogodilo. Kad je stigao siječanjski prijelazni rok 2020., bio sam potpuno rasterećen. Nisam uopće razmišljao o tome hoću li preći u Manchester United ili ne - jednostavno sam bio zadovoljan radeći ono što sam radio. Bio sam sretan u Sportingu i nisam morao po svaku cijenu otići. Da sam ostao tamo, to ne bi bio problem - sve je bilo sasvim u redu i radio sam ono što sam želio raditi. Moja obitelj je živjela dobro i sve je bilo u redu." kaže Fernandes o razdoblju pred dolazak u United.

Pa zašto je onda došao u United?

"Sanjao sam o igranju u Premier ligi. Manchester United je bio moj klub iz snova. Pratio sam Cristiana Ronalda kad je igrao tamo i nastavio pratiti klub nakon što je on otišao u Real. Ali, znam toliko puno igrača koji su igrali za Manchester United. Poznajem ih jer dolazim iz zemlje gdje je nogomet važan dio kulture življenja. Nogomet je uvijek na televiziji, a Premier liga i La Liga su najvažnije lige nakon portugalske. Možda i talijanska liga, također. Moji prijatelji su nosili trenerke Manchester Uniteda, Barcelone, Real Madrida, Milana... Manchester United je bio jedan od najvećih klubova na svijetu dok sam ja odrastao."

Onda, nakon što je postao najbolji nogometaš u ligi svoje zemlje, nakon što su ga skauti Uniteda do temelja proučili, kako preko tv ekrana tako i uživo, engleski gigant je poslao svoju ponudu. Dok su predstavnici klubova pregovarali oko cijene i uvjeta transfera, menadžer Solskjaer je Fernandesu objasnio što očekuje od njega.

"On mi je jednostavno rekao da budem ono što jesam. Da uživam, da igram svoju igru. Rekao me je da je gledao kako igram u Sportingu i da želi istog Bruna ovdje - nekoga tko pokušava voditi momčad. Bilo mi je važno da mi klub vjeruje i da želi da budem ono što jesam."

Pomoglo je i to što je Fernandes već govorio engleski jezik i da je mogao već prvog dana ući u kantinu i odraditi sada već zbog raznih mjera zamrli običaj da se rukuje sa svakim članom prve, rezervne i mlade momčadi i osobno predstavi.

"Naučio sam engleski jezik u školi u Portugalu. A kad sam preselio u Italiju, davao sam svoje prve intervjue na talijanskom jeziku nakon samo dva ili tri mjeseca. Jedna stvar u mom životu koja je konstanta jeste da pokušavam - ako pogriješim, nema veze. Govoreći strani jezik, ako napravite pogrešku s riječima - to nije važno, jer i iz toga učite."

Rezultati Uniteda su pred dolazak Fernandesa bili očajni, ali su se s njegovim dolaskom promijenili nabolje, i to jako brzo.

"Na dan kad sam potpisao ugovor United je gostovao kod Manchester Citya." prisjetio se druge utakmice polufinala Liga kupa, u kojoj je Nemanja Matić postigao jedini gol, a United napravio ono što im je već postala navika i pobijedio svog gradskog rivala u njegovom dvorištu. "Pobijedili smo u toj utakmici, ali nismo zapravo pobijedili jer smo ispali iz kupa u ukupnom skoru. Vidio sam momčad koja je željela igrati puno bolje, ali koja je morala i puno napredovati. Čak i sada, znamo da možemo još puno napredovati i znamo da kad naši rezultati nisu dobri ni raspoloženje nije najbolje. Mogu to vidjeti, jer kad izgubimo ni ja se ne osjećam najbolje. Moje raspoloženje je doista loše dan nakon poraza. Momčad je trebala i željela pobjednički mentalitet."


Kako bi oni koji vas najbolje poznaju opisali vaš mentalitet?
- Rekao bih da je jedna riječ koja me najbolje opisuje - zahtjevan. Nekad me je teško razumjeti kad izgubim - loše sam raspoložen! Ljudi koji su mi najbliži znaju da nisam sretan kad izgubim. Bio sam takav kao dijete i nisam se promijenio, tako da oni znaju kako se nositi sa mnom. Otac me uvijek zove dan nakon utakmice bez obzira na rezultat. Ako izgubimo, ne pričamo previše o utakmici, ali on i dalje ima dobrih riječi za mene. On je bio nogometaš, kao i moj brat. Oni mi govore što sam napravio pogrešno i što mogu popraviti sljedeći put.

Solskjaer puno traži od vas - kakav je vaš odnos s njim?
- Dobar. Imam dobar odnos sa svim trenerima i, iskreno, da raspoloženje ovdje nije takvo, ne bismo ostvarivali ovakve rezultate. Imamo u stručnom stožeru i Michaela Carricka, nekada sjajnog veznog igrača od kojega osjećam da mogu puno naučiti. Uvijek pozorno slušam ono što mi govori.

Manchester United je postao puno bolji s vama u momčadi, ali što je ovoj momčadi potrebno kako bi osvojila naslov prvaka?
- Trebamo pobjeđivati u više utakmica. To je teško u Engleskoj, jer su utakmice tako tijesne. Svaka momčad ima realnu šansu pobijediti u svakoj utakmici. Prije svake utakmice omjer je 50-50, a to se vidi i na rezultatima. Ali ide nam bolje. Ne smijemo prosipati toliko bodova na domaćem terenu, ali na drugom smo mjestu, a prije sezone nije bilo puno ljudi koji su govorili da će United biti drugi. Nakon nekoliko utakmica i lošeg početka, nitko nije govorio da bi United mogao biti na vrhu tablice, ali mi smo ignorirali ono što ljudi izvana govore. Znali smo što smo rekli mi unutar, imali smo samopouzdanja i vjere da će se stvari popraviti, i jesu. I dalje nismo najbolji United kakav možemo biti, ali napredovali smo.

Kako se motivirate da biste napredovali?
- Ja zahtijevam puno od sebe. Uvijek želim napredovati, biti bolji i bolji. Nikad nisam sretan s onim što smo napravili u utakmici, jer smo mogli više. Nikad nisam u potpunosti sretan svojom igrom ili kad zabijem ili asistiram, jer sam uvijek mogao više.

Na terenu ste energični, intenzivni. Kako se opuštate izvan nogometa?
- Spavam!

Je li to sve?
- Kad imate malu djecu, jedini način da se odmorite jeste spavajući! Gledam serije kad sam na gostovanjima s momčadi, ali kod kuće se opuštam igrajući se s djecom i važno mi je da imam to vrijeme. Imamo jako puno utakmica i puno putujemo, tako da sam puno izvan kuće. Kad sam kod kuće, puno spavam. Uvijek mi je uključen neki nogometni prijenos na TV-u, tako da gledam puno nogometa. Boavista i Sporting, moji omiljeni klubovi u Portugalu, su klubovi koje uvijek pratim, ali češće gledam utakmice Sportinga jer puno mojih prijatelja još igra tamo. Ali uvijek gledam svaku utakmicu na koju naiđem, bez obzira na to o kojoj se ligi radi. Osjećam da možete naučiti nešto iz svake utakmice koju gledate, od svakog igrača iz svake lige. Puno je igrača koji me impresioniraju, a za koje nikad niste ni čuli, ali ja proučavam svakoga i tako sam uvijek radio.

Kakva je Premier liga u usporedbi sa Serie A i portugalskom ligom?
- Svaka liga je drugačija - čak je i mentalitet nacija drugačiji. Portugalska liga je više tehnička, a talijanska više taktička. U Engleskoj kažu kako je liga doista intenzivna, ali za mene intenzitet postoji svugdje. Naučio sam jako puno u Italiji jer oni brinu puno o malim detaljima. U Portugalu sam se imao priliku više izraziti i imao sam slobodu pokazati svoje kvalitete. Možda su utakmice u Portugalu otvorenije, jer se u Italiji igra čvršće i teško je pronaći prostor. U Engleskoj ima više načina igranja - neke momčadi igraju poput portugalskih, a neke više liče na talijanske.

A život izvan nogometa? Preseljenje s juga Europe na sjever - kako biste usporedili život u Manchesteru s onim od ranije?
- Teško je reći, jer otkako sam došao sve je zatvoreno! Bili smo ovdje jako kratko prije zatvaranja. Pronašli smo kuću i supermarket u blizini, tako nismo ni posjetili centar grada, ali ja sam se brzo prilagodio. Moja obitelj se također prilagodila, ali djeci je teže jer moraju provoditi većinu vremena u kući, a ne mogu razumjeti zbog čega. Moja kćerka ima četiri godine. Teško joj je objasniti zbog čega ne smije ići istraživati ovo novo mjesto na kojemu živimo ili da mora koristiti masku. Ali, svi smo u sličnoj situaciji. Ja sam sretan jer imam priliku igrati nogomet i uživati u svom poslu, unatoč nekim restrikcijama. Ali barem mogu igrati. Djeca se ne mogu igrati na isti način kao što moja kćerka ne smije napustiti kuću ili ići u park ili školu.