Lažna devetka je napadač koji se konstantno kreće prema lopti u unutrašnjost terena, često primajući loptu daleko od protivničkog gola. Osnovna namjera je doći do lopte daleko od pozicije protivničkih stopera i tako njih izvući iz srca obrane i otvoriti prostor pred protivničkim golom za suigrače.
Smatra se kako je 'lažnu devetku' prvi koristio brazilski klub Corinthians još krajem devetnaestog stoljeća. U to vrijeme je bilo uobičajeno da centarfor stoji što je moguće bliže protivničkom golu i čeka loptu od suigrača, dok se njihov napadač radije povlačio natrag, primao loptu i proslijeđivao je krilima. Još jedan primjer je momčad River Platea iz dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, koja je igrala s petoricom igrača u napadačkoj liniji, a desetljeće kasnije Matthias Sindelar je igrao lažnu devetku u austrijskoj reprezentaciji. Na isti način su igrali mađarski reprezentativci Nándor Hidegkuti i Péter Palotás pedesetih godina.
Ipak, sami termin 'lažna devetka' je nešto što se počelo koristiti u novije vrijeme. Ideja je da napadač nosi dres s brojem 9 na leđima, ali se kreće na 'lažne pozicije', to jeste na dijelove terena na kojima obično ne vidimo igrača s brojem 9. Prvi takav primjer u modernom nogometu bio je Michael Laudrup pod vodstvom legendarnog Johana Cruyffa u Barceloni. Član iste momčadi bio je Pep Guardiola, koji će kasnije u istoj ulozi koristiti Lea Messija.
Jedna od najvažnijih odgovornosti lažne devetke je pravovremena kretnja prema sredini terena kako bi primio loptu između protivničkih linija, kako tijekom dužeg posjeda lopte njegove momčadi, tako i u trenucima kontranapada. Ovo kretanje prema sredini terena može protivničke stopere dovesti u dilemu da li krenuti zajedno s napadačem prema sredini i napustiti svoju poziciju ili ostati na njoj i dopustiti protivniku da neometan primi loptu u opasnoj zoni. Ako lažna devetka kretnju napravi u pravom trenutku, to može izazvati kaos u protivničkoj obrani.
Vrhunska lažna devetka mora biti iznimno dobro svjesna događaja na terenu i redovno skenirati situaciju oko sebe. Na taj način znaju kada i gdje mogu neometano primiti loptu i izbjeći pritisak stopera, posebno s leđa. To im onda pomaže da osvajaju prostor i zajedno sa suigračima sudjeluju u izgradnji akcija. Važno je da igrač koji igra poziciju lažne devetke bude svestran, da dobro barata loptom kad je ima u nogama, da je brz i prodoran, ali i dalje mora imati onu osnovnu karakteristiku napadača - sjajan osjećaj za postizanje gola.
Lažna devetka se od klasičnog centarfora razlikuje samo u situacijama kad njegova momčad ima loptu. Inače, kad se njegova momčad brani, uloge su im iste. Glavna defenzivna odgovornost svakom napadaču je kontrapresing po izgubljenoj lopti i sprečavanje brze tranzicije protivnika iz obrane u napad. Kad protivnička momčad ima dulji posjed lopte, lažna devetka često zauzima poziciju najviše isturenog centralnog igrača.
Tko su najbolji igrači na pozicijama lažne devetke?
Lionel Messi je na vrhunski način igrao ovu ulogu u Barceloni pod Pepom Guardiolom, prije svega zbog svoje sposobnosti da primi loptu između protivničkih linija, brzo se okrene i penetrira kroz protivničku obranu zahvaljujući svom sjajnom driblingu. Messiju je dovoljan samo kvadratni metar slobodnog prostora kako bi primio loptu, okrenuo se i doveo protivničke braniče u jako neugodnu situaciju, nakon koje može izravno ugroziti protivnički gol ili proslijediti loptu na krila, koja neminovno imaju više prostora nakon što se protivnička obrana skupi u sredinu pokušavajući zaustaviti njega. Ono što je uvijek pomalo nedostajalo u njegovoj igri na ovoj poziciji jeste defanzivna komponenta igre.
Cesc Fàbregas je također igrao kao lažna devetka u Barceloni pod Tatom Martinom, ali puno više u španjolskoj reprezentaciji koja je pod vodstvom Vicentea del Bosquea osvojila Europsko prvenstvo 2012. godine. Fabregas je igrao na toj poziciji zvog svoje sposobnosti da primi loptu pod pritiskom i proslijedi je na pravo mjesto. Činjenica da se ugodno isjećao u sredini veznog reda stvarala je dodatni pritisak na protivničku obranu, koja je morala gubiti formaciju kako bi mu prilazila i pokušavala spriječiti da uopće primi loptu. Na taj način su njegovi suigrači iz reprezentacije, ali i kluba, Sergio Busquets, Xavi i Andrés Iniesta mogli primati loptu s manje pritiska i dominirati igrom u sredini terena.
Karim Benzema je puno puta tijekom svoje karijere u madridskom Realu demonstrirao sposobnost igranja lažne devetke na sjajan način, ali posebno u vrijeme kad je na klupi tog kluba sjedio Zinedine Zidane. On često, osim u sredinu, odlazi i na krilne pozicije i u situacijama kad se susreće s jakim blokom protivnika i u kontranapadima. Na taj način je otvarao prostor za utrčavanje pred gol suigračima kao što su bili Cristiano Ronaldo ili Gareth Bale (ilustrirano slikom iznad).
Još neki od primjera igrača koji odlično igraju ili su igrali na poziciji lažne devetke su Harry Kane pod Joseom Mourinhom u Tottenhamu i sada Garethom Southgateom u Engleskoj, zatim Roberto Firmino pod Kloppovim vodstovm u Liverpoolu, Francesco Totti u Romi pod Lucianom Spallettijem, Carlos Tevez pod vodstvom Alexa Fergusona u Manchester Unitedu, Michael Laudrup pod Johanom Cruyffom u Barceloni i sam Cruyff pod Rinusom Michelsom u Ajaxu, te Raheem Sterling, Ferran Torres, Bernardo Silva, Kevin De Bruyne i Ilkay Gündogan pod Guardiolom u Manchester Cityu.
