Nogometni navijaci su uvijek jako vezani uz svoje klubove, ali nekada se ta povezanost proširi i na pojedine igrace, koji postanu pravom ikonom kluba ciji dres nose.
U nekim slucajevima takav je naziv uistinu opravdan, na primjer kad se radi o Paolu Maldiniju, Ryanu Giggsu ili Javieru Zanettiju, igracima koji su pokazali veliku lojalnost klubovima u kojima su stupili na veliku scenu i ostvarili svoju slavu.
Meðutim, cesto navijaci idoliziraju neke igrace koji ce kasnije krenuti svojim putem cim se ukaže bolja prilika, a njihova ljubav tada se pretvara u mržnju, proporcionalnu velicini ljubavi, posebno kada igrac karijeru nastavi u najvecem rivalu kluba ciji je dres do tada nosio.
Nabrojat cemo petnaest onih cijih se imena prvih sjetimo kada se spomene rijec izdajnik, iako bi se na ovom popisu vjerojatno mogli naci još neki...
Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igri!
15. Fernando Torres
Nije otišao u jednog od najvecih Liverpoolovih rivala, Everton ili Manchester United, ali jeste pokvario sve što je napravio u Liverpoolu otišavši u Chelsea u sred loše sezone Redsa. Donio je Liverpoolu preko 55 milijuna eura, ali je dobar dio odmah loše reinvestiran u Andy Carrolla. Sada se Torres muci u Chelseau da napravi ono što je nekada s lakocom radio - pošalje loptu u mrežu, a da je ostao u Liverpoolu bio bi najveci miljenik navijaca Redsa, a u Luisu Suarezu bi imao suigraca koji bi mu savršeno odgovarao u napadu.
14. Michael Owen
Za razliku od Torresa, Michael Owen jeste napravio transfer u redove najveceg rivala, Manchester Uniteda, ali zaobilaznim putem preko Reala i Newcastlea. Nakon što je vec kao tinejdžer postao legenda Redsa krajem devedesetih i pocetkom novog stoljeca, Owen je 2009. godine iz Newcastlea preselio u Manchester United, okrenuvši protiv sebe gotovo svakog navijaca svog bivšeg kluba.
13. Ian Wright
Prije nego što je Ian Wright postao legenda Arsenala, bio je napadac Crystal Palacea, i to vrlo uspješan. U šest sezona provedenih u tom klubu postigao je 100 golova u 245 odigrane utakmice.
Za razliku od vecine drugih igraca na ovoj listi, nije Wrightov transfer u Arsenal bio ono što ga je ucinilo izdajnikom u ocima navijaca Crystal Palacea, tada, kao uostalom i sada, malog londonskog kluba - bila je to cinjenica da je nakon što je ranije te sezone napustio Crystal Palace u posljednjem kolu veselo proslavljao gol kojim je Crystal Palace ispao iz lige.
12. Carlos Tevez
Koji potez u karijeri Carlosa Teveza odabrati kao najbolji argument da se njegovo ime naðe na ovoj listi? Nacin na koji je iz Corinthiansa na silu otišao u Europu identican je onome što je nedavno napravio u Manchester Cityu. Odbijao je igrati sve dok ga celnici tog kluba nisu odlucili pustiti. Nedavno je u Munchenu odbio zaigrati za Manchester City i ceka da mu celnici tog kluba dopuste odlazak dalje, a u meðuvremenu je i žestoko razljutio navijace Manchester Uniteda prešavši u redove gradskog rivala Citya.
Obicno su igraci izdajnici za navijace jednog kluba, ali Tevez je oborio sve rekorde i do sada se zamjerio navijacima cak tri kluba.
11. Luis Enrique
Luis Enrique je najveci dio svoje rane igracke karijere proveo u Real Madridu, a po isteku ugovora s tim klubom preselio je u Barcelonu. Razlog zbog kojeg se taj njegov transfer izmeðu dva najveca rivala spominje manje nego neki drugi koje cemo još spomenuti na ovom popisu leži u cinjenici da je on otišao nakon što mu je ugovor istekao, a uz to nikada zapravo nije bio kljucni clan madridske momcadi.
Dok je u Realu postigao samo osamnaest golova, puno je ucinkovitiji bio u Barceloni, za koju je postigao 109 golova u 300 nastupa, osvojivši s tim klubom dva naslova prvaka, dva kupa, jedan španjolski superkup, jedan Kup Kupova i jedan europski superkup.
10. Bernd Schuster
Bivši trener Reala je imao relativno skromnu trenersku karijeru bez nekih afera, ali kao igrac njegov transfer izmeðu dva najveca španjolska kluba je izazvao puno kontroverzi.
Nakon što je osam sezona igrao za Barcelonu i bio važan clan te momcadi, Schuster je preselio u Madrid, gdje nije bio toliko uspješan, a da bi njegova karijera bila još kontroverznija, sa 30 godina je iz Reala preselio u redove njihovog gradskog rivala Atletica.
9. Kenny Miller
Ako u europskom nogometu postoji rivalitet ravan onomu izmeðu Reala i Barcelone, to je onda onaj izmeðu škotskih velikana, Rangersa i Celtica. S obzirom na bogatu politicku povijest ovog rivalstva, vecina igraca znaju da prelazak iz jednog u drugi klub nije pametan potez.
Ali ne i Kenny Miller, koji je prešao zabranjenu granicu, i to ne jednom, nego dva puta, prešavši najprije iz Rangersa u Celtic, pa ponovno natrag. Na njegovu srecu, pružio je sjajne igre u dresu Rangersa i sa tim klubom osvojio nekoliko naslova prvaka, pa su mu navijaci tog kluba gotovo oprostili privremeni 'prelazak na mracnu stranu', dok ga navijaci Celtica nece previše pamtiti nakon samo jedne prosjecne sezone u tom klubu.
8. William Gallas
Možda se ukljucivanje Francuza na ovaj popis vecini nece uciniti opravdanim, jer je iz Chelsea u Arsenal preselio u razmjeni kojom je Ashley Cole krenuo u suprotnom smjeru, ali takvi vjerojatno zaboravljaju pod kakvim je okolnostima do te razmjene došlo. Naime, Gallas je prisilio celnike Chelsea da ga prodaju tako što je zaprijetio da ce u suprotnom poceti zabijati golove u mrežu vlastite momcadi.
Da ostane upamcen po lošem meðu što vecim brojem navijaca, Gallas je kasnije iz Arsenala otišao u redove njihovog najveceg rivala Tottenhama, i to unatoc tome što ga je uprava Arsenala pokušala zadržati, ali su njegovi zahtjevi za placu bili previsoki.
7. Zlatan Ibrahimovic
Zlatan Ibahimovic nikada nije bio poznat po lojalnosti klubu ciji dres nosi (i ciji grb rado ljubi). On nije samo s lakocom odlazio iz klubova, nego je dva puta napuštao i švedsku reprezentaciju, jednom nakon što se nije složio sa karnom koju je dobio jer je dvije veceri prije utakmice sa Lihtenštajnom nedozvoljeno izlazio u provod, a drugi put nakon što se reprezentacija nije plasirala na svjetsko prvenstvo 2010., jer je smatrao da su preostale utakmice do kraja kvalifikacija 'besmislene'.
Ali njegova nelojalnost prema reprezentaciji je ništa prema onome što je radio na klupskom planu. Nakon što je Juventus ostao bez dva naslova prvaka i izbacen ui drugu ligu, ne samo da su on i njegov menadžer prijetili tužbom ako ga se ne pusti iz kluba, nego je preselio u redove Intera, Juventusovog tradicionalno najveceg rivala, ali i kluba koji je upravo najviše profitirao od cijelog skandala Calciopoli.
Nije dugo ostao vjeran ni Interu, pa je preselio u Barcelonu, gdje opet nije bio zadovoljan, pa je nakon navijaca Juventusa razljutio i crno-plavi dio Milana, preselivši iz Katalonije u AC Milan.
Da stavi tocku na 'i' u svojoj je biografiji objavio kako je celnicima Barcelone rekao da karijeru želi nastaviti u redovima Reala, ali do tog transfera ipak nije došlo.
6. Ronaldo
Ronaldo ce uvijek ostati legenda i jedan od najboljih napadaca svih vremena, ali kad se radi o klupskom nogometu, Ronaldo nije imao lojalnosti.
Iako nikada nije prelazio iz jednog velikog rivala u drugi, igrao je i za Real i za Barcelonu, ali i za Inter i Milan i tako postao prvi i za sada jedini igrac u povijesti koji je igrao za ova cetiri kluba.
Šlag na tortu bio je njegov potpis za Corinthians pred kraj karijere nakon što je nekoliko mjeseci dok se oporavljao od operacije koljena trenirao sa klubom u kojem je poceo karijeru, Flamengu. Iako su celnici Flamenga ucinili sve da ga zadrže, on se ipak odlucio za njihove velike rivale, sa kojima su se tada borili za naslov prvaka.
5. Wayne Rooney
Wayne Rooney je odrastao kao navijac Evertona i cijelo djetinjstvo proveo u blizini njihovog stadiona. Omladinskoj školi tog kluba prikljucio se sa jedanaest godina i nekoliko godina kasnije probio se do prve momcadi, a naklonost navijaca zadobio je ne samo borbenošcu na terenu i dobrim igrama, nego i proslavljajuci pobjednicki gol u finalu omladinskog FA kupa pokazavši majicu na kojoj je pisalo 'Jednom plavo, uvijek plavo'.
Ipak, samo dvije godine kasnije te je lojalnosti plavoj boji nestalo. Ne samo da je prekrižio svoj moto kako bi napravio bogati transfer u Manchester United, nego nije pokazao nikakav respekt prema klubu koji ga je odgojio kao igraca poljubivši grb Manchester Uniteda ispred navijaca Evertona nakon što je postigao gol protiv svog bivšeg kluba.
4. Mo Johston
Za razliku od Kennya Millera, Mo Johnston je zabranjenu crtu u Glasgowu prešao samo jednom, i to nakon dvije godine u francuskom Nantesu. Zašto je onda ovako visoko na listi? Jer je on od tog transfera napravio pravi cirkus!
Prije nego što je iz Nantesa preselio u Rangers, Johnston je bio heroj meðu navijacima Celtica. Postigao je preko 50 golova za Celtic u periodu od 1984. do 1897. godine i osvoji ligu i kup sa tim klubom. Stoga, kada je odlucio vratiti se u Škotsku, ocekivalo se da to bude u Celtic. Štoviše, održao je u klupskim prostorijama Celtica konferenciju za novinare na kojoj je rekao kako je 'Celtic jedini klub za koji želi igrati'.
Meðutim, kada je doznao da mu je Rangers spreman ponuditi više novca, Johnston je promijenio mišljenje i potpisao za taj klub. To je izazvalo nezadovoljstvo kod navijaca obaju klubova, pa su navijaci Rangersa palili dresove s njegovim imenom i prijetili kako ce zatražiti povrat novca koji su platili za sezonske ulaznice, dok su ga navijaci Celtica nazivali Judom.
Na kraju je Johnston ipak zadobio povjerenje vecine navijaca Rangersa, koji su ga ipak, nakon što su u pocetku izražavali nezadovoljstvo zbog dovoðenja katolickog igraca u protestantski klub, prihvatili zahvaljujuci dobrim igrama i napornom radu. Johston je za Rangerse na kraju postigao 46 golova u 100 utakmica i osvojio dva naslova prvaka i jedan škotski kup.
Ipak, posljedice konfuzije koju je izazvao Johnston osjeca i danas, buduci da sa svojom obitelji živi u Londonu, jer ne želi riskirati da njegova djeca doživljavaju neugodnosti u njegovom rodnom Glasgowu.
3. Ashley Cole
Cashley, ili igrac kojega svi vole mrziti, probio se do treceg mjesta na ovoj ljestvici.
Po prvi put se u kontroverznu situaciju Cole doveo kada se potajice sastao sa Joseom Mourinhom i Peterom Kenyonom iz Chelsea, tada kao igrac Arsenala. Kada se doznalo za taj sastanak, sve strane su kažnjene, a njegov menadžer je suspendiran na osamnaest mjeseci.
Cole je nakon tog incidenta za godinu dana produžio ugovor sa Arsenalom, ali se uskoro ponovno našao u kontroveznoj situaciji kada je odbio novu ponudu za produženjem Arsenala, jer mu je Chelsea bio spreman ponuditi više novca, te je ustvrdio kako ga uprava Arsenala vrijeða sa iznosom place koji mu je ponuðen.
Iako Cole sada tvrdi kako ništa ne zamjera celnicima Arsenala, navijaci tog kluba mu ni danas nisu oprostili incidente koje je izazvao, te mu u svakoj meðusobnoj utakmici još uvijek glasno zvižde prilikom svakog dodira lopte.
2. Luis Figo
Žalosno je da ce još jedan od najboljih nogometaša ikada ostati zauvijek upamcen kao izdajnik, ali kada napustite svoj klub kako biste prešli u reodve najveceg rivala, to je jednostavno neizbježno.
Prelazak Luisa Figa iz Barcelone u Real je bio posebno kontroverzan, buduci da je bio jedan od najomiljenijih igraca meðu navijacima Barcelone, te je sa tim klubom osvojio veliki broj trofeja.
Po Figovom povratku na Nou Camp u dresu Reala, pune tri godine nakon odlaska, na njega su bacani brojni predmeti, ukljucujuci i slavnu svinjsku glavu.
1. Sol Campbell
Prvo mjesto ove ljestvice zaslužio je bivši engleski reprezentativac Sol Campbell. Navijace Tottenhama možda i nije toliko zabolio njegov odlazak iz kluba, jer su bili svjesni da igrac njegovog kalibra zaslužuje igrati u Ligi prvaka, ali preci baš u redove najveceg rivala, i to bez odštete, nešto je preko cega nikada nisu prešli. Mogao je u tom trenutku preci u bilo koji drugi klub na svijetu, jer je bio slobodan igrac i to što je odabrao Arsenal navijaci Spursa mu nikada nisu oprostili.