Jedan od najvećih nogometaša svih vremena, legenda argentinskog nogometa Diego Armando Maradona preminuo je danas u 61. godini života nakon srčanog zastoja.

Ova vijest dolazi samo par tjedana nakon što se Maradona morao podvrgnuti operaciji kojom mu je uklonjen tromb u mozgu, nakon čega je izgledalo kako se uspješno oporavlja, s obzirom da je ubrzo i otpušten iz bolnice. Međutim, srce mu je stalo danas u njegovom domu u Tigreu.

Maradona je tijekom igračke karijere bio obožavan širom svijeta, ali prije svega u Argentini i talijanskom Napulju, gdje je s Napolijem osvojio Serie A.

Iako je tijekom i nakon igračke karijere imao brojne probleme s ovisnosti o drogi i alkoholu, ipak će ostati upamćen prije svega prema svojim izvedbama na terenu, kojima je pridonio i osvajanju naslova svjetskog prvaka 1986. godine. Ostat će upamćem i po takozvanoj 'Božjoj ruci', odnosno po golu koji je rukom zabio u susretu četvrtfinala Svjetsko prvenstva 1986. godine protiv Engleske.

Njegova smrt odmah je potaknula brojne oproštajne poruke na društvenim mrežama, a jedan od prvih koji su reagirali je upravo nekadašnji kapetan engleske reprezentacije Gary Lineker, koji je na Twitteru napisao: "Iz Argentine je stigla vijest o smrti Diega Armanda Maradone. Daleko najbolji nogometaš moje generacije i nesumnjivo jedan od najvećih nogometaša svih vremena. Nakon blagosovljenog, ali problemima ispunjenog, života, nadajmo se kako će konačno pronaći utjehu u Božjim rukama."

Maradonin sunarodnjak Osvaldo Ardilles, koji je s Maradonom igrao na Svjetskom prvenstvu 1982. je poručio: "Hvala ti dragi Dieguito na tvom prijateljstvu, na tvom nogometu s kojim nema usporedbe. Proživjeli smo toliko divnih trenutaka zajedno. Nemoguće je reći koji je od tih trenutaka bio najbolji. Počivaj u miru dragi prijatelju."

Asif Kapadia, koji je prošle godine režirao dokumentarni film o Maradoni, je rekao: "Ne mogu vjerovati da je Diego otišao. Teško je to prihvatiti. On se uvijek činio neuništivim. Proveo sam deset sati s tim čovjekom! Dotaknuo sam njegovo lijevo stopalo. Napravili smo najbolje što smo mogli kako bismo pokazali svijetu čovjeka, mit, borca kakav je bio. Najveći!"

Osim u reprezentaciji, Maradona je uspjehe ostvarivao i na klupskom planu, a najveći trag je ostavio u Napoliju, klubu koji je s njegovim dolaskom izašao iz sjene talijanskih velikana sa sjevera. Napoli je s njim u momčadi 1987. godine osvojio svoj prvi naslov Serie A 1987. godine, da bi drugi uslijedio 1990. S ovim klubom je osvojio i talijanski kup 1987., te Kup UEFA 1991. Napoli je prije dvadeset godina umirovio dres s brojem 10.

Maradona je rođen u Buenos Airesu 30. listopada 1960. godine, a već prije svog šesnaestog rođendana je debitirao za klub iz rodnog grada Argentinos Juniors. Nedugo nakon toga, 27. veljače 1977. godine, debitirao je i za argentinsku reprezentaciju u utakmici protiv Mađarske na La Bomboneri, domu Boca Juniorsa, kluba za koji je zaigrao 1981. godine. U tom klubu je proveo samo jednu sezonu, ali je dao svoj veliki doprinos osvajanju naslova prvaka, između ostalih i sjajnim golom nakon solo prodora protiv najvećeg rivala River Platea.

Nije bilo čudo da je tada još uvijek mladi Argentinac privukao pozornost europskih velikana, pa je nakon nastupa na svom prvom svjetskom prvenstvu 1982. godine potpisao za Barcelonu uz tada svjetski rekordnu odštetu u iznosu od 5,5 milijuna eura.

U Barceloni ipak nije uspio pokazati svoje najbolje lice, prvenstveno zbog loma gležnja u rujnu 1983., pa je 1984. godine preselio u Napoli. Dvije godine kasnije stiglo je Svjetsko prvenstvo u Meksiku, na kojem je predvodio svoju reprezentaciju do naslova prvaka svijeta odigravši svaku minutu i postigavši pet golova, uključujući i onaj spomenuti protiv Engleske, iako će iz tog dvoboja ostati upamćen i njegov prvi gol, kad je sam krenuo s centra, predriblao nekoliko igrača i savladao Petera Shiltona.

Nastupio je na još dva svjetska prvenstva - 1990., kad je kao kapetan predvodio Argentinu do finala, te 1994., kad je poslan doma nakon pobjede u grupnoj fazi protiv Grčke zbog pozitivnog doping testa. Bio je to ujedno i njegov posljednji nastup u reprezentativnom dresu.

Na klupskom planu, nakon odlaska iz Napolija priključio se Sevilli, da bi se uskoro vratio u Argentinu, gdje je igrao za Newell's Old Boys i Boca Juniors, gdje je 1997. godine završio igračku karijeru.

Dvije godine je bio izbornik reprezentacije Argentine, koju je vodio i na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, a godinu dana kasnije nakon odlaska iz reprezentacije je preuzeo klub Al-Wasl iz Dubaija, da bi nakon toga promijenio još niz klubova. Posljednji posao imao je u argentinskom klubu Gimnasia y Esgrima.

Pet je puta proglašavan najboljim nogometašem Južne Amerike, a 2000. godine je proglašen FIFA-inim nogometašem stoljeća zajedno s Peleom, u izboru ljubitelja nogometa, FIFA-inih dužnosnika, trenera i igrača.