{mosimage}Jedan od najkompletnijih i najuspješnijih životopisa u svijetu nogometa svakako je onaj Sir Alexa Fergusona, cija je brojka osvojenih trofeja u Škotskoj, Engleskoj i Europi stigla do 29, a možda još uvijek nije konacna. Pomalo nevjerojatno zvuci cinjenica da je jucer bilo punih pedeset godina otkako je 15. studenog 1958. godine pocela njegova profesionalna nogometna karijera.

Stranraer’s Stair Park je bio stadion na kojem je tada 16-godišnji Ferguson debitirao u dresu Queen’s Parka u škotskoj Division Two prije pedeset godina. Škotski list Sunday Mail se dan kasnije osvrnuo na mladog napadaca, koji je igrao po desnoj strani, ocijenivši ga dobrim prospektom, ali pomalo sporim.

Škotski je tinejdžer u svom debitantskom nastupu uspio zabiti gol u porazu najstarijeg škotskog kluba rezultatom 2:1, a nakon utakmice je odjurio na vlak za Glasgow.

"Bilo je malo drugacije u to vrijeme. Na takva putovanja smo odlazili vlakom, a nakon utakmice smo morali juriti sa stadiona i ponovno na vlak. Vjerojatno nije bilo onoliko glamurozno koliko je Alex zamišljao dok je odrastao." prisjeca se tadašnji vratar Queen's Parka Bill ‘Stijena Pinkerton.

Ferguson u svojoj nedavno objavljenoj biografiji nije niti spomenuo da je zabio gol na svom debiju, a umjesto toga se prisjeca jednog cudnovatog incidenta: "Lijevi bek Stranraera je bio mali tenk imena McKnight. U jednom trenutku kada smo se obojica našli na tlu nakon kontakta me je ugrizao. Na poluvremenu mi je trener vikao kako nisam dovoljno borben. Ja sam mu rekao kako sam ugrižen, a on mi je odgovorio 'Pa ugrizi i ti njega!'."

Zapisi o toj utakmici otkrivaju kako je više ostala upamcena po iskljucenju napadaca Queen's Parka Charliea Churcha zbog tucnjave nego po Fergusonovom debitantskom nastupu. Gostujuci broj 9 je bio tek drugi igrac Queen's Parka nakon drugog svjetskog rata koji je dobio crveni karton. Ne treba ni govoriti kako su stvari tada bile malo drugacije nego danas.

Govoreci u svom domu u šarmantnom selu Milton of Campsie dan nakon što je Fergusonov Manchester United remizirao sa Celticom u Ligi prvaka, njegov nekadašnji suigrac Pinkerton kaže: "Zanimljivo je vidjeti Alexa sada. Vjerojatno je najslavnije ime koje je ikada igralo za naš klub. Nije bio s nama dugo, ali sigurno ga se dobro sjecam. Bio je drugaciji na terenu, sav od lakata. Par duela s njim i napustili biste teren sa ozlijeðenim rebrima. Bio je borben igrac, a dobro je kontrolirao loptu. Bio je skroman, na najbolji moguci nacin. Koliko se ja sjecam, nije bio neki veliki radnik na treninzima kada nam se tek prikljucio. U to vrijeme nismo imali reflektore, tako da na vecernjim treninzima utorkom i cetvrtkom zimi uopce nismo koristili loptu. Samo bismo trcali cetiri kruga po 400 metara i nakon toga deset sprinteva. Mislim da je to za njega bio šok i nije se baš trudio. Ali kako je postajao stariji poceo je pokazivati interes i za taj dio, a i novi trener Billy Williamson ga je uzeo pod svoju zaštitu."

Fergusonov ulazak u svijet nogometa sasvim sigurno nije imao glamura. Queen's Park je bio, a i danas je, amaterski klub i Ferguson je u prvoj utakmici zaradio sedam šilinga i 37,5 penija. Poziv za nastup na prvoj utakmici je dobio pismom, u kojem je stajalo: 'Dragi gospodine, Vi ste pozvani da sudjelujete u utakmici protiv Stanraera...'

Ferguson je svoje nove suigrace upoznao na rucku u restoranu Reed’s Tea Room u blizini stadiona u Glasgowu.

"To smo uvijek radili prije gostujucih utakmica. Od tamo bi nas vodili na utakmice. Autobusom ako su ceste do tog grada bile dovoljno dobre, a u suprotnom vlakom. I nakon utakmice bi nas ponovno ostavili u Reedu, a na nama je bilo hocemo li ostati na caju. Mislim da Alex nije ostao. Imali smo i putovanja na golf u Gleneagles i Turnberry, te novogodišnju veceru i ples u hotelu Grosvenor. Ali, mislim da on nije došao na bilo što od toga i ne osuðujem ga zbog toga. Bio je puno mlaði nego vecina nas." dodao je Pinkerton.

Ferguson je u prvoj sezoni za Queen's Park, koji je u toj sezoni završio na pretposljednjem mjestu posljednje škotske lige, odigrao osam utakmica i zabio tri gola. U monografiji Povijest Queen's Park FC autor Bob Crampsey je napisao: "Samo su promašaji posljednjeg kluba Montrosea spasili Queen's da ne postane najgori klub u drugoj škotskoj ligi, a samim time i u cijeloj Britaniji. Malo je igraca bilo u toj momcadi koji su bili vrijedni spomena."

Ipak, cini se kako je Ferguson brzo ucio. Uz pomoc starijih igraca, poput Willie ‘Juniora’ Omanda, Ferguson je napredovao do te mjere da je u drugoj i ujedno posljednjoj sezoni u tom klubu odigrao 23 utakmice i postigao 11 golova. Nakon te sezone preselio je u St. Johnstone.

S tim napretkom došlo je i danas poznato samopouzdanje. Bivši nogometaš Queen's Parka Robin Wood je rekao: "Bio je cvrst momak koji nije posustajao. Znao je uci u sukob na treningu. U njemu je postojao pravi borac i mogli ste sa milje udaljenosti cuti taj njegov naglasak. Pomislili biste 'Oh, ne, dolazi Alex!'."

Vratar Pinkerton sa smješkom dodaje: "Bilo je situacija u kojima bi dobio bukvicu od trenera, ali je on ne bi baš dobro prihvatio. Uvijek je davao sve od sebe. Imao je svijetlih trenutaka kada je igrao, ali nije bilo lako biti dio te momcadi, posebno za jako mladog igraca. Mucili smo se, jer su druge momcadi u Škotskoj postajale sve bolje i bolje. Ambijent u Queen's Parku u to vrijeme nije bio dobar."

U vrijeme njegovog debija, Ferguson je, razumljivo, pokazivao malo znakova kvaliteta voðe koje su izašle na vidjelo kasnije u njegovoj karijeri.

Tommy Malcolm, kustos škotskog nogometnog muzeja na Hampden Parku, igrao je protiv Fergusona u šezdesetima, kada je on u svojim voljenim Rangersima uglavnom bio rezerva.

"Da, primjetio sam Fergusonove laktove. Ali sam i primjetio nacin na koji je razgovarao sa ostalim igracima tijekom utakmice. Bilo je poucno to slušati cak i za mene - a ja sam igrao u drugoj momcadi. Gledajuci unatrag, može se reci da je bilo ocito u kojem se smjeru krece njegova karijera." kaže Malcolm.

Nažalost, neki clanovi momcadi koji su bili potpora 16-godišnjem Fergusonu u njegovim prvim utakmicama su danas pokojni. Ali drugi, ukljucujuci Charliea Churcha, su u srijedu navecer bili na Hampden Parku na komemorativnoj veceri posvecenoj njima.

Razumljivo, Ferguson se morao ispricati zbog nemogucnosti dolaska, ali cini se kako on nikada nije daleko od misli ljudi iz tog dijela Glasgowa.

"Naravno, svi smo ponosni što smo igrali sa njim." kroz smiješak je rekao Pinkerton, cije tri kcerke predstavljaju Škotsku u atletici i odbojci, dodavši: "Poslao sam mu e-mail i cestitao kada je dobio vitešku titulu. Gledam cesto utakmice Uniteda na TV-u, jer neki clanovi moje obitelji navijaju za njih. Gledam utakmice u društvu moje supruge Maureen, ali molim vas... njoj se više sviða Cristiano Ronaldo."