Zamislite ligu u kojoj navijaci oba kluba na prepunim stadionima bodre svoje klubove svih devedeset minuta bez i najmanjeg incidenta, u kojoj nogometaši svaku odluku suca docekuju sa smiješkom i poštovanjem, u kojoj nema simuliranja niti nepotrebnih grubosti, u kojoj igraci daju maksimum bez obzira na rezultat.

Nismo opisali nikakvu ligu iz bajke, nego japansko nogometno prvenstvo. Doista je nekad nakon svih napetosti u europskim ligama nevjerojatno vidjeti kako igrac sa smiješkom i priznavajuci vlastitu krivicu prihvaža žuti karton, koji mu pokazuje, opet nasmijani, sudac. No, to je slika koju japanski ljubitelji nogometa vide svaki vikend.

Kvaliteta nogometa u Japanu još je uvijek daleko od one u Europi, no prošlo je i ono vrijeme u kojem su ocvale europske i brazilske zvijezde poput Zica ili Rummeniggea odlazile u Japan produžiti karijeru za još koju godinu i zaraditi nešto novca trckarajuci po japanskim terenima. Vremena su se promijenila i danas se u Japanu igra nogomet visokog tempa koji mogu pratiti samo najspremniji. Najbolje je to na svojoj koži osjetio legendarni Brazilac Bebeto, koji je otišao iz Japana nakon samo pola sezone jer nije mogao pratiti tempo, s obzirom da je tamo otišao na zalasku karijere.

Prva japanska liga zove se J-League i osnovana je 1992. godine, a prije njenog uvoðenja postojala je Japan Soccer League (JSL), koja se sastojala od amaterskih klubova. Navijaca na stadionima je bilo jako malo, stadioni su bili neuvjetni, a japanska reprezentacija je bila daleko od najjacih u Aziji. Kako bi podigli razinu klupskog, ali i reprezentativnog nogometa, celnici japanskog nogometnog saveza su se odlucili osnovati profesionalnu ligu.

Tako je 1992. godine u J-League ušlo osam klubova iz dotadašnje JSL lige, jedan iz druge lige, te novoosnovani Shimizu S-Pulse. Iako je svoj pravi pocetak J-League imala tek 1993. godine, vec 1992. godine je održano kup natjecanje izmeðu ovih deset klubova.

Prvi prvak u sezoni 1993. godine bio je Verdy Kawasaki, danas poznat pod imenom Tokyo Verdy, koji je titulu prvaka obranio i godinu dana kasnije.

Osnivanje profesionalne lige i dolazak stranih nogometaša znacajno je podigao razinu zanimanja Japanaca za nogomet. Svakog vikenda po jedna je utakmica prenošena u izravnom televizijskom prijenosu, stadioni su bili sve puniji, pa je vec 1994. godine zabilježena prosjecna posjeta od gotovo 20.000 gledatelja po utakmici.

Unatoc uspjehu u prvim godinama, mnogi su smatrali kako ce japanska liga doživjeti krah, prije svega zbog ogromnih placa koje su isplacivane stranim igracima, a cinilo se da su u pravu kada je 1996. godine prosjecna posjeta stadionima prepolovljena u odnosu na samo dvije godine ranije. Pridonijela je tome i cinjenica da je liga proširena za dodatnih osam klubova. Novac je odlazio iz Japana i sponzori su postajali sve zabrinutiji. Kada je 1998. godine japansko gospodarstvo upalo u ekonomsku krizu, to se osjetilo i na klubovima, koji su uglavnom bili u vlasništvu velikih kompanija i nosili imena po njima. Mnogii su klubovi upali u poteškoce, neki su ispali iz lige, a neki su se ujedinili i od dva kluba stvorili jedan.

Kada su shvatili da idu u pogrešnom smjeru, Japanci su odlucili napraviti promjene. Tipicno za njih, sve su razradili do najsitnijih detalja, i to gotovo stotinu godina unaprijed! Objavili su tako Stogodišnju viziju japanskog nogometa, kojom su predvidjeli da do 2092. godine, kada ce biti stogodišnjica osnivanja japanske J-League, u toj zemlji funkcionira stotinu profesionalnih klubova. Klubovi su pozvani da se više povežu sa lokalnim zajednicama i oslone se na lokalne kompanije umjesto onih državnih.

1999. godine napravljene su promjene i u strukturi lige, koja je podijeljena na dvije razine. Prva liga je preimenovana u J1 sa 16 najboljih klubova, dok se deset preostalih klubova pocelo natjecati u J2 diviziji. To je manjim gradovima omogucilo da održavaju svoje klubove bez potrebe za investiranjem previše novca i da postepeno stvaraju momcadi za ulazak u J1.

Tek tada liga je pocela pratiti i europski format utakmica, jer japanski nogomet do tada nije poznavao mogucnost da utakmica završi bez pobjednika, pa su se koristila pravila igranja produžetaka, zlatnog gola ili izvoðenja jedanaesteraca. Jedanaesterci su ukinuti vec 1999. godine, a produžeci tek 2002.

Do 2005. godine liga je bila podijeljena u dva razdoblja, a prvaci prvog i drugog dijela na kraju bi igrali doigravanje za ukupnog prvaka. Nakon što je Yokohama F. Marinos dvije sezone zaredom bio prvi na kraju prvog i drugog dijela, te nije bilo potrebe za doigravanjem, ovaj je sustav napušten i prešlo se na klasicni ligaški sustav.

Iako japanski klubovi još od osamdesetih godina sudjeluju u Azijskoj ligi prvaka, tek su je posljednjih godina, sa uvoðenjem svjetskog klupskog prvenstva i povecanjem prihoda od marketinga, poceli ozbiljnije shvacati. Urawa Red Diamonds je tako 2007. godine postao prvak Azije, a dominacija Japanaca nastavljena je i godinu dana kasnije. Pred pocetak ove sezone Japanci su u Azijskoj ligi prvaka dobili cetiri mjesta za svoje klubove.

Trenutno u J1 i J2 divizijama igra po 18 klubova, a plan je da se taj broj u buducnosti poveca na po 22 kluba.

Ekspanzija tek nakon domacinstva Svjetskog prvenstva
Kako kaže Yuichi Korenaga, navijac Shimizu S-Pulsea, pravu ekspanziju japanski je nogomet zapravo doživio sa organizacijom Svjetskog prvenstva 2002. godine.

"Kvaliteta nogometa u najjacim europskim ligama je još uvijek daleko veca nego kod nas. Meðutim, u pocetnim godinama u japansku ligu su dolazili igraci poput Zica, koji su bili blizu mirovine, ali su i dalje mogli igrati. Oni su bili ponajbolji igraci u ligi. Ali sada je brzina igre u ligi puno veca. Posebno kada se usporedi sa južnoamerickim ili nekim europskim ligama. Zbog toga je i kvaliteta igraca koji dolaze puno veca, ako pogledate igrace poput Robsona Pontea, na primjer. Kada je japanska liga tek krenula kvaliteta igraca je bila prilicno niska. Ali danas mislim da nema puno razlike u odnosu na europske lige. Pogledajte Bebeta. On je odigrao samo pola sezone za Kashimu jer nije mogao pratiti ritam lige." kaže Korenaga, te dodaje: "Do Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu samo su najtvrdokorniji ljubitelji nogometa pratili utakmice. Nakon 2002. godine, svi su poceli pratiti nogomet i klubovi su poceli dobijati sve više navijaca."

Reprezentacija nakon Osima
Japanska se reprezentacija na dobar nacin predstavila svijetu na Svjetskom prvesntvu 2002. godine, iako nisu napravili poseban uspjeh, a i u godinama koje su uslijedile igrala je važnu ulogu u Aziji. Do nedavno, do moždanog udara koji je doživio, Japance je vodio legendarni Ivica Osim, no sa njegovim odlaskom poceo je i pad japanske nacionalne momcadi.

"Reprezentacija je katastrofa. Teško je reci zašto. Puno je ljudi željelo vidjeti kako Osim stvara novu momcad. Vidjeli smo napredak na svakom planu, doista je popravio momcad i to je bilo interesantno. Njegov nasljednik Okada radi slcno, ali je puno pragmaticniji. On uvijek svaku sljedecu utakmicu pretpostavlja buducnosti. Osim je cešce koristio mlaðe igrace, kako bi stekli iskustvo. Neki su ga kritizirali jer je koristio po pet igraca iz svog bivpeg kluba Jef Uniteda, ali mislim da nisu bili u pravu. Uzimao ih je u momcad jer je tim igracima vec ranije dao upute kako da igraju kao momcad, tako da su i oni znali što on od njih ocekuje." rekao je Korenaga.

Aktualna sezona
Trenutno je japanska liga u samoj završnici aktualne sezone. Odigrano je 28 od ukupno 34 kola, a na celu ljestvice nalazi se Shimizu S-Pulse, a prati ih Kashima Antlers sa jednakim brojem bodova i utakmicom manje, te Gamba Osaka sa istim brojem odigranih utakmica i bodom manje. Od borbe za naslov prvaka ne odustaje ni Kawasaki Frontale sa cetiri boda zaostatka za vodecim i utakmicom manje, kao ni petoplasirani Albirex Niigata sa istim brojem bodova, pa ni šestoplasirani Sanfrecce Hiroshima, koji ima pet bodova zaostatka za vodecim dvojcem.

Pogled na ljestvicu otkriva veliku izjednacenost izmeðu japanskih prvoligaša, koja uvelike pridonosi interesantnosti natjecanja i neizvjesnosti. Tri prvoplasirane momcadi izravno ce se plasirati u azijsku ligu prvaka, dok ce cetvrta igrati dodatne kvalifikacije, dok iz lige ispadaju tri kluba.