Brazilski vezni nogometaš Diego prošao je vec u karijeri cetiri jake europske lige, portugalsku, njemacku, talijansku i španjolsku, a u razgovoru za magazin World Soccer govorio je o svojim iskustvima iz svake od tih liga.

Igrali ste u Portugalu, Njemackoj, Italiji i sada Španjolskoj. Što vas je dovelo u Atletico Madrid, gdje ste na posudbi iz Wolfsburga?
 - Došao sam u jedan od najpopularnijih klubova u Europi, jedan od najvecih u Španjolskoj, te u jednu od najjacih liga. Kada pogledate sve te stvari, to je vrlo atraktivna opcija, savršena kombinacija. Odluke koje donosite uvijek ovise o situaciji u odreðenom trenutku. Ovo je bio drugi put da sam imao priliku doci u Atletico. Prvi put kad se ta prilika pojavila, imao sam problem sa Werderom, koji me nije htio pustiti uz odštetu koja je bila ponuðena. Oni su tražili više novca, pa je to išlo korak naprijed, korak nazad - uobicajene stvari. Prošle godine, kada sam bio u Wolfsburgu, ponovno smo razgovarali i ovog puta je odmah došlo do dogovora. Ja sam želio doci ovdje. Prilika za igranje u Španjolskoj je vrlo velika stvar, pogotovo u velikom klubu.

Da li vam cesto mijenjanje klubova stvara poteškoce kao igracu?
 - Može biti teško, ali to ovisi za koju momcad igrate. Ako oni imaju sustav koji odgovara vašoj igri, u kojem stvari dolaze prirodno i gdje svi igraju stilom koji vam odgovara, onda je lakše. To se nije dogodilo u Juventusu. Oni su sagradili momcad utemeljenu na jednoj ideji i onda se sa promjenom trenera sve promijenilo. Igrali smo dobro u nekim utakmicama, a loše u drugima, ali to jednostavno nije funkcioniralo kako treba. Bilo mi je teško. Druga stvar u Italiji jeste da kada pokušavate igrati povezanu igru sa puno dodavanja, zasnovanu na tehnici, shvatite da su tereni loši...

Doista? Na koji nacin su loši?
 - Jako su suhi i jednostavno loši. Neki tereni su vrlo loši. Lopta odskace umjesto da se kotura terenom. Teren zna biti neravan, što takoðer otežava igru. Takoðer, talijanske momcadi se jako dobro brane i otežavaju igru. Ali to ne mijenja cinjenicu da je igranje u Italiji kao iskustvo bilo spektakularno. Imao sam sjajan odnos sa navijacima i suigracima. Bilo je takoðer sjajno iskustvo igrati za jedan od najvecih klubova na svijetu.

Osjecate li nekad da je uloga playmakera, poput vas, istisnuta iz nogometa?
 - Nadam se da nije. Nema puno igraca u toj ulozi trenutno, ali vidite da velike momcadi igraju sa brojem deset, tako da mislim da to nije problem. Uloga playmakera se ipak malo promijenila. U modernom nogometu 'deetka' se mora prilagoditi, ali ima još puno igraca cija je zadaca organiziranje igre. Mi u Atleticu igramo u formaciji 4-3-3 i ja igram u sredini, ali imam i drugih obveza. U Barceloni imaju Andresa Iniestu koji organizira igru i ima slobodu kretanja kad ima loptu, ali kada nema mora se vratiti u sredinu. Onda imate igraca poput Xavija, koji igra dublje, bliže obrani, ali to radi s loptom - njegova je uloga organizirati momcad.

Nogometni menadžer - Postani menadžer u ovoj besplatnoj nogometnoj igriŠto mislite, zašto ste se toliko tijekom karijere selili iz zemlje u zemlju?
 - Svaki put kad sam otišao iz nekog kluba to je bilo zato što mi se ukazala bolja prilika. To se dogodilo kad sam bio u Portugalu i dobio priliku preci u Werder. To se dogodilo kad sam odatle otišao u Juventus. Možda cete reci da je bilo drugacije kad je došlo do sljedeceg koraka. Nakon godine dana u Juventusu došli su novi trener i sportski direktor. Oni su imali drugacije ideje i to nas je dovelo u situaciju u kooj smo tražili rješenje problema. Rješenje je bilo jako dobro - dobio sam priliku vratiti se u Njemacku, gdje sam igrao dobro i gdje sam doista uživao. Meni se doista sviða njemacka liga.

Otišli ste iz domovine sa 19 godina. Jesu li Brazilci prisiljeni prerano odlaziti u inozemstvo zbog financijske slabosti lige?
 - Mislim da se to mijenja. Posljednjih godina brazilski klubovi nisu bili prisiljeni prodavati igrace iz financijskih razloga toliko kao ranije. Ako se sada pojavi sjajan igrac, kao na primjer Neymar, više nije pitanje novca. Brazilski klubovi ne mogu uvijek zadržati cijelu momcad na okupu, ali mogu zadržati dva ili tri igraca. Stvar je u tome da je svakom igracu još uvijek san igrati u Europi, u Ligi prvaka, u velikom klubu, sa najboljim igracima na svijetu. To je i dalje svima cilj.

Vaš bivši suigrac iz Santosa Robinho je prošao kroz slican proces kao i vi, ali je bio vrlo nepopularan u Engleskoj. Mislite li da je engleski nogomet bio nepošten prema njemu?
 - Teško je. Morate imati strpljenja, a ljudi ga nemaju uvijek. Igraci uvijek pokušavaju dati sve od sebe, a kada stvari ne idu dobro, igrac je odgovoran za to, ali odgovornost leži i na treneru koji treba iskoristiti igracev talent. Oni moraju izvuci taj talent na površinu. Robinho je igrao za momcad Manchester Citya ciji stil igre mu nije odgovarao. Mislim da je to razlog zbog kojeg nije igrao dobro. Ali za mene je on i dalje spektakularan igrac.

Engleska je jedna velika europska liga koja nedostaje u vašoj kolekciji. Biste li otišli igrati tamo?
 - To je jedna od najjacih liga na svijetu i najkompetitivnija. Postoje tri ili cetiri momcadi koje mogu osvojiti naslov prvaka i to je atraktivno. Ali ja sam tek stigao u Španjolsku i sretan sam ovdje. Ovdje imam sve što sam želio, stil igre mi odgovara i iskustvo je sjajno.