Drugi aspekt specifican za Ultrase je njihov snažan osjecaj prema vlastitom teritoriju. Zapravo, dijelove tribina na kojima su se oni okupljali s vremenom su u potpunosti napustili tzv. 'normalni' navijaci klubova, koji su se morali preseliti kako bi napravili mjesta za transparente Ultrasa. Simboli koji su se pojavljivali na tim transparentima bili su uglavnom divlje životinje (lavovi, pantere i tigrovi, prije svega), neizbježni Jolly Roger (lubanja sa ukrštenim kostima), oružje i slicni simboli koji su pozivali na nasilje. Skupine su se uglavnom financirale tako što su clanovi meðusobno donirali novac, a bile su organizirane na nacin da je svatko za nešto zadužen. Jedni su organizirali putovanja na gostujuce utakmice, drugi nabavljali motke za zastave, treci kante boje za transparente i grafite...

Sa pojavom Ultrasa smanjen je broj do tada uobicajenih incidenata, poput utrcavanja navijaca na teren ili udaranja suca, dok su od 1974. godine pa nadanje sve ucestalije postajale meðusobne tucnjave navijaca razlicitih klubova. To je bio slucaj na dvije utakmice te godine: Torino - Sampdoria i Roma - Lazio. Odmah od pocetka navijaci su poceli ubacivati razlicite predmete na teren, a nakon sukoba dviju strana morala je intervenirati policija ubacujuci suzavac na tribine. Sukobi su se nastavili na ulicama, gotovo prema scenariju graðanskog rata, uništavani su autobusi, prevrtani automobili, itd. Mnogi od ovih incidenata su nastali izmeðu navijaca klubova iz istog grada ili iz rivalskih gradova, poput Pisa - Livorno, Bergamo - Brescia ili Palermo - Catania, dok su drugi imali politicke motive, poput ljevicara  iz Vicenze i desnicara iz Verone.

Ispocetka je nasilje bilo ograniceno na relativno malo podrucje, na stadion i njegovu bližu okolicu. Meðutim, uskoro su uslijedile i prve ozbiljne epizode (ubod nožem za vrijeme utakmice Lazio - Napoli, a ista scena se ponovila i 1975. za vrijeme utakmice Milan - Juventus. 1977. godine za vrijeme utakmice Atalanta - Torino Ultrasi su se sukobili željeznim šipkama, a na utakmici Inter - Milan došlo je do borbe noževima izmeðu Interovih Boysa i Milanove Brigade.) 28. listopada 1979. godine za vrijeme rimskog derbija navijac Lazia Vincenzo Paparelli je pogoðen u glavu raketom koja je stigla sa južne tribine na kojoj su bili navijaci Rome, te je nekoliko minuta kasnije preminuo. Iste te nedjelje incidenti su se dogodili u Ascoliju na utakmici Ascoli - Bologna, gdje je bilo sedam ozlijeðenih, zatim na utakmici Inter - Milan uz 18 ozlijeðenih, a nekoliko ozlijeðenih je bilo i na utakmici Brescia - Como.

Tragedija na rimskom Olimpijskom stadionu pojacana širenjem klime nasilja koja je u to vrijeme karakterizirala mnoge stadione šokirala je javnost i postala glavna tema, kako meðu novinarima, tako i meðu vlastima. Poduzete su drasticne mjese: zabranjeno je na nekoliko mjeseci unošenje na stadion zastava sa jarbolima, bubnjeva, pa cak i transparenata sa simbolima koji podsjecaju na nasilje.

Osamdesete su donijele veliko širenje ultra skupina, cija se brojnost više nije iskazivala u desecima nego stotinama, a u nekim slucajevima i tisucama clanova. Nije bilo kluba, bilo da je sa sjevera ili juga Italije, bilo da igra u prvoj ili trecoj ligi, kojega nije pratila jedna ili više organiziranih navijackih skupina. To je neizbježno dovelo do porasta mreže saveza, ali i rivalstava. Poznate koalicije u tom razdoblju ukljucuju one Roma - Atalanta - Juventus, Lazio - Bari - Torino, Inter - Fiorentina - Sampdoria, Milan - Genoa - Bologna, iako je zanimljivo kako su danas ti odnosi, nekad cvrsti i nerazdvojni, uglavnom nestali i zamijenjeni drugim savezima, a u nekim slucajevima se pretvorili i u pravo rivalstvo.

1982. godina je ušla u povijest talijanskog nogometa zbog pobjede reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Finale se igralo protiv Njemacke u Madridu pred gomilom od preko 100.000 gledatelja, najvecim dijelom Talijana. Bio je na tribinama i veliki broj transparenata, no pokazalo se kako je to jedini trenutak kada se nacija ujedinila i zaboravilo na rivalstva. To je prakticki jedinstven slucaj u Europi, ako znamo karakteristicnu povezanost engleskih, nizozemskih ili njemackih navijaca kada je u pitanju potpora njihovim reprezentacijama. Razlozi za tu duboku podjelu meðu talijanskim navijacima, koji se nisu mogli ujediniti niti da zajedno navijaju za reprezentaciju korijene vjerojatno imaju u godinama starom rivalstvu izmeðu najstarijih talijanskih gradova.