Henry James Redknapp rođen je 2. ožujka 1947. godine u londonskoj četvrti Poplar. S jedanaest godina, dok je igrao za školsku momčad, primjetio ga je Dickie Walker, skaut Tottenhama i upisao u omladinsku školu tog kluba, odakle je kao petnaestogodišnjak preselio u West Ham, gdje je igrao s Bobbyem Mooreom. Zanimljivo je kako je jednom prilikom otkrio da je kao dijete zapravo bio veliki navijač Arsenala.
Stijena, radoholičar, perfekcionist: Dino Zoff je jedan od najvećih vratara koje je svijet ikad vidio. Činjenice govore same za sebe: bio je dio momčadi na četiri Svjetska prvenstva, igrao na tri i osvojio naslov prvaka svijeta u Španjolskoj 1982., odigrao 111 utakmica za reprezentaciju i drži rekord od 1.142 minute bez primljenog gola.
Sócrates. Estadio Jalisco, Guadalajara. Svjetsko prvenstvo 1986. Neymar. Maracanã, Rio de Janeiro. Olimpijske igre 2016. Dva Brazilca vodili su svoje momčadi na svjetskoj sceni pred punim tribinama. Obojica su najveći brazilski igrači svoje generacije, obojica s porukom. I tu, kao što kažu, svaka sličnost prestaje.
Sreća je uvijek igrala ulogu u nogometu, smiješeći se nekim momčadima, a rušivši snove drugima. Uzmite za primjer Benficu, klub koji je poražen u osam uzastopnih nastupa u finalima europskih natjecanja. Takav niz bi navijači svakog drugog kluba pripisivali nedostatku sreće. No, to ne vrijedi za navijače Benfice, koji su uvjereni da sreća s tim nema ništa. Umjesto toga, oni svoje nedaće pripisuju Beli Guttmannu, unatoč činjenici da je njihov nekadašnji trener mrtav već preko 35 godina.
Roald ‘Kniksen’ Jensen je odigrao 25 utakmica za reprezentaciju prije nego je i stekao pravo glasovati na izborima, ali malo ljubitelja nogometa je upoznalo njegov magični, nikad do kraja ostvareni, nogometni talent.
Igranje za Nottingham Forest i nogometnu reprezentaciju Engleske bil su samo jedno poglavlje bogatog sportskog života, koji je uključivao i igranje kriketa za Nottinghamshire, sudačku karijeru, osnivanje Amateur kupa, pa čak i sudjelovanje u stvaranju prvog kostobrana.
Svaka nogometna nacija, a vjerojatno i svaka momčad koja igra nogomet, ima utakmice koje sa sobom nose neke posebne uspomene, bile one negativne ili pozitivne. Njemci se, na primjer, uvijek rado prisjećaju finala Svjetskog prvenstva 1954. godine, bolje poznatog kao 'Čudo Berna', dok će Brazilci dugo pokušavati zaboraviti poraz od te iste Njemačke u polufinalu Svjetskog prvensta 2014.
Jedna od glavnih priča u Firenzi na početku ovog prijelaznog roka bio je mogući iznenađujući povratak Adriana Mutua na scenu u dresu Fiorentine. Činilo se sigurnim kako će jedna od posljednjih velikih zvijezda ovog kluba ponovno zaigrati pored rijeke Arno, ali u posljednji trenutak je odlučio ostati uz bolesnu majku i okončati nogometnu karijeru.
