Daniele De Rossi predvodi listu igrača vjernih jednom klubu
- Detalji
Daniele De Rossi je potvrdio kako će ovo biti njegova posljednja sezona u Romi. Tridesetpetogodišnji nogometaš će predstojećev vikenda protiv Parme upisati 616., svoj posljednji nastup u dresu Rome. Pravi nasljednik Francesca Tottija, koji je ostao vjeran Romi punih 25 sezona prije nego što je 2017. godine otišao u mirovinu, rođen je u Rimu, a jednom je prilikom izjavio: "Vaš odnos s klubom počne dok ste dijete, a za mene je to bila Roma. Kasnije mi je to postao posao, ali moja velika ljubav prema Romi je još tu. Počeo sam navijati za Romu kao dijete i moja osobnost me je tjerala da tako strastveno navijam za ovaj klub. Moj otac je uvijek navijao za Romu, ali ne tako fanatično kao ja."
Portal Uefa.com je provjerio koji su igrači najvjerniji svojim klubovima u osam najjačih europskih liga. Kriterij je bio da je igrač proveo cijelu karijeru u jednom klubu, da nije odlazio čak ni na posubu.
Italija: Daniele De Rossi (Roma)
18 sezona, 615 nastupa
Čovjek koji je poznat kao 'osmi kralj Rima' je u sezoni 2017/2018 po prvi put igrao polufinale Lige prvaka u svojoj 17. sezoni kao igrač Rome. Tridesetpetogodišnji veznjak je debitirao pod vodstvom Fabia Capella u listopadu 2001. ušavši u prvu momčad odmah nakon što je taj klub osvojio svoj posljednji Scudetto.
Rusija: Igor Akinfeev (CSKA Moskva)
16 sezona, 584 nastupa
Vratar Igor Akinfeec je debitirao za CSKA 2003. godine, a dvije godine kasnije je osvojio Kup UEFA nakon što je armijski klub porazio Sporting u finalu rezultatom 3:1. Šest je puta s ovim klubom osvajao naslov prvaka Rusije i sačuvao svoju mrežu netaknutom više nego ijedan drugi vratar u povijesti ruskog nogometa. Po prvi put mu je to uspjelo već u debiju kao sedamnaestogodišnjak, kad je obranio jedanaesterac u dvoboju protiv Krylya Sovetov.
Francuska: Loïc Perrin (St-Étienne)
16 sezona, 432 nastupa
Perrin je debitirao za klub iz svog rodnog grada u kolovozu 2003., dok su još bili u Ligue 2, i od tada je ostao u klubu, posljednih deset godina i u ulozi kapetana. Ovaj stoper je 2014. i 2015. godine dobivao pozive u francusku reprezentaciju, ali s 32 godine još uvijek čeka svoj debi.
Španjolska: Bruno Soriano (Villarreal)
13 sezona, 415 nastupa
Kreativni vezni nogometaš koji igra s lakoćom, kapetan Villarreala je prošao omladinsku školu kluba iz svog rodnog grada, za koji je debitirao u Intertoto kupu u srpnju 2006. Ukupan broj njegovih nastupa u dresu Villarreala bio bi značajno veći da nije propustio posljednje dvije sezone zbog teške ozljede koljena.
Njemačka: Thomas Müller (Bayern München)
11 sezona, 483 nastupa
Müller se priključio Bayernu 2000-te godine kao desetogodišnjak, debitiravši za prvu momčad u kolovozu 2008, a prvi gol je postigao u pobjedi protiv Sportinga rezultatom 7:1 u ožujku sljedeće godine. "Nisam uvijek najugodniji za gledanje, ali sam uvijek opasan." riječi su kojima je sam sebe opisao danas dvadesetdevetogodišnji njemački reprezentativac, koji je za Bayern u svim natjecanjima postigao 185 golova.
Ukrajina: Volodymyr Chesnakov (Vorskla Poltava)
12 sezona, 316 nastupa
Rođen u obližnjem gradiću Globyne, defanzivni veznjak Chesnakov je za Vorsklu debitirao 2007. godine, a dvije godine kasnije je sudjelovao u ostvarenju najvećeg uspjeha u povijesti kluba, kad je u finalu ukrajinskog kupa poražen branitelj naslova Shakhtar Donetsk. Postigao je sjajan gol u porazu od Arsenala u ovosezonskoj Europa ligi.
Engleska: James Ward-Prowse (Southampton)
8 sezona, 234 nastupa
Član je Southamptona još od 2003. godine, kad mu je bilo samo osam godina, iako je odrastao u obitelji koja navija za velike lokalne rivale, Portsmouth. Prema uvjetima važećeg ugovora, vezan je uz Svece do ljeta 2022. godine.
Portugal: Nuno Campos (Nacional)
7 sezona, 110 nastupa
Nacionalnov desni bek Nuno Campos je imao relativno ograničen učinak u prvih pet sezona u dresu kluba s Madeire, ali je standardan u posljednje dvije sezone, zahvaljujući čemu je došao do troznamenkaste brojke nastupa. Nažalost, ostane li u klubu i osmu sezonu, to će biti u drugoj ligi, jer će Nacional sljedećeg vikenda i službeno postati drugoligaš.
Antoine Griezmann potvrdio da napušta Atletico Madrid
- Detalji
Francuski reprezentativac Antoine Griezmann je jučer putem video poruke objavljene na društvenoj mreži Twitter objavio navijačima madridskog Atletica kako je odlučio ovog ljeta napustiti taj klub.
Iako je prije samo godinu dana potpisao novi petogodišnji ugovor s Atleticom, dvadesetosmogodišnji napadač je jučer šokirao navijače madridskog kluba, koji su ostali vrlo razočarani i ljutiti zbog njegove odluke, što ne skrivaju u komentarima na društvenim mrežama.
Griezmann je konačnu odluku donio nakon sastanka s trenerom Diegom Simeoneom i izvršnim predsjednikom kluba Miguelom Angelom.
"Želim vam reći da sam donio odluku o napuštanju kluba kako bih iskusio nove stvari i imao nove izazove. Bilo mi je jako teško krenuti ovim putem, ali osjećam da je to ono što mi treba.
Želim vam se zahvaliti za svu ljubav koju ste mi pružili u ovih pet godina, u kojima sam osvojio svoj prvi veliki klupski trofej. To su bili nevjerojatni trenuci kojih ću se uvijek sjećati. Istina je da ste u mom srcu.
NIje lako jednom igraču primiti toliko ljubavi. Zbog toga sam vam odlučio reći svoju odluku danas, kako biste bili prvi koji znaju za nju nakon trenera i kluba. Dao sam sve od sebe na terenu, pokušavao sam se uvijek ponašati dobro. Hvala vam puno i doviđenja." poručio je Griezmann.
Rođen u francuskom Mâconu, Griezmann je cijelu profesionalnu karijeru proveo u Španjolskoj, a u Atletico je stigao 2014. godine iz Real Sociedada, čiju je omladinsku školu prošao. Od tada je postao jedan od najučinkovitijih napadača u svjetskom nogometu, a odigrao je ključnu ulogu u osvajanju Europa lige u sezoni 2017/2018 postigavši i dva gola u finalu protiv Marseillea, da bi imao važnu ulogu i u osvajanju naslova svjetskog prvaka s Francuskom prošlog ljeta.
Nije tajna kako je Griezmann odavno na meti Barcelone, koja je za njega spremna platiti odštetnu klauzulu u iznosu od 125 milijuna eura. Griezmann je bio blizu odlaska iz Atletica i prošlog ljeta, ali je tada svoju odluku o ostanku objavio u dokumentarnom filmu naziva Odluka.
Momčad madridskog Atletica doživjet će ovog ljeta brojne promjene, s obzirom da je već ranije u minhenski Bayern otišao Lucas Hernandez, a klub napušta i legendarni Diego Godin, koji se oprostio od navijača na posljednjoj domaćoj utakmici u nedjelju, dok su na izlaznim vratima još neki igrači.
Riyad Mahrez: Neću otići iz Citya zbog male minutaže
- Detalji
Njegova prva sezona nakon dolaska iz Leicestera nije bila najbolja na osobnom planu, ali Riyad Mahrez tvrdi kako nema namjeru napustiti Manchester City ovog ljeta, kao što se špekulira u medijima.
Dvadesetosmogodišnji Alžirac je u pobjedi protiv Brightona, kojom je Manchester City osigurao naslov prvaka, upisao tek svoj četrnaesti ligaški start ove sezone, nakon što je prošlog ljeta stigao u taj klub za rekordnih 60 milijuna funti, i postigao sjajan treći gol za svoju momčad. Mahrez kaže kako je konkurencija za mjesta u momčadi dio igre i vjeruje kako ima pravi temperament da ostavi veliki utisak na Pepa Guardiolu sljedeće sezone.
"Nije lako doći u momčad koja je već izgrađena, koja ima igrače koji tako dobro igraju. Ova momčad je napravila sve prošle sezone. Znao sam da mi neće biti lako prve godine, ali jako sam samouvjeren i nemam sumnje u svoje kvalitee. Znao sam da ću iskoristiti svoju priliku kad je dobijem. Postigao sam gol protiv Brightona i pomogao momčadi. Ja sam jako sretan ovdje i neću otići negdje zato što ne igram puno. To je dio igre. Moram biti jak, ostati snažan. To je dio moje osobnosti, ja se nikad ne skrivam od izazova." rekao je Mahrez.
Mahrez, koji je u prethodnih šest utakmica u nizu ostao cijelo vrijeme na klupi za pričuve, sada želi završiti sezonu osvajanjem prve domaće trostruke titule pobjedom protiv Watforda u subotnjem finalu FA kupa.
"Ja sam jako, jako sretan." rekao je Mahrez o osvajanju svog drugog naslova prvaka Engleske, nakon što je to ostvario s Leicesterom 2016. godine. "To je fantastičan osjećaj. Mislim da smo zaslužili osvojiti naslov, ali moramo pohvaliti i Liverpool i zahvaliti im jer su i oni sjajna momčad. Mi smo bili mrvicu bolji, 98 bodova u odnosu na 97. Bilo je jako teško, ali ostali smo koncentrirani, svaki put igrali svoju igru. Mi nikad nismo mijenjali svoje planove i to je stvorilo razliku. 198 osvojenih bodova u dvije sezone, što reći? Nadam se da ćemo osvojiti trostruku titulu. Prvo ćemo uživati u dvostrukoj, a onda ćemo vidjeti."
Mahrez je krajem utakmice protiv Liverpoola prošlog listopada promašio penal opucavši preko prečke, ali kaže kako to nije ostavilo traga na njegovoj psihi. Krilni napadač, koji je u svim natjecanjima ove sezone ipak skupio 12 golova, kaže: "Ne. Naravno da bismo imali dva boda više da sam zabio, ali u nekim utakmicama sam zabijao i pobeđivali smo s 1:0. Tako da nećemo prebrojavati svaki događaj posebno. Važno je što smo ostvarili u cjelini."
Može li Bayern otpustiti Kovača nakon samo jedne sezone?
- Detalji
Može li minhenski Bayern uručiti otkaz na mjestu trenera Niki Kovaču nakon samo jedne sezone na toj poziciji? Vodimo se li je izrekom 'Gdje ima dima, ima i vatre', ne smijemo odbaciti takav scenario.
Znakova da nije sve najbolje u odnosu uprava kluba - trener ne nedostaje od početka sezone. Karl-Heinz Rummenigge, predsjednik uprave kluba s Allianz Arene, uporno odbija javno dati podršku Kovaču za ostanak na klupi i sljedeće sezone. Minhenski dnevnik TZ je iz pouzdanih izvora doznao kako su se čelnici Bayerna raspitivali o treneru Ajaxa Eriku ten Hagu, a radio Monte Carlo tvrdi kako su Bavarci u kontaktu i s trenerom Paris Saint-Germaina Thomasom Tuchelom.
Počasni predsjednik Bayerna Franz Beckenbauer također javno kritizira Kovača, tvrdeći kako njihovoj momčadi nedostaje liderstvo i posvećenost poslu.
"Kada gledam Ligu prvaka i Europa ligu, primjećujem koliko se intenzivno te momčadi bore. Nekad imam dojam da je naša trenutna momčad reprezentacija veterana iz osamdesetih. Oni moraju prihvatiti kritike. Oni imaju klasu i potencijal za osvajanje prvenstva i kupa ove sezone. Ali moraju pokazati pravi mentalitet. Ova momčad je već trebala osigurati naslov prvaka. Ako to nisu napravili, kriva je njihova nemarnost." rekao je Beckenbauer.
Problem koji ima Bayern leži u činjenici da su se dvojica ključnih ljudi u klubu, Rummenigge i Uli Hoeness, značajno razišli u mišljenjima oko učinka hrvatskog trenera. Hoeness je, za razliku od Rummeniggea, 100% uz Kovača i više nego sretan rezultatima nakon Nove godine (38 bodova iz 15 utakmica), te perspektivom osvajanja nove dvostruke titule.
Bayern je na putu da osvoji sedmu uzastopnu Bundesligu, a u finalu Kupa ih 25. svibnja očekuje RB Leipzig.
S druge strane, Rummenigge gotovo da otvoreno priča protiv vlastitog trenera. Iznenađujuće lako ispadanje od Liverpoola u osmini finala Lige prvaka ga je vidljivo šokirao, posebno zbog pristupa koji je momčad imala u tim utakmicama. Prema brojnim Kovačevim kritičarima, on je jednostavno previše defanzivan i igra na sigurno, nije spreman preuzeti inicijativu i nametnuti protivniku Bayernov stil igre.
U zanimljivom razgovoru za Sky Deutchland proteklog mjeseca, Rummenigge je iznio mišljenje kako bi se bivši veznjak tog kluba Xabi Alonso sjajno uklopio na klupu Bayerna: "On je najmudriji i najbolji taktičar kojeg sam vidio u našem veznom redu." Ono što je ipak sigurno jeste da će Alonso od ljeta biti na platnom spisku madridskog Reala, gdje će voditi U19 momčad.
Na odgovor na pitanje s početka teksta nećemo trebati dugo čekati. Ne osvoji li kojim čudom prvenstvo, Kovač može odmah poslije posljednjeg sučevog zvižduka pakirati kofere. Kako je to ipak malo vjerojatno, vjerojatnije je kako će odlučivati ishod finala kupa. Posrtaj u tom natjecanju bio bi dovoljan Rummeniggeu da ostatak uprave iz Hoenessovog preseli u svoj tabor i krene u potragu za novim trenerom. Osvoji li Bayern dvostruku titulu, Kovač bi mogao ostati, a onda će od učinka u prijelaznom roku ovisiti kakve će karte za igru imati sljedeće sezone, kad više u momčadi neće imati utege u vidu Robbena i Riberya, kao što je to bio slučaj ove sezone, kad je pomalo i svojom krivicom spremno preuzeo momčad na čije sastavljanje nije imao baš nikakvog utjecaja.
Berardi: "Kad bih mogao birati, igrao bih za Liverpool"
- Detalji
Napadač talijanskog prvoligaša Sassuola Domenico Berardi je otkrio kako bi odabrao Liverpool za svoju sljedeću destinaciju, kad bi imao mogućnost birati bilo koji klub na svijetu za nastavak svoje karijere.
Prema pisanju talijanskog sportskog dnevnika Gazzetta dello Sport, Berardi je spreman ovog ljeta proučiti sve ponude koje stignu na njegovu adresu, a prema talijanskim medijima očekuju se one Juventusa, Intera, Milana i Rome prije svih.
"Ako dođe neka ponuda, bila ona iz Milana ili nekog drugog kluba, procijenit ću je zajedno s ljudima iz kluba. A ako zaključimo da je to prava ponuda koju treba prihvatiti bez razmišljanja, reći ću ljudima iz kluba da je prihvaćam.
Kad bih mogao birati, igrao bih u Liverpoolu. Promjena će za mene i dalje biti teška, ali me to više ne plaši, napravio bih to. Moj sljedeći cilj je igrati u Europi, ali u klubu gdje bih imao puno prilike za igru, ako ne baš svaku utakmicu. To mi je prioritet." rekao je Berardi.
Dvadesetčetverogodišnji Berardi je napadač koji može igrati na desnom krilu, kao centralni napadač ili polušpica. U 33 ligaške utakmice ove sezone je postigao sedam golova i četiri asistencije. Iako u posljednjim sezonama nije bilo toliko napadački učinkovit, njegov učinak od 16 ligaških golova u sezoni 2013./14 i 15 golova sezonu kasnije govore kako ima golgetersku vrijednost.
Mesut Özil: "Nemam namjeru napuštati Arsenal"
- Detalji
Iako su njegov odlazak iz Arsenala brojni vidjeli kao gotovu stvar, bivši njemački reprezentativac Mesut Özil kaže kako nema namjeru ovog ljeta napustiti klub s Emiratesa.
Menadžer Arsenala Unai Emery ovog ljeta želi znatno pojačati svoju momčad, a da bi doveo igrače koje želi morat će namaknuti određena sredstva i prodajom nekih igrača iz aktuelnog kadra. Ipak, Özil ne planira biti jedan od takvih.
"Ne mislim da postoji šansa za moj odlazak ovog ljeta, da budem iskren. Imam još dvije godine ugovora s Arsenalom, a što će se dogoditi nakon toga nije u mojim rukama. Vidjet ćemo tada, ali ponosan sam što sam dio ovog kluba i doista sam sretan ovdje." rekao je Özil.
Njemac je prošle godine potpisao ugovor do kraja lipnja 2021. vrijedan gotovo milijun i pol eura mjesečno, što ga čini najbolje plaćenim igračem u klubu. Unatoč tome, Emery ga je nerijetko ove sezone ostavljao na klupi ili čak izvan protokola, čemu su pridonijeli i problemi s leđima, ali menadžer je često govorio i kako je takvu odluku donio zbog 'taktičkih razloga'.
Pred kraj sezone tridesetogodišnji veznjak je ponovno postao standardan, a svoj je status i sam prokomentirao rekavši: "Ako trener razgovara sa mnom i kaže mi da neću igrati neku utakmicu, to je nešto što moram prihvatiti. Radio sam puno na tome da bih bio spreman i zdrav koliko god je moguće i to mi se isplatilo. Sada ponovno igram, ali naravno, trenerova je odluka hoću li igrati ili ne. Ali sada znam da ću igrati kad sam potpuno spreman."
Özil je u svojih prvih pet sezona u Arsenalu u prosjeku imao učinak od 14 asistencija, zbog čega mu je klub i tako spremno ponudio novi bogati ugovor, ali takav učinak nije uspio ni približno ostvariti ove sezone, kad je upisao samo tri asistencije u svim natjecanjima.
Čak i kad se uzme u obzir činjenica da je dosta utakmica propustio, zvuči nevjerojatno da je igrač njegovih kreativnih sposobnosti upisao samo tri asistencije, pogotovo kad se zna da su napadači Pierre-Emerick Aubameyang i Alexandre Lacazette u svim natjecanjima zajedno postigli čak 50 golova. Čak devetorica drugih igrača Arsenala upisali su više asistencija, uključujući i trojicu obrambenih igrača.
Ostali su i upitnici nad njegovim izvedbama u velikim utakmicama i na gostovanjima. Mnogi stoga smatraju kako bi za Arsenal bilo bolje riješiti se njegove plaće i tako stvoriti prostor za svježe snage, ali jasno je kako Özil nema želje za promjenom sredine. Ostane li na Emiratesu, u Arsenalu će morati napraviti sve što je moguće kako bi on ponovno došao u svoju pravu formu sljedeće sezone.
Englesko finale i u Europa ligi
- Detalji
Nakon što su finale Lige prvaka izborila dva engleska kluba, isto se dogodilo i u drugom europskom natjecanju Europa ligi, u čijem će finalu igrati Arsenal i Chelsea.
Prvi je to put u povijesti da će u finalima dva najjača europska natjecanja igrati svi klubovi iz jedne države, od čega su čak tri iz istog grada. Do sada su po dva puta plasman u finale izborila po tri kluba iz Španjolske, odnosno Italije.
Za razliku od Lige prvaka, u Europa ligi nije bilo spektakularnih preokreta, iako drame nije nedostajalo u utakmici između Chelsea i Eintrachta, koja je riješena tek nakon izvođenja jedanaesteraca.
Iako je Valencia dosta brzo stigla u prednost protiv Arsenala, koji je iz prve utakmice donio prednost od 3:1, gosti su brzo poravnali i praktički već tada riješili pitanje prvog finalista.
Engleski sastav je na Mestalli gubio od 11. minute i pogotka Gameira nakon brzog kontranapada domaćina. Veliku priliku za 2:0 propustio je Rodrigo, a kaznio je to Aubameyang nakon akcije u tri poteza - Peter Čech je ispucao loptu, Lacazette ju je spustio glavom, a Aubameyang sjajnim udarcem svladao Neta. Potpuni preokret Topnicima donio je Lacazette u 50. minuti zahvaljujući još jednom kontranapadu.
Novu nadu Španjolcima donio je svojim drugim golom Gameiro pogotkom nakon odbijanca u 58. minuti, ali onda je sjajni gabonski napadač s još dva gola, u 69. i 89. minuti, dovršio svoj "hat-trick" i zapečatio sudbinu Valencije. Za prvi mu je asistirao Maitland-Niles, a drugi je lijepo zabio u desne rašlje nakon što je primio odličnu loptu kroz sredinu.
Arsenal je tako drugi put izborio finale Kupa UEFA-e/ Europske lige. U prvom pokušaju nije uspio doći do titule, u finalu 2000. godine izgubio je od Galatasaraya nakon izvođenja jedanaesteraca.
Valenciji je ovo pak bio prvi domaći europski poraz u posljednjih 12 utakmica. Posljednji klub koji je slavio na Mestalli u Europskoj ligi bio je Swansea City 2014. godine u grupnoj fazi.
Chelsea i Eintracht su odigrali čvrstu utakmicu s mnogo trke koja je razriješena tek izvođenjem jedanaesteraca nakon što su obje utakmice razriješene rezultatom 1:1. Chelsea je poveo u 28. minuti golom Rubena Loftusa-Cheeka, a izjednačio je Luka Jović u 49. minuti. Kako više nije bilo golova pitanje putnika u Baku odlučeno je udarcima s bijele točke, a junak je postao Kepa Arrizabalaga obranivši udarce Hintereggera i Paciencia, dok je Kevin Trapp obranio samo jedan kazneni udarac, i to kapetanu Azpilicueti.
Prvi priliku na Stamford Bridgeu imali su gosti u 14. minuti kada je Danny Da Costa sjajno opalio iz voleja, a Kepa Arrizabalaga vrhunskom obranom spriječio vodstvo gostiju. Uzvratio je Olivier Giroud u 23. minuti pucavši iz blizine, no Kevin Trapp je obranio. Pet minuta kasnije 'Bluesi' su poveli. Eden Hazard se sjajnim potezom riješio 'pratnje', a potom dubinskom loptom uposlio Loftusa-Cheeka, koji je utrčao u kazneni prostor i lijepim udarcem svladao njemačkog vratara.
Gosti su u drugom poluvremenu zaigrali daleko aktivnije i agresivnije i već u 49. minuti su izjednačili, a pogodak i to već deseti u ovom natjecanju zabio je Luka Jović. Kako do kraja susreta više nije golova susret je ušao u produžetke.
U prvih 15 minuta dodatnog vremena Eintracht je imao dvije sjajne prilike, a oba puta je pucao Sebastien Haller, no njegove udarce s gol crte izbacivali su David Luiz i Davide Zappacosta. U 100. minuti je Kostić probio po strani i oštro ubacio u kazneni prostor, gdje je Haller ne baš najbolje pucao, a njegov udarac s crte je izbacio Luiz. Bila je to sjajna prilika, možda i najbolja za Eintracht na utakmici. Haller je pucao i u 105. minuti, nakon ubačaja iz kornera, a ovoga puta domaća vrata je spasio Zappacosta. U 112. minuti opasno je zaprijetio Emerson, ali je Trapp sjajno obranio.
Prilikom izvođenja jedanaesteraca za Chelsea su zabili Barkley, Jorginho, David Luiz i Hazard, a kod Eintrachta su precizni bili Haller, Jović i De Guzman.
Chelsea će drugi put u povijesti igrati u finalu Europske lige. Do finala je londonski sastav stigao i 2013. godine, kada je u završnom susretu u Amsterdamu pobijedio Benficu.
Londonski sastav je ovom utakmicom produžio i rekordni niz bez poraza u Europskoj ligi na 17 utakmica. Posljednji poraz 'Bluesi' su doživjeli 11. travnja 2013. na gostovanju kod Rubina (2:3), no prošli su dalje jer su u prvoj utakmici slavili s 3:1.
Eintracht je lovio prvo europsko finale u posljednjih 39 godina nakon što je davne 1980. osvojio Kup Uefe protiv Borussije Moenchengladbach.
/EuroNogomet/HRT/
Liverpool i Tottenham u finalu Lige prvaka
- Detalji
Nakon dva dramatična, nikad viđena, preokreta u polufinalima Lige prvaka, u finalnom dvoboju koji se u Madridu na stadionu Wanda Metropolitano igra 1. lipnja sastat će se engleski predstavnici Liverpool i Tottenham.
Barcelona i Ajax bili su u velikoj prednosti nakon prvih dvoboja - Barcelona je protiv Liverpoola na svom terenu slavila s uvjerljivih 3:0, dok je Ajax protiv Tottenhama u Londonu slavio s 1:0. Međutim, koliko je nogomet nepredvidiv i zanimljiv sport najbolje su ilustrirala ova dva polufinala.
Prvo je Liverpool napravio pravo čudo i u 90 minuta na svom terenu protiv u utorak blijede Barcelone slavio s uvjerljivih 4:0, a onda je taj dvoboj neočekivano u sjenu bacio onaj odigran u srijedu u Amsterdamu.
Ajax je prednost iz prve utakmice do kraja prvog poluvremena utrostručio, na odmor se otišlo s rezultatom 2:0 za domaće i činilo se kako Tottenham nema baš nikakve šanse, ali onda je uslijedio preokret ravan onome Liverpoola protiv Milana s istanbulskog Olimpijskog stadiona iz 2005. godine.
Već na početku drugog poluvremena Tottenham je s dva gola Moure izjednačio rezultat na 2:2 i trebao im je još jedan gol do kraja kako bi se plasirali u finale. S druge strane Ajax, koji je tri poluvremena polufinalnog dvoboja odigrao maestralno, kao da je nestao s terena. Prestali su igrati svoju igru, uspaničili se i jednostavno sami sebe ukopali. Ali, unatoč svemu samo ih je par sekundi dijelilo od finala. Doslovce u posljednjoj sekundi pete minute sudačke nadoknade Moura zabija za svoj hat-trick i nevjerojatan šok na amsterdamskoj areni.
U finalu će tako igrati dva engleska kluba koji su ove sezone prošli kroz brojne uspone i padove, ali će na kraju ipak zasluženo u borbu za najvredniji trofej u klupskom nogometu na svijetu. Poznajući i trenere i momčadi, njihov stil igre, u Madridu nas prvog dana lipnja očekuje pravi spektakl.




